RIJEČANIN DUŠOM I SRCEM Acosty: Moja obitelj i ja sretni smo u Rijeci

Idi na originalni članak

Priča Maxwella Acostyja jedna je od onih koja bi bila dobra podloga za filmski scenarij

Oglas

Maxwell Acosty jedan je od pojedinaca od kojeg se puno očekuje u dresu Rijeke u nastavku ove sezone. Brzi napadač svjestan je očekivanja, ali i kvaliteta, i zato naporno radi da što bolje dočeka drugi dio sezone.

– Pripreme idu dobro. Umoran sam, ali imamo vremena za odmor. Na kraju će sve biti dobro i bit ćemo spremni, rekao je Maxwell Acosty dok se opuštao nakon još jednog treninga u Portugalu.

Sunce i ugodne temperature idealne su za pripreme, a dobro raspoloženje nije pokvario ni ishod utakmice protiv Wolfsburga. Napadač Rijeke u nekoliko je navrata pokazao kvalitete koje ga krase.

– Bila je to prva utakmica nakon pauze i bilo je teško igrati. Izgubili smo, ali smo u prvom dijelu dobro igrali. Pokazali smo neke dobre stvari, na kraju krajeva tu smo da poboljšamo ono što ne radimo dobro. Bila je to naša prva i njihova posljednja pripremna utakmica. Radi se o klubu iz jedne od najboljih svjetskih liga i mislim da je to bila dobra provjera. Moramo jednostavno raditi na tome da ispravimo pogreške koje smo napravili, ustvrdio je Acosty koji je u dresu Rijeke odigrao 49 utakmica i postigao osam golova.

Uoči drugog dijela prvenstva Acosty očekuje da Rijeka nastavi niz od sedam pobjeda.

– Nadam se da ćemo nastaviti s pobjedama. Moramo se koncentrirati na trening i nastaviti pobjeđivati. Neće biti lako jednostavno nastaviti gdje smo stali. Svi znaju da samo dobra ekipa i svi će pokušati napraviti sve da nam otežaju posao. Moramo ostati sto posto koncentrirani i “unutra” kao što bi trener rekao. Neće biti lako, ali siguran sam da to možemo napraviti, rekao je Acosty koji, poput svojih suigrača, uživa u treninzima, posebice poput onih u utorak kada je prva ekipa igrala inačicu bejzbola.

– Jako naporno treniramo i ovakve stvari pomognu nam da se opustimo fizički i mentalno. Radimo naporno, ali imamo vremena odmoriti se i zabaviti.

Priča Maxwella Acostyja jedna je od onih koja bi bila dobra podloga za filmski scenarij.

– Nikad nisam igrao nogomet do 16 godine. Tata je igrao nogomet, ali on je htio da učim. Živjeli smo u malom selu u Gani i moji nisu htjeli da igram nogomet, već da napredujem kroz obrazovanje. Kada sam otišao posjetiti tetu u Accri primijetili su me kako sam igrao nogomet na ulici i tako sam zapravo dobio poziv da dođem u Italiju. Bio sam skeptičan, ali i sretan jer znam mnoge koji su možda bili bolji od mene, ali nisu dobili priliku, ustvrdio je napadač Rijeke.

Tranzicija iz Gane u Italiju za šesnaestogodišnjeg mladića bila je sve samo ne lagana.

– Kada sam stigao u Italiju, jezik, hrana i vrijeme, morao sam se na sve naučiti. Bio sam naučen na 35 stupnjeva u Gani, a došao sam u Italiju na minus pet. Stigao sam u Reggianu, a taj dio je jedan od najhladnijih. Vjerujte mi, bilo je trenutaka kada sam se htio vratiti u Ganu. Kada sam prošao probu u klubu, shvatio sam da je to prilika koja se pruža jednom u životu. Morao sam probati i vidjeti što će se dogoditi, rekao je Acosty koji je ubrzo otišao u Fiorentinu, a naknadno je igrao na posudbama u nekoliko klubova.

– Da sam dobio možda pravu priliku, vjerujem da bi više napravio u Italiji. Nije bilo lako, ne želim reći da je to krivica nekog drugog, ali teško je probiti se bez prave prilike, ustvrdio je Acosty koji je u Rijeku stigao iz Crotonea.

– Bio sam devet godina u Italiji, htio sam promjenu, novu zemlju, jezik, hranu, novo iskustvo. Rijeka se već godinu dana ranije se raspitivala za mene, ali nisam mogao doći u tom trenutku. Kada se otvorila prilika, morao sam ju iskoristiti. Poznavao sam Stefana Ristovskog koji je rekao sve najbolje o klubu, ustvrdio je Acosty koji u Rijeci živi sa suprugom Ludovicom i sinom Sebastianom.

– Sve je sjajno. Obitelj uživa u Rijeci. Živim za obitelj, ako su oni sretni i ja sam sretan. Supruga i ja smo se upoznali u Firenci, preko zajedničkih prijatelja. Znam da joj nije lako u Hrvatskoj jer ne zna jezik i daleko je od obitelji i prijatelja, ustvrdio je Acosty čiji je sin Sebastian oduševio na nedavnom Županijskom dvoranskom prvenstvu osvojivši prvo mjesto i nagradu za najboljeg igrača u dresu Gorova.

– Sin je već našao prijatelje i zna puno više hrvatskog od mene, kaže Acosty kroz smijeh.

– Osvojili su nedavno turnir, dobar je i brz prije svega. Pratio je mene kako igram, ali ne želim stvarati nikakav pritisak na njega da se bavi nogometom, rekao je Acosty čija obitelj u Gani i zasad ga još nije posjetila u Europi.

– Idem često doma. Mama ne razumije nogomet kao ni mlađa sestra. Stariji brat, a posebice tata, prate moje nastupe. Tata zove nakon svake utakmice i daje savjete. Podupiru me iako ne znaju puno o Europi. Ne žele dolaziti jer misle da je prehladno za njih. Želim da dođu u Hrvatsku da vidje gdje igram i živim, rekao je Acosty otkrivši koje bi ciljeve htio ostvariti prije nego što završi karijeru.

– Moram napredovati svaki dan. Moj san, kada sam počeo karijeru, bio je igrati u Engleskoj. Imao sam priliku u jednom trenutku, ali tada sam imao samo gansko državljanstvo i nisam mogao iskoristiti priliku. Sada se nadam da će se to jednog dana ostvariti, rekao je napadač Rijeke koji se nakon karijere vidi u nogometu.

– Želim pomoći talentiranim mladim nogometašima u Gani da se probiju i dobiju priliku u Europi. I meni je u jednom trenutku netko pomogao i želim vratiti tako, zaključio je Maxwell Acosty.

I NAKON KARIJERE DOLAZIT ĆU U HRVATSKU

Maxwell Acosty uživa u Rijeci. Kao što je i sam istaknuo ništa mu ne nedostaje, dapače, a nakon karijere namjerava dolaziti u Hrvatsku.

– Živjet ću u Firenci, možda i u Hrvatskoj, zašto ne. Upravo sam pri kraju dogovora da kupim kuću u Kostreni jer volim Rijeku, tako da ću imati gdje doći u Hrvatsku, rekao je Acosty.

Exit mobile version