Mislim da je čitav sustav osmišljen kako bi nas, obične male građane, odnosno one posljednje u hranidbenom lancu tog istog sustava – zajebavao (inače mrzim koristiti vulgarne riječi kad pišem, a na svom FB zidu bez trepnut brišem svakog tko samo pokuša psovati u komentarima, ali sada mi zaista na pamet ne pada niti jedna druga riječ osim zajebavanja).
Gdje god se okreneš sve je postavljeno tako da te netko ima pravo legalno zajebavati.
Na šalterima i sličnim mjestima to su zajebavanje doveli do savršenstva.
Tako ja danas odem u banku u kojoj odavno nemam kredit kako bih dobila nekakav brisovni ugovor koji pak moram ovjeriti kod javnog bilježnika i platiti 300 kn pa se opet vratiti u banku kako bi mi oni dali blagoslov pa otići u FINU pa onda u MUP (vjerojatno sam nešto preskočila, tko bi sve to popamtio).
Prava sitnica na 35 stupnjeva u hladu.
Kako sam ovako šlampava taj ugovor već jednom podigla prije nekih godinu dana pa ga u međuvremenu zagubila jer apsolutno je nemoguće potrefiti radno vrijeme bilježnika na Viškovu (duga je priča zašto baš Viškovo i zašto baš taj javni bilježnik), odem po novi.
Ali žena na šalteru kaže – NE MOŽE!
Moramo pisati u centralu (ne znam gdje je ta centrala, valjda na Marsu) i onda nam oni šalju kopiju za mjesec dana.
Mjesec dana!!!!
U jednom sam trenutku pomislila kako je riječ o skrivenoj kameri i kako će se svakog trenutka pojaviti dvojica šaljivdžija i reći mi da se nasmiješim jer me snimaju, ali ništa takvog (nažalost) nije se dogodilo.
Dakle u vrijeme sveopće informatizacije njima treba mjesec dana za kopiju nečega što (ionako) ja moram platiti 300 kn.
Sada već na rubu plača, ponudim gospođi sa šaltera mogućnost da ipak malo potražim tu staru potvrdu, u sebi misleći kako ću čim dođem kući preokrenuti čitav stan dok ju ne nađem. Makar tražila tjedan dana jer to je još uvijek manje od mjesec dana!
Ali ne, kaže ona, ta mi potvrda ionako više ne vrijedi zbog javnog bilježnika do kojeg ja nisam niti uspjela doći.
Ukratko, ništa mi više nije jasno.
Na koncu mi značajno namigne i kaže kako će “pogurati stvar” jer vidi da je meni hitno pa će trajati “samo” 2 tjedna.
Zaista nisam znala kako joj zahvaliti.
Trebam li kleknuti, hladiti je palminim listom, samobičevati se i od
sreće uzvikivati ime banke jer su mi eto uspjeli srediti da jedan jedini papir (koji dokazuje da sam kredit kod njih otplatila prije par godina i da isti više ne postoji) čekam samo 2 tjedna???
Oh, hvala vam hvala, doživotno vam hvala na ovom divnom i maštovitom zajebavanju.
Piše: Tamara Šoić
