“Gradu Rijeci je 90-tih nanesena velika nepravda. U Saboru ćemo se zalagati za funkcionalno ujedinjavanje jedinica lokalne samouprave grada Rijeke i riječkog prstena u granicama bivše općine Rijeka.”, ističe Peranić
Zvonimira Peranića, riječkog gradskog vijećnika i kandidata Liste za Rijeku na koalicijskoj listi Demokrati – Laburisti – Lista za Rijeku koju nosi nezavisni Damir Kajin i koja traži svoju šansu dobiti saborskog zastupnika, mnogi Riječani znaju i kao autora emisije Fizička atrakcija na Radio Rijeci na kojoj preko deset godina popularizira znanost.
Kolumnist i kazališni kritičar preko četvrt stoljeća, poznat je i kao dugogodišnja, da ne kažemo “vječna opozicija” gradskom “kulturnom establišmentu” poznat i po upućivanju “brda” vijećničkih pitanja o trošenju proračunskog novca za kulturu, gdje propitkuje trošenje i način trošenja “svake kune” iz gradskog proračuna.
Može se reći da je za takvo “propitkivanje” i više nego kvalificiran, jer je postavio četrdesetak autorskih kazališnih projekata s kojima je sudjelovao na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima gdje je dobitnik mnogih nagrada.
U politiku je ušao na listi Mosta dok je taj pokret djelovao kao nadideološka platforma. Međutim, vrlo brzo se razišao s vodstvom stranke zbog, po njegovim riječima, “nepostojanja unutarstranačke demokracije i ideološkog skretanja stranke prema krajnjoj klerikalnoj desnici”. Posljednje dvije godine djeluje kao predsjednik Kluba Liste za Rijeku, a odnedavno je postao i formalnim članom.
Povodom njegove kandidature na ovim parlamentarnim izborima, razgovarali smo s Zvonimirom Peranićem o njegovu dosadašnjem djelovanju u Gradskom vijeću i očekivanjima od izbora.
Kandidat ste na koalicijskoj listi nezavisnog Damira Kajina, Demokrata, Laburista i Liste za Rijeku. Možete li nas reći kako je došlo do koalicije i koji su bili glavni razlozi za to?
Kandidat sam Liste za Rijeku koja organizacijski i programski pokriva grad Rijeku i gradski prsten. Lista za Rijeku tijekom 14 godina profilirala se kao snažan zaštitnik interesa građana Rijeke i okolice prvenstveno kroz djelovanje u Gradskome vijeću. No, svi ključni gradski problemi ne mogu riješiti bez utjecaja na nacionalnu razinu vlasti. Parlamentarni izbori drugačiji su nego li lokalni. Kako bi na kvalitetan način pokrili cijelu 8. izbornu jedinicu koja uključuje Istru, uvijek nam treba kvalitetan partner s istarske strane Učke. Damir Kajin je nezavisni regionalist, Demokrati su nova stranka koja najjaču organizaciju ima upravo u Istri, a i s Laburistima smo ideološki kompatibilni. Pojedinačni zbroj anketnog rejtinga nezavisnog Kajina i Liste za Rijeku se kreće na 5-6 posto zbog čega vjerujemo da je upravo ovo kombinacija koja će dobiti mandat u Saboru u 8. izbornoj jedinici.
Istakli ste četiri glavne teme koje vas zanimaju u političkom djelovanju i na kojima ste gradili i kampanju… Ukratko o njima?
Gradu Rijeci je 90-tih nanesena velika nepravda. U Saboru ćemo se zalagati za funkcionalno ujedinjavanje jedinica lokalne samouprave grada Rijeke i riječkog prstena u granicama bivše općine Rijeka.
Nadalje, Rijeka je jedini grad u Hrvatskoj koji u potpunosti ne upravlja svojim obalnim pojasom, od Sušaka pa sve do 3.maja. U svim ostalim gradovima je obalna zona podijeljena između državnih i regionalnih lučkih uprava. U Saboru ćemo se zalagati da se kompletni obalni pojas, koji nije od strateškog interesa za RH, vrati gradu Rijeci.
Osobno ću biti posvećen temama koje se tiču kulture, obrazovanja i znanosti. Koruptivnost u kulturi vidljiva je na primjeru Europske prijestolnice kulture. Izuzetno sam ponosan što Rijeka nosi tu titulu, ali nije maksimizirana ta prilika. Fokusiranje na uvijek isti krug ljudi, blizak pročelniku Šararu, koji si puni džepove nije dobro ni za sve riječke umjetnike ni za sve Riječane.
U čemu vidite prednosti ujedinjavanja općina i gradova bivše općine Rijeka?
Prije svega, veća jedinica lokalne samouprave koja upravlja većim prostorom i brojem stanovnika ima i veći razvojni potencijal zbog većeg proračuna i razvojnog potencijala. Cijelo područje nekadašnje općine Rijeka ulagalo je u industrijsku zonu kojom sada upravlja isključivo grad Bakar. Umjesto jedne velike, danas svaka općina ili grad imaju svoju malu industrijsku zonu. Zamislite koliko je to neracionalnije trošenje prostora, sredstava i resursa od onog koje smo imali prije 1993. godine?
