“Zar tu milijardu eura ne možemo utrošiti u razvoj poljoprivrede i ribarstva, u nove industrije, u znanost i obrazovanje ili u povećanje sramotno niskih izdvajanja za sport i kulturu?”, pitaju se u PGS-u
‘Neovisno o tome što su o nabavci borbenih aviona do sada izgovorili političari, od ex ministra obrane Damira Krstičevića, ex predsjednice Grabar-Kitarović, predsjednika Milanovića, premijera Plenkovića i na kraju – sadašnjeg ministra obrane Maria Banožića – želim jasno i nedvosmisleno kazati da hrvatskoj državi i njenim građanima kupnja borbenih aviona nije najpreča potreba i da vjerujem da je to većinsko mišljenje punoljetnih hrvatskih građana”, ustvrdio je danas Nikola Ivaniš (PGS).
Njegovo današnje priopćenje prenosimo u cijelosti:
”Naime, kupnja 12 borbenih aviona, a kandidati su američki F-16 Block 70/72, izraelski F-16 Block 30, švedski JAS 39 Gripeni, francuski F3R Rafale, koštati će hrvatsku državu, odnosno hrvatske državljane preko 1 milijardu eura. Kojih milijardu eura i od kuda taj novac bez obzira na kreditne aranžmane kojima će se financirati kupnja??? Postavljam pitanje „Zar smo toliko bogati“? i odmah odgovaram – ne nismo toliko bogati, mi smo siromašna nacija i zemlja.
Zar tu milijardu eura ne možemo utrošiti u razvoj poljoprivrede i ribarstva, u nove industrije, u znanost i obrazovanje ili u povećanje sramotno niskih izdvajanja za sport i kulturu? Jasno da možemo, ali to moramo htjeti i tada bi to bio dobro uložen novac.
Ministar Banožić u spomenutom razgovoru za Novi list kaže da tako „idemo u proces spašavanja komponente Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i nadzora te suvereniteta nad hrvatskim nebom.“ Ministar obrane nužno mora tako govoriti, no svaki ministar u hrvatskoj vladi mora voditi računa i o gospodarskoj snazi ove Lijepe naše i o potrebama koje imamo i na drugim područjima.
Ministar Banožić također ističe kako „ne možemo dopustiti da nam hrvatsko nebo čuvaju saveznici, odnosno partneri…“. Koliko god to lijepo zvuči smisao NATO saveza jest zajednička obrana, pa Hrvatskoj ne bi trebalo biti „ispod časti da njeno nebo brane NATO avioni iz baze u Avianu, udaljene zračne linije niti stotinu kilometara. Zašto pristajemo na to da nas naši bogati saveznici guraju u tako veliku investiciju kad je evidentno da smo mala zemlja, da smo siromašni, da smo demografski sve stariji i bolesniji i da će nam ta financijska obaveza godinama biti mač nad glavom jer taj uloženi novac neće donositi nikakvu dobit osim osjećaja da se sami možemo zaštiti. Koliko je to varljivo najbolje govori podatak da moderni avioni mogu nestati s našega neba u nekoliko sekundi pogođeni projektilima zrak-zrak ili s nekog raketnog mjesta udaljenog tko zna koliko kilometara.
Hrvatsko ratno zrakoplovstvo postojati će i bez tih aviona, a mi možemo naći milijardu boljih načina kako uložiti milijardu eura.
Bilo bi korektno da Vlada Republike Hrvatske omogući građanima Republike Hrvatske da se na referendumu izjasne o nabavci ovih aviona, jer nabavka ovih aviona je prvorazredno političko i ekonomsko-financijsko pitanje ove zemlje. Bio bi to i veliki demokratski iskorak u dosadašnjoj praksi koji bi nas približio Švicarskoj u kojoj se o ovako važnim pitanjima građani izjašnjavaju na referendumu.
Siguran sam da bi na tom referendumu bio veliki odaziv naših punoljetnih građana pa predlažem da pokrene upravo Vlada RH postupak postavljanja referendumskog pitanja o nabavci ratnih aviona jer je Hrvatska valjda suverena zemlja koja može i bez pritisaka sa strane odlučiti i o nabavci aviona i o svojim prioritetima u trošenju državnog proračuna”, zaključio je zamjenik gradonačelnika Rijeke i počasni predsjednik PGS-a.
