Dragi svi!
Od prvog trena kada sam čula da Prljavci dolaze u Rijeku, tražila sam „žrtve“ koje bi sa mnom otišle na koncert!
Piše: Anita Ratkić Šošić
Osim što su mi od djetinjstva najdraži domaći bend, ujedno su i prvi bend na čiji sam koncert otišla. Kao djevojčicu, na moj prvi koncert u životu vodio me ujko. Slušati Prljavce ’91 je za jednu mulicu stvarno nezaboravno iskustvo. Gdje sam bila ’91? Na koