Danas, na Međunarodni dan volontera, Rijeka ponosno može istaknuti najbolje od volontiranja na razini cijele države
Riječanka Asja Brusić primila je Državnu nagradu Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike za najbolju koordinatoricu volontiranja u Hrvatskoj 2020., a nositelj programa volontiranja u EPK, Hrvatski kulturni dom na Sušaku, dobitnik je nagrade “Organizator volontiranja 2020.” koju dodjeljuju Primorsko – goranska županija, Grad Rijeka i Udruga za razvoj civilnog društva Smart.
I dok je program EPK od prvog trenutka umjesto jedinstvenog vatrometa oduševljenja izazivao u riječkoj i široj javnosti pa i naporne političke rasprave koje više rijetko čemu služe, istovremeno se u tišini, iza zastora javnih događanja rađala jedna nova i pozitivna riječka priča koja će Europskoj prijestolnici kulture 2020., vrlo izvjesno dati toliko potreban efektan završetak.
Već u “sramežljivim” počecima volonterskog programa EPK, mirno, srdačno, prijateljski i nenametljivo vođena tematska Facebook grupa odražavala je konture odličnog rada i komunikacijskih potencijala u čiji se razvoj, hrabro i neplanirano početkom ove godine upustila upravo Asja Brusić.
Vođenje naizgled “sporednog” dijela EPK koji netko, eto, mora i odraditi, ona je svojim intuitivnim snalaženjem i razvojem doslovno “iz dana u dan” pretvarala u ono što je obećavao i uočeni početak: program volontiranja brzinski se počeo razotkrivati možda i kao najbolji, najtrajniji segment cijele manifestacije koji zbog odličnih rezultata može ostati stabilna vrijednost grada i nakon EPK. Pandemijski okvir, pritom, Asji je bio dodatan poticaj.
Nadalje, osim što je motivirala mnoge na volontiranje kroz sate i sate konkretnih volonterskih aktivnosti po gradu, Asja je uspješno odradila i podizanje termina “volontiranje u kulturi” na javnosti razumljivu razinu. Njezin pristup jednom od promo spotova u kojem je inzistirala da “soundtrack” bude tišina kako bi se iz spota volonterki i volontera “čuo” i osjetio njihov istinski žar već je rekao dovoljno: ova je žena od anonimne djelatnice na marginama EPK, vrlo brzo i isključivo vlastitim trudom, radom i zalaganjima u stvarnosti materijalizirala dio i jedne od najvažnijih spoznaja koje mogu koristiti gradu ubuduće – Rijeka zapravo puca po šavovima od ljudi na koje može računati u daljnjem stvaranju suvremene, post – covid vizije okruženja u kojem jest – ugodno, u kojem razlike ne čine razliku kada se djeluje za zajedničke ciljeve, u kojem su glavna osovina ljudi pozitivno usmjereni jedni na druge i to kroz, u ovom slučaju, format kulture.
Provođenjem programa volontiranja, osim toga, čvršće su se povezale postojeće volonterske grupacije u Rijeci. Asja je to činila asertivno, nikome “prijeteći” ili ušavši u “tuđi” prostor, ali svakome pruživši dobrodošlicu, dok se istovremeno i sama probijala kroz šumu “prepreka” pred kojima nije ustuknula ili im podilazila, već ih je u maniri “silver lining” filozofije koristila kako bi na poteškoćama učila i razvijala volontersku priču našeg grada svakim danom – dalje.
Iznad svega, ova je žena pronijela glas o Rijeci kao gradu otvorenih ljudi po suvremenim standardima, grad u kojem jest moguće stvoriti svima prihvatljiv nadokvir djelovanja, grad u kojem impulsi odozdo, “s ulice” stvaraju priče prema gore, a ne obrnuto i to priče kojima se ne podiže neka “upravna” ili “upravljena” ideja o Rijeci, već se s Asjom i volonterima, podižemo svi zajedno – kao stanovnici najljepšeg i u ovome trenutku grada s naj volonterima u Hrvatskoj.
Volontiranje u kulturi povezalo je “obične” ljude različitih godina, zanimanja i statusa koji nisu volonteri političko – ideoloških premisa, već volonteri iz uvjerenja među kojima ima i “ovih” i “onih” čime su na neki način “pričepili” i oko EPK sve “sukobljene” strane: tvorcima manifestacije ukazali su na apsolutnu vrijednost i realnost Rijeke kao grada stvarnog zajedništva stvarnih, različitih ljudi koji najbolje ipak djeluju kada se drže zajedno, a protivnicima EPK su ukazali na to da nije sve što dolazi s Korza 16 tog nekog “kratkovidnog, “partijskog” stila. Naprosto, volontiranje u kulturi otvorilo je nove vidike djelovanja za Rijeku pitomije i sadašnjosti koja nas više nego ikada upućuje jedne na druge. .
Kao šećer na kraju, ova je liderica u nastajanju mnogima u javnom prostoru pokazala i to da se, u njenom slučaju, kontinuiranim, autentičnim i velikodušnim isticanjem drugih na putu stvaranja uspjeha, nimalo ne gubi na vlastitom uspjehu. Dapače, jedino tako svi rastu, a Asjin doprinos u okviru cijele EPK je i “čuvanje” volonterskog programa od politikantstva, prateće euforije, i naboja s kojim je program prije manje od godine dana i započeo.
Bravo Asja, bravo volonterke i volonteri EPK!