Neke su stvari očigledne, ili manje vidljive dok se ne dogode poteškoće. Dok je sve funkcioniralo moguće posljedice rascjepkanosti nisu bile vidljive. Besmislenost ove rascjepkanosti uvidjeli smo i u koronakrizi kada ljudi nisu mogli do ljekarne na drugoj strani ceste, u trgovinu iza ugla i sl. Zato smo i inicirali u Gradskome vijeću žurno objedinjavanje Stožera, kako bi građanima olakšali život.
Evo još jednog primjera: Za sada je „normalno“ da gradski prijevoz prometuje svim tim općinama. No, što da neka općina prstena pokuša organizirati svoj javni prijevoz? Kako bi se to odrazilo na samu općinu (zbog povećanja financijskih sredstava jer sada plaćaju ista samo do granice s Rijekom)? Kako bi se to odrazilo na riječki javni prijevoz (zbog smanjenja posla)? A kako na građane koji bi morali koristiti usluge dva (ili više) javnih prijevoza plaćajući dvije (ili više) karata (dnevnih, mjesečnih..)?
Nadalje, financijska sredstva koja se sada troše na umnožene općinske, birokratske i slične poslove su ogromni. Besmisleno je da administraciju imaju općine od nekoliko tisuća stanovnika. Te poslove bi trebale preuzeti najveća jedinica lokalne samouprave čime bi se oslobodila sredstva koja se mogu usmjeriti u razvoj ili rasterećenje građana i poduzetnika.
Što bi građani dobili povratkom riječke obale na upravljanje gradu Rijeci?
Na taj način bi se gradu vratio prostor s velikim razvojnim potencijalom za investicije u poslovne zone, marine, stambenu izgradnju, ugostiteljstvo i komunalne vezove koji gradu nedostaju. Brži razvoj. Napominjem da se radi o prostoru koji sada stoji potpuno neiskorišten, dakle ne koristi se za pretovar tereta i iz tog razloga je potpuno nelogično da njime upravlja državna ustanova. Rijeka je jedini grad u Hrvatskoj koji ima dva gradonačelnika – kopnenog kojeg izabiru građani i morskog koji je ravnatelj lučke uprave Rijeka i kojeg postavlja država.
Desetljećima se borite protiv korupcije u kulturi. Što vas najviše smeta, što smatrate pogrešnim i što bi promijenili glede toga? Što mislite o projektu EPK 2020 i načinu njegova ostvarivanja? Je li taj sveukupni napor bio uzaludan?
Smeta me licemejrstvo. Lažnost. Nepoštivanje građana koji svojim porezima plaćaju sve te kulturnjake, pročelnike, intendnte, ravnatelje… a koji se uzjogune kada ih pitate za informacije. Kada ih pitate na što su potrošili povjeren im novac? Jeste li ga uložili kako bi cijela zajednica imala koristi ili napunili vaše džepove bez pokrića? I to novcima onih koji su na rubu egzistencije.
Kod samoga projekta EPK nadvio se balon napuhanosti, egomanijakalnosti, ali i nestručnosti. Teško je bilo dolaziti do podataka. Niz pitanja, sjednica, razotkrivali su sloj po sloj poslovanje. Bivša direktorica Emina Višnić nije bila kompetentna za komuniciranje projekta. Svako drugačije razmišljanje shvaćalo se kao napad i proglašavalo nedomoljubljem. U međuvremenu, tvrtku su počeli napuštati ljudi. Uvijek isti pojedinci su dobivali goleme honorare, a druge se zaobilazilo. U studenome 2017. predlagao sam posebnu radnu skupinu Odbora za kulturu koja bi se bavila EPK-om. Nije bilo podrške za takvu ideju. Još u siječnju 2019. prvi sam puta javno predlagao da današnja direktorica preuzme vodstvo ne bi li se iz projekta izvuklo najbolje.
Korona je samo ubrzala neke stvari i razotkrila ih. Emina Višnić, kao ni pročelnik Šarar, se uopće nisu snašli u kriznom vođenju tvrtke. Višnić je zbrisala u mišju rupu. Dok su svi oni „odbačeni“ pokazivali kako se u krizi stvara umjetnost: Urban, Putokazi, Poneštrica, Spirit, Rijeka Underground…
Na sličan način sam gotovo osam godina ukazivao na pogreške prethodne administracije riječkoga Hrvatskoga narodnoga kazališta. A stanovite poteškoće postoje i danas.
Nebriga za one najosjetljivije očituje se i u primjeru pomoći samozaposlenim u kulturi. Od početka krize pokušavao sam predložiti uklapanje u krizne mjere i tu populaciju koja je prva stradala. Otkazane su predstave, radionice, a isti su umjetnici. Nisu ušli u mjere jer nisu poduzetnici. „Samo“ su poduzetnici u kulturi, dakle plaćaju poreze i prireze i doprinose.
Obrazovanje je na sve manjoj vrijednosti? Što bi promijenili u sustavu školstva i znanosti?
Obrazovni sustav treba što prije ubaciti u petu brzinu, kako bi se odmakao od zastarjelih praksi i u suvremenom okruženju za poučavanje potrebno je obrazovati kompetentne kadrove koji će se moći prilagoditi drugačijem, ubrzanom načinu življenja, ali i življenju u potpuno nepoznatom (poslovnom) okruženju nakon 12 ili 16 godina školovanja. Primjerice, umjesto nepotrebne reprodukcije, potrebno je obrazovati kadrove za zanimanja koja još niti ne postoje. Načini takvoga poučavanja potpuno su drugačiji od dosadašnjih. Primjerice, uvijek se ponovno iznenadim kada konceptualno znanje fizike poučavam kazališnim radionicama. Taj spoj kreativnosti umjetnosti i kreativnosti znanosti uisitnu je sinergičan. A desetljećima uvodim i suvremene edukacijske prakse u nastavu, što kod mnogih također predstavlja napoznanicu.
Most je na prošlim parlamentarnim izborima kada ste bili kandidat osvojio mandat u 8. izbornoj jedinici. Najavljivali ste svojedobno i kandidaturu za predsjednika Mosta, a nakon toga su vas izbacili. Što se tu dogodilo? Kako vidite Most sada u odnosu na prethodno vrijeme?
Početna ideja je uistinu bila obećavajuća dok se radilo na nadideološkoj platformi. Vrlo brzo došao sam u sukob s vodstvom zbog napuštanja proklamirane politike i skretanja prema radikalnoj desnici ali i nepostojanju unutarstaranačke demokracije. Takav nedemokratski ustroj uzrokovao je strogu kontrolu ideja. Uvijek isti ljudi uvodili su ideje i obveze koje su se temeljile na „majke mi“ ili „tako je rekao Božo ili Nikola“. Jedan sam od rijetkih ako ne i jedini od bivših liberalnijih i nezavisnih članova koji svjesno dvije godine nisam izašao iz stranke sa željom da do kraja razotkrijem tu farsu. Osobno sam htio napismeno dobiti razloge isključenja budući da nisam prekršio niti jedan akt ili stranačku odluku. Proces se pretvorio u dvogodišnju lakrdiju gdje me se optuživalo čak i za moje umjetničko djelovanje – dramaturgiju javno političkih događaja povezanih s umjetničkim djelima. Proces je poprimao elemente totalitarizma, i ne samo proces. Prijaviteljica je bila i tužiteljica, ali i članica nadzornog odbora koji provodi stegovni postupak.
Iz tog razloga me ne čudi previše da današnji kandidati za Sabor podržavaju nabujale klerofašističke ideje, primjerice monstruoznu i jezovitu ideju da je silovana žena koja se odluči na pobačaj – ubojica?! Most je danas postao više sekta, a manje politička stranka.
Kako vi vidite ovu cijelu korona-situaciju? Jesu li učinjeni pravi koraci, je li Stožer donosio ispravne odluke, kako će se po vašem mišljenju situacija s koronom razvijati?
Kao i sa svime u životu, iz svega se može učiti. Nisam epidemiološke struke da bih mogao ustvrditi (ne)ispravnost odluka kriznoga stožera. Mogu samo svjedočiti promjeni percepcije spram Stožera od idoloplokonstva do omalovažavanja.
Koronakriza očigledno razotkriva. One sposobne, ali i one manje sposobne. Očigledno ćemo ovu novu realnost morati uzeti u svim oblicima života i življenja. Prilagoditi se. Na primjeru kulture smo vidjeli kako oni najplaćeniji nisu ujedno i najuspješniji.
Nakon korone odjednom su moguće stvari koje su bile nezamislive. Primjerice, dolaziti na specijalistički liječnički pregled u točno zakazani sat. Rješavati administrativne poslove bez šetanja od šaltera do šaltera. Obrazovni sustav je akcelerirao u digitalnome okruženju. Jest da ima stranputica, ali generalno se taj sustav održao upravo digitalnim formama. Oni koji su govorili da nikada neće slati mailove i koristiti pametne telefone sada istražuju ideje u prostorima interneta. Rad od kuće i optimizacija vremena, učinkovitost postaju temelji za neke druge analize.
A evo, i izbori su se postavili usred korone. I djelovanje u politici će se morati mijenjati. U kome pak smjeru, ovisi o svima nama. I onima koji biraju, a naposlijetku i odabranima.
Impresivna biografija
I na kraju, ali ne i nevažno – životopis Zvonimira Peranića je uistinu jedinstven.
Završio je Akademiju za izvedbene umjetnosti (MAPA Academy) u Češkoj. Na GITIS-u, Ruskoj akademiji kazališnih umjetnosti u Moskvi završio je Biomehaniku pod mentorstvom uglednog pedagoga Genadia Bogdanova. Diplomirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Magistrirao je fiziku na Prirodoslovno matematičkom fakultetu u Splitu. Znanstveno polje zanimanja mu je obrazovanje u prirodnim znanostima.