Kakvo se to pomračenje uma mora dogoditi majci da učini nešto nažao svom djetetu?! To se s gražanjem pita cijela Hrvatska – šokirana ubojstvom trogodišnjeg Denisa u Puli. Stravična priča iz dana u dan dobiva sve više još stravičnijih detalja
Više od tjedan dana nakon neviđene tragedije, osamljena pulska uvala Mandrač sakrila je skoro sve znakove ubojstva. O tome da je ovdje ležalo beživotno tijelo 3- godišnjaka svjedoče još samo lampioni.
Slučaj koji je šokirao cijelu Hrvatsku, u očaj je bacio dječakove najbliže. Očeva obitelj emotivnim statusom oprostila se od 3-godišnjaka.
“Neopisiv gubitak, neizmjerna bol, velika praznina… sve je ono sto nam ostaje iza tebe. Ali sabur je za nas ljude.. da šutimo,da trpimo i da se boljem nadamo…”, pisalo je u jednom od statusa.
U Chiarinom susjedstvu i dalje šok. Nakon što je, uz pomoć 14-godišnjakinje, 23. svibnja u stanu ugušila Denisa – dvojac ga je ostavio u plićaku. Sve je znao i 29- godišnji Chiarin prijatelj.
“Provedenim kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno da su 32-godišnja hrvatska državljanka i maloljetna hrvatska državljanka počinile kazneno dijelo teškog ubojstva, a da je 29-godišnji državljanin počio kazneno dijelo neprijavljivanja kaznenog dijela”, rekla je Suzana Sokač iz PU istarske.
Gnjusan zločin Chiara je pokušala sakriti tako da je utorak iza ponoći prijavila njegov nestanak. No, ujutro je policiju odvela do mjesta ubojstva. Nedugo nakon toga je i uhićena.
Postoji sumnja da je Chiara malog Denisa prvo nalijevala rakijom i tabletama, pa tek onda zadavila – no službene potvrde još nema. “Obdukcija je objavljena, no naložena su toksikološka vještačenja tako da je potrebno pričekati nalaze vještačenja”, tvrdi gospođa Sokač.
Nakon ubojstva – pojavili su se razne informacije o Chiari Rojnić. Zločin je počinila jer je navodno htjela pobjeći u Makedoniju bez djeteta. Neki muškarci anonimno tvrde da je znaju s društvenih mreža gdje je nudila i seksualne usluge.
U stan su navodno često dolazile razne osobe, a često se i tulumarilo. Denis je, po navodima susjeda, nerijetko imao i modrice i ugrize, a ulicom je odzvanjao njegov plač. U širem susjedstvu, tek usput dobacuju: ljudi u zgradi su morali to čuti.
Svi detalji ubojstva još se ne znaju. No, jedan od susjeda za Potragu je potvrdio da je čuo razgovor koji je 14-godišnjakinja tu noć, nakon ubojstva, a prije prijave policiji, na balkonu vodila s deset godina starijim dečkom. Njega je policija pustila bez optužbi.
“Iz onoga što se uspjelo čuti je citiram: ‘…Ja i ti smo isti, znaš da bi ja dala sve za tebe kao što bi i ti za mene’. Zamolio sam ih da se maknu i prestanu stvarati buku pošto je tada bilo već točno 00.04 minute. Nakon prvotnog odbijanja moje zamolbe, upozorio sam ih da ću pozvati policiju da ona to riješi s njima. U tom trenutku ustaju istoga trena, govore kako nema potrebe za policijom i udaljavaju se”, objasnio je susjed.
O cijelom sklučaju za Potragu progovorile majka i sestra 14-godišnje pomagačice koja je zbog maloljetnosti zaštićena od javnosti. “Ma ne mogu vjerovati, jednostavno ne mogu vjerovati. Jer ona je i u selu, znači i u selu se s djecom igrala, svoje nećakinje i nećake je čuvala. Znači nema šanse.”
14-godišnjakinju su odveli iz obiteljskog doma nakon što je sestru optužila da ju prostituira. Potom je završila i u dječjoj psihjatrijskoj bolnici u Zagrebu i na kraju u Domu u Puli. Tamo je, kako tvrdi majka – bila nesretna.
“Uvijek kad, kad je znala se javiti, uvijek je vikala: ‘Mama, želim doma jer me tuku’. Znači, pretuku je. I ona, znači drugi dan pobjegne. Tražila je pomoć od bilo koga, da joj pomogne. Jer ima i na Faceu, na njezinom profilu je bilo gdje se rezala i tu im je tražila pomoć.”
Sa sestrom, odnosno, kćerkom su bile u kontaktu i kad je bježala iz Doma. Tri dana prije ubojstva bila je kod Chiare na zabavi. Tamo je bio i Denis. “Još je zvala i mali je mahao, ležali su, ona je imala tajice neke, mali je imao plavu majčicu lijepu. Premedeno je bilo, ali samo sam žalosna što su joj ovo napravili.
Bile su samo flaše. Moje dijete, još jedno dijete iz doma i ta Chiara je hodala po kući. I ruka od muškoga. I kaže: ‘Mama vidi kako uživam’. Ja na to napišem na komentar dolje, gdje ono pratim, ima. Ja sam samo napisala: makni se od nje.”
To je bio posljednji put da su se čule prije ubojstva. O 14-godišnjakinji je obitelj sljedeći put razgovarala s policijom. “Oni su odmah rekli da je ona puna alkohola bila. Vadili su joj i krv, veli da su joj našli nešto u krvi, ali da se sada još ne zna i onda su je sad tu pritvorili. Najgore je što će ona sebi presuditi sama.”
Da je u ovom slučaju došlo do propusta institucija bilo je jasno i prije nego što je za to stigla službena potvrda. “Utvrđeni su propusti u radu i postupanju stručnih radnika u procjeni rizičnog ponašanja majke Chiare Pašić te u vezi s tim nepravovremeno poduzimanja mjera zaštite djeteta”, tvrdi Nada Murganić, ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike .
Pulski centar za socijalnu skrb očito nije radio svoj posao. No pred naše kamere nisu htjeli stati, pozive su izbjegavali i javili su se tek šturim priopćenjem. “Sukladno propisima o zaštiti tajnosti podataka te zaštiti službene i profesionalne tajne, Centar nije u mogućnosti dati tražene informacije. U vezi s navedenim, ne možemo komentirati izjavu gospođe ministrice Nade Murganić.”
Inspekcijski nadzori vrše se i u Centru za socijalnu skrb u Petrinji, ali i Domu u Puli. No, to da majki ubojici nisu oduzeli dijete – nije bio jedini propust institucija. O teškoj situacije 14-godišnjakinje bili su upoznati svi. Ona se povjerila Puljanki Aleksandri Mandić, koja je institucije i medije alarmirala 10 dana prije ubojstva
“Tu je ona ispričala, u kratkim crtama kako su je djeca u Domu silovala i nešto dole gurala”, rekla je gospođa Mandić. Aleksandra je sve odmah javila majci. Tog 14. svibnja ona je razgovor i snimila. Potom je Aleksandra s djevojčicom sve prijavila policiji. No tamo – neugodno iznenađenje. 14-godišnjakinju vraćaju na mjesto navodnog zločina.
“Što se tamo dešavalo, ja ne znam, ja samo znam da sam 2 sata stajala pred MUP-om i kad su je izvodili, kad mi je rekla da ju vraćaju u dom, da sam ja imala burnu reakciju verbalnu gdje sam ih jasno i strogo upozorila na to da oni to ne smiju napraviti”, rekla je gospođa Mandić.
Dva dana nakon djevojčica je promijenila iskaz: tvrdi da se silovanje nije dogodilo i bježi iz Doma. “Da je ta djevojčica istog trena uputnicom upućena u Rijeku, na odjel za djecu i mladež, možda se sve ovo ne bi desilo. Ako ona i je lagala, to je bio krik upomoć jer se tako nešto ne laže bezveze”, tvrdi gospođa Mandić.
Da nije trebala biti vraćena u Dom – smatra i psihjatar Ante Bagarić.
“Djeca su nezrela prirodno, mogu biti lažne prijave i lažni iskazi, ali stručnjaci, nema sumnje da to mogu otkriti. Prema tome, odgovor na vašem pitanje je: u ovom ili bilo kojem slučaju, ako je dijete ili je netko prijavio da je dijete, na bilo koji način oštećeno, onda je to, u tom slučaju teška greška institucija”, rekao je dr.sc. Ante Bagarić.
No, čija je to greška?
Iz Centra za socijalnu skrb u Puli peru ruke. Tvrde da 14- godišnjakinja, koja je upletena u ubojstvo 3-godišnjaka nije njihova štićenica niti da je po njihovu nalogu vraćena u Dom u Puli. Tko ju je tamo smjestio ne otkrivaju, a pred kamere – ne žele.
Da je Centar ipak odlučivao – tvrdi Aleksandra Mandić.
“S kojim pravom je djelatnica Centra za socijalnu skrb, inicijali su joj MM, vratila to dijete tamo?”, pita se gospođa Mandić. U pulskom Domu tvrde: ne možemo ulaziti u detalje, ali mi smo ju morali primiti jer su je nama poslali.
“Načelno mogu reći da svako dijete i svaki korisnik koji dolazi tj koji je poslan od strane službenih institucija kod nas, da se s njime radi regularno, sukladno zakonima i pravima djeteta. Svaki njegov bijeg bude evidentiran i sve potrebe budu riješene sukladno pravilima struke i humanosti”, rekao je Damjan Bistričić, ravnatelj Doma za odgoj djece i mladeži Pula.
Također, sve je više sumnji o tome je li učinjeno sve da se 14-godišnjakinju pronađe kada je pobjegla iz doma. “Ono što možemo potvrditi je da je policija, kao i u svim slučajevima nestanka osobe, odmah nakon zaprimanja prijave, raspisala potragu za nestalom osobom, profil osobe ubaćen je u evidenciju, odnosno nacionalnu evidenciju nestalih osoba.
Policijski službenici poduzimali su mjere traganja za nestalom osobom, između ostalog su provjeravali mjesta na kojima se ona ranije znala zadržavati i kontaktirali su osobe s kojima je ona ranije znala komunicirati”, rekla je gospođa Sokač.
No, majka tvrdi: policija je prvi puta došla tek nakon ubojstva. “I pitali su me je li bi ja mogla znati gdje je dijete. U biti da je to dijete, moje vlastito dijete pobjeglo. Ja sam na to rekla da ne znam, ali da imam broj telefona s kojeg me nazvala. Tražili su taj broj, ja sam ga dala odmah. A to je bio Chiarin broj telefona”.
Ovo je sada prvi put da su došli policajci i pitali za Marijanu. Do sada nitko nije dolazio ni ništa.” Za Aleksandru je stvar jasna: 14-godišnjakinja je loš tretman u obiteljskom domu zamijenila još gorim tretmanom države.
“Ako su neko dijete izdvojili iz doma jer roditelji nisu bili sposobni brinuti o njemu, zašto su ga onda opet prepustili na nebrigu države? Znači vapaj djeteta od 14 godina. Od tog vapaja su dobili da svugdje piše dijete monstrum, ubojica trogodišnjaka”, tvrdi gospođa Mandić.
Nitko nije čuo ni vapaje malog Denisa. Glavno pitanje je: je li, uz majku ubojicu, i država odogovorna za njegovu smrt? I kako se sljedeći put mogu zaštiti nevini životi onih koji to ne mogu učiniti sami. Kao što nije moglo trogodišnje dijete ili 14-godišnja djevojčica.
Ana Trcol