Riječki tunel postao je pozornica riječkih zvukova gdje se od danas riječkim podzemljem slušaju zvukovi grada
Turistička zajednica grada Rijeke i riječki umjetnik Ivo Vičić pripremili su „riječke“ zvukove u obliku ambijentalne zvučne kompozicije koja ispunjava Riječki tunel.
Umjetnik Ivo Vičić profesionalno se bavi snimanjem zvuka, zvučnih instalacija i oblikovanja zvuka te zahvaljujući dugogodišnjem terenskom snimanju zvuka posjeduje arhivu zvukova grada Rijeke.
Zvučna instalacija za Riječki tunel sastavljena je od snimki snimljenih na području grada Rijeke i predstavlja priču o riječkim identitetima posredstvom zvuka te sadrži sljedeće snimke: zvukovi mora, galebova u letu, galebova u letu iznad ribarice nadomak lukobrana Molo longo, riječkih plaža, luke, jedrilica na vezu za vrijeme trajanja Fiumanke, hodanje po oblutcima na plaži, podvodne snimke ronjenja u Riječkom akvatoriju, porinuće novogradnje u 3. Maju , zvukovi sliva Rječine ljeti, zvučna slika nadomak mlina u Žaklju u proljeće uz pjev ptica, ljetna nevera u Rijeci.
Posjetite Riječki tunel svakodnevno od 10 do 20 sati i slušajte riječke zvukove grada na najugodnijoj riječkoj pozornici ovog ljeta na ugodnih 15 stupnjeva.
Ivo Vičić
Kao samostalni umjetnik u zvuku ili u suradnji s drugim umjetnicima Ivo Vičić gost je raznih umjetničkih festivala ili izložbi. Tako njegove radove možete doživjeti u Etnografskom muzeju u Zagrebu, Etnografskom muzeju u Udinama (Italija), Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci, galeriji Filodrammatica, na Venecijanskom bijenalu itd.
Njegove snimke, albumi prirode (tematske zvučne kompozicije) sastavni su dio i The British Library (UK) gdje se mogu uz prethodnu najavu i poslušati.
Više informacija na mrežnim stranicama: https://ivovicic.bandcamp.com/ i https://sonniss.com/?s=ivo+vicic&post_type=download
Riječki tunel
Riječki tunel otvoren je za posjete svaki dan od 10 do 20 sati. Ulaz tunela nalazi se pored katedrale sv. Vida i proteže se ispod riječkoga Staroga grada do dvorišta Osnovne škole Dolac, gdje se nalazi drugi ulaz.
U izgradnju tunela krenulo se zbog činjenice da je grad izrastao na području gdje su se u povijesti dodirivale brojne države, pa je postao i mjesto od posebne vojne važnosti. Prokopala ga je talijanska vojska u živoj stijeni u dužini od 330 metara u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Učinjeno je to za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimično na dubinu od deset metara.
Širok je oko četiri i prosječno visok 2,5 metra. Glavna tunelska cijev ima dva odvojka, jedan koji vodi prema zgradi nekadašnjega gradskog municipija i drugi prema katedrali sv. Vida.