Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel na svojoj je mrežnoj stranici (vojko-obersnel.com) svoj posljednji blog naziva “Joker Ilčić” posvetio Ladislavu Ilčiću, predsjedniku stranke Hrast koji je posljednjih dana uzdrmao javni prostor svojim krajnje kontroverznim izjavama i tvrdnjama.
Gradonačelnikov javni komentar prenosimo u cijelosti:
“Nisam se htio osvrtati na izjave Ladislava Ilčića iz emisije “Novi dan” jer mi se činilo nekako nepotrebnim, ali onda sam čuo da će on i njegova stranka Hrast tužiti sve koji su ga zbog tih izjava nazvali rasistom, fašistom, nacistom i ksenofobom – pa sam pomislio da sam se baš trebao osvrnuti, jer sam propustio priliku da budem u društvu tih časno tuženih.
Šalu na stranu, Ladislav Ilčić izgleda osvaja javni prostor. Sinoć je bio u Otvorenom. Pa, iako je dobio priliku da pojasni ili bar ublaži svoju izjavu o opasnosti koja nam prijeti od “biološki jačih muslimana”, on je odlučio da taj svoj stav neće ublažiti, nego će ga čak i obogatiti još nekim faši-užasima.
Najprije je pojasnio da je pod tim “biološki jači muslimani” mislio na velik broj djece u muslimanskim obiteljima. Kasnije me iznenadio jer je rekao da on osobno ima “isto mišljenje kao i muslimani u vezi rađanja, djece i obitelji”, te naveo da i on ima petero djece, pa sam ja zaključio da Ilčić zapravo misli da je on osobno biološki jači, i to jači od svih ostalih koji imaju manje od petoro djece. Po tome ispada da su svi bezveze napali Ilčića za ksenofobiju jer on je samo htio posredno istaknuti vlastitu spolnu moć i biološku nadmoć, pa je muslimane prije par dana tek usput uzeo kao metaforu. Eh, da je bar tako! Nažalost nije, jer Ilčić ne priča u metaforama, a o svojoj spolnosti već se ranije bio izrazio vrlo otvoreno.
Uglavnom, svojoj izjavi o biološki nadmoćnijim muslimanima, Ilčić je sinoć dodao i tvrdnju da muslimani imaju slabije radne navike od primjerice Nijemaca ili Hrvata. Možda je čitao neke studije o tome, ne znam. Možda je osobno radio studije o tome. Možda je u vrijeme kad su drugi dečki masturbirali, Ilčić proučavao radne navike pripadnika različitih vjeroispovijesti. Ljudi imaju razne hobije i razna zadovoljstva.
Zapravo, sinoć je Ilčić tvrdio da ne misli ništa loše kad sve to govori o muslimanima, nego da samo detektira razlike. Tobože kulturološke. Između “nas” i “njih”. Onda je rekao da mi (valjda misli na nas Hrvate!) znamo kako izgledaju izbjeglice. Izbjeglice su po Ilčiću samo “žene i djeca s torbama i vrećama”, i tu on odmah uočava razliku između pravih izbjeglica i ovih izbjeglica koje trenutno dolaze u Hrvatsku pa kaže da nam dolaze zapravo “mladi dečki od 18 do 30 godina sa mobitelima i tisuću eura u džepu”. Kad uguglam “izbjeglice Hrvatska”, ja dobijem ove slike.
Ne nalazim na njima vedre mladiće koji mašu mobitelima i novčanicama eura, nego nalazim iscrpljena lica na kojima uočavam patnju i tugu. Te ljude u Europu ne tjera dokolica ni zabava. U Europu ih tjera spašavanje žive glave, bilo da se radi o bijegu od ratnih razaranja, bilo o bijegu od neimaštine i skapavanja od gladi.
Neću više prepričavati što je sve Ilčić sinoć izjavio u Otvorenom, nego ću koristeći jednu njegovu rečenicu pojasniti zašto uopće o Ilčiću pišem. On je sinoć na kraju emisije rekao točno ovo:
“Jedino čega sam se bojao nakon svojih izjava, da ne bi došlo do mržnje prema muslimanima, odnosno do poistovjećivanja pravih muslimana kao što ste Vi (tu se obraćao Mirzi Mešiću, imamu zagrebačke džamije), vjernika, sa teroristima.”
I ta rečenica kaže nam više nego dovoljno o Ilčiću. On je i te kako svjestan opasnosti svojih izjava. Svjestan je da njima priziva i raspiruje mržnju prema muslimanima. Njegovo uvijeno tumačenje da se bojao da ne dođe do mržnje, zapravo je njegovo slučajno priznanje da mržnju želi izazvati, da mu je to namjera. Jer da nije, na tim izjavama ne bi i dalje inzistirao, ne bi ih obogaćivao i drugim užasnim dodacima. Kad znate da je opasno nešto izjaviti, kad znate da neka izjava može izazvati mržnju onda je nećete izgovoriti, osim ako ne priželjkujete baš taj ishod kojeg ste svjesni.
I zato pišem o Ladislavu Ilčiću. Postoje ljudi kroz povijest čije izjave se nisu uzimale za ozbiljno, ljudi čije su izjave bile toliko sablažnjive da ih se dovodilo kao klaune u javni prostor da im se masa smije ili čudi. A onda bi masa oguglala na strahotne riječi. Nešto kasnije masa bi čak i prihvatila strahotne riječi. I tako su neki od povijesnih klaunova upisali dubok trag u prošlosti čovječanstva i postali znameniti zlikovci. Zato je važno što ljudi izjavljuju, pogotovo kad su svjesni toga što izjavljuju i važno je čuti što izjavljuju. Važno je ne oguglati.
I dok bi Ladislav Ilčić zatvorio granice, postavio žice, vjerojatno i vojsku, jer dolaze „oni koji su drugačiji“, točnije, „biološki jači muslimani, slabijih radnih navika, momci s mobitelima i eurima“, postoje ljudi koji posve drugačije gledaju na izbjegličku krizu i koje bi bilo puno zanimljivije ugostiti u medijima. Bio sam prošli tjedan na sjednici Odbora regija u Briselu i jedna od točaka bila je upravo posvećena izazovima s kojima se susreću lokalne i regionalne vlasti s obzirom na migracije i integraciju izbjeglica. Tako je primjerice, Dimitris Avramopoulos, član Europske komisije i povjerenik za unutrašnje poslove i migracije, usvojem izlaganju podsjetio da smo svi mi u Europi povijesno potomci migranata i izbjeglica, te poručio da europski pristup izbjegličkoj krizi mora biti baziran na solidarnosti i dugoročno održiv uz poštivanje ljudskih prava.
Takav pristup miljama je daleko od pristupa Ladislava Ilčića.
I kad bih ja sada na kraju napisao, primjerice, da Ladislav Ilčić biološki ima usta kao Joker, po njegovoj logici stvari on se ne bi trebao naći uvrijeđenim. Jer time bih ja, koristeći njegov stil, samo naglasio činjeničnu razliku između njegovih usta i usta nekih drugih ljudi. A osim što biološki podsjećaju na usta Jokera, iz tih Ilčićevih usta izlaze i jokerski uvrnute riječi. Dakle, na neki način ja skroz imam pravo da me Ilčić, ili bar njegova usta, podsjećaju na Jokera. I nisam zlonamjeran. Samo uočavam sličnosti Ilčića i Jokera, odnosno razlike između Ilčića i “nas”. I koliko znam, Ilčić nema, baš kao ni Joker, neki specifično definiran psihološki poremećaj, izuzev možda nedostatka empatije, kako to navodi wikipedia. “, stoji u blogu Vojka Obersnela.