Sveučilišni kapelan iskopao grob u kojem studenti mogu ležati i razmišljati o životu

Sveučilišni kapelan iskopao grob u kojem studenti mogu ležati i razmišljati o životu

Foto: Screenshot

Grob je svojevrsna pozivnica da ‘napravite nešto od života’.

Skoro svako sveučilište na svijetu ima u svojim redovima zaposlenu osobu koja je zadužena za mentalno zdravlje studenata, a neki čak imaju i psiće za pomoć. Ovo nizozemsko sveučilište nudi neku drugu vrtu pomoći –  iskopalo je grob, piše Mojfaks.dnevnik.hr

„Ako želite ležati u grobu, javite nam se na mail“, stajala je pozivnica za sve studente Radbound sveučilišta na službenim stranicama fakulteta, ali i na plakatima koji su bili poljepljeni po kampusu. Radbound Sveučilište u Nijmegenu, Nizozemskoj za vrijeme ispitnih rokova nudi svojim studentima „sobu za plakanje“ i donedavno, grob u kojeg su mogli leći. Grob je iskopan iza crkve Radbound sveučilišta, koje inače pohađa 22 tisuće studenata.

UPRAVO SE ČITA

Kako su naveli na svojim službenim stranicama, iskopan je u sklopu umjetničke instalacije nazvane Memento mori (latinski za ‘Sjeti se da ćeš umrijeti’) s ciljem da studenti i zaposlenici legnu u zemlju i „odmore“: postanu svjesni svoje smrtnosti, malo uspore svoj užurbani život i shvate da nije sve u diplomi, novcu, izgledu i sličnim materijalnim stvarima. U grob također mogu leći i studenti susjednog HAN sveučilišta primijenjenih znanosti.

Nakon što legnete u grob, vidno polje vam se smanji samo na rubne zemljane dijelove, a iznad vas je otvoreno nebo, lišće i grane drveća. U hladnije vrijeme godine, Sveučilišna je crkva nudila suhu prostirku, pa čak i jastuk. Grob je zaštićen plastičnom vrpcom kako netko ne bi slučajno upao unutra, jer, ovo mjesto je samo za one koji to uistinu žele. Tko god se prijavio preko maila da želi ležati u grobu, mora pratiti nekoliko pravila. Naime, u grobu je zabranjeno koristiti mobitele i knjige, a unutra može ležati od 30 minuta do tri sada.

Grob također ima i „radno vrijeme“, od 10 ujutro do 17 sati, jer je to radno vrijeme sveučilišne crkve.

Na službenoj stranici sveučilišta postoji čak i link na video kojeg možete vidjeti ovdje, a prikazuje nekoliko fotografija izrade, kopanja samog groba.

Inače, grob je iskopao John Hacking, sveučilišni kapelan još 2009. godine. „Ljudi više ne razmišljaju o smrtnosti“, kazao je Hacking za Vice„Pa sam se upitao: ‘Kako mogu staroj ideji o memento mori dati novi izgled?’“, upitao je.

Sve više ljudi se prijavljuje za ležanje u grobu

Kako prenose, u Nizozemskoj čak dvije trećine ljudi ne priča o vlastitoj smrti sa svojom obitelji, prema istraživanju na koje se poziva i Vice. Kapelan vjeruje da se o smrti ne razgovara nakon nestanka nekoliko rituala žalosti koje imaju Nizozemci, stoga se studenti ne mogu nositi s njom kako je to bilo prije.

Kako dalje navodi, iz njegove je perspektive ovaj grob novi način nošenja sa smrtnosti, ali i kako bi pomogli studentima da razmisle kako najbolje iskoristiti svoj život.
Grob je inače bio iskopan sve do 2011. godine kada su ga potom samo ispunili sa zemljom, a samo je 39 studenata odlučilo leći u njega. No, zadnje predpandemijske, 2019. godine upiti o ponovnom „otvaranju“ groba postali su sve češći, stoga su ga „vratili iz mrtvih“ u lipnju.

Do listopada, čak je bilo po nekoliko studenata kroz tjedan, kazala je za Vice crkvena tajnica Ilse Hubers. „Neki od njih pronađu potpuni odmor, dok su drugi u šoku zbog iskustva“, kazala je svojevremeno. Od početka prošle akademske godine, 2019./2020. preko 30-ak studenata zatražilo je svoje „grobno vrijeme“.

Feona Kane, inače studentica na razmjeni na ovom sveučilištu komentirala je da ovaj grob vidi kao priliku za „odmak, odvajanje od brzine svijeta i modernog studentskog života“. „Tu nema nikakvih distrakcija. Znate kako ljudi govore da imaju „prosvjetljenje“ na toaletu i zaboravili su mobitel, pa moraju razmišljati o životu? E, ovo je isto tako, samo namjerno“, kazala je. Feona još uvijek nije posjetila grob, ali svakako je to planirala kada bude toplije.

Mnogi posjetitelji ovu priliku koriste kako bi uzeli vremena i procesuirali smrt prijatelja ili obitelji. „Prije nekoliko tjedana“, kazao je Hacking, „došao mi je jedan student koji je ležao u grobu dva sata. Njegov je prijatelj počinio samoubojstvo i razmišljao je puno o njemu. Kada je izašao iz groba, razgovarali smo još sat vremena o tome, jer je njemu bilo jako teško za razmišljati o prijatelju koji si je oduzeo život“.

Klinički psiholog: ‘To je dobro!’

Paul Wink, klinički psiholog koji se bavi vezom između religije i straha od smrti složio se s time da bi studenti mogli ovu priliku iskoristiti za prevladavanje straha od smrti i za nošenje sa tuđom smrti. Čak je kazao da ovo može biti takozvana terapija izloženosti. „Što psiholozi stalno iznova otkrivaju je da ako ostanemo u određenoj situaciji umjesto da izađemo iz nje, anksioznost koju osjećamo raste, a zatim pada“, kazao je.

„Kad si u grobu, nisi mrtav!“, kroz šalu govori Hacking, ali i napominje kako namjera groba nije za one koji žele biti mrtvi ili se pretvarati da su mrtvi. „To je poziv da učinite nešto od svog života“, kazao je za kraj.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video? Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.

Komentari