Umjesto krstarenja na Karibima, samoizolacija i pandemija
Više u VIDEOPRILOGU:
Ono što je za posadu jednog hrvatskog kruzera jedrenjaka trebalo biti prvo prekooceansko putovanje do Kariba, na kraju se pretvorilo u avanturu života. Na Atlantiku su, zbog koronavirusa, ostali čak sedam mjeseci.
Neko su vrijeme kao i tisuće hrvatskih pomoraca diljem svijeta bili zarobljeni, ali su se ipak, prije dva dana, uspjeli vratiti kući.
Trebali su s gostima krstariti po Karibima, no koronavirus im je promijenio planove.
“Zapeli smo dolje na neki period od 25 dana, na sreću je to samo toliko trajalo. Mi smo bili na otoku Sint Maartenu, nizozemski teritorij. I, mislim, cijelu tu koronu doživjeli smo dosta plastično, nismo očekivali da će toliko ona zapravo paralizirat svijet”, izjavio je kapetan broda Jure Strižić.
Posljedice su uskoro osjetili i sami. Zbog virusa su morali prekinuti charter i ostali su zarobljeni na brodu u luci u kojoj je vladala potpuna karantena.
“Dućani nisu radili, apoteke nisu radile. Policijski sat bio je 24/7. Nas je zatvorilo u marinu”, rekao je Strižić.
Nije im bilo lako.
“Neizvjesnost sigurno je, ovaj, ostavila malo traga na nama jer prvo nismo bili sigurni uopće hoćemo li gorivo dobiti za natrag. Tako da smo mi uspjeli to sve skupa prebroditi zato što smo kao sredina i kao posada bili kompaktni i jaki u glavi”, kaže šef osoblja na brodu Miroslav Tomaš.
Čekati vijesti s Atlantika teško je palo i njihovim najmilijima.
“Obitelji su normalno zabrinute, mater, otac, na drugom kraju svijeta. Zapravo mi smo bili više zaštićeni od toga svega, od korone, nego što su oni doma u tom momentu bili”, izjavio je prvi časnik na brodu Toni Vuković.
Ipak, jedva su dočekali put kući. Natrag su krenuli 22. travnja, sretni što su izbjegli sezonu uragana.
“Tamo sezona uragana počinje prvi lipnja službeno. Iako uragani dolaze tek tamo u deveti mjesec, ali velika nevremena su po Atlantiku i tako dalje. U biti, to je bio zadnji trenutak da se mi uopće uputimo za taj put preko Atlantika”, rekao je Tomaš.
Nakon dvanaest dana stigli su do Kanarskog otočja.
“Na Kanarima smo proveli samo četiri sata dok smo ukrcavali gorivo. Nismo smjeli izaći na obalu, dočekali su nas s maskama tako da je to vrlo kratko trajalo, bilo je doslovno: “Ukrcajte gorivo i bižite ća doma”, izjavio je Vuković.
A doma su ih dočekale brodske sirene i bengalke. Sigurni su, kažu, da će osim po dočeku svoje prvo prekooceansko putovanje pamtiti dok su živi.
Jelena Tešija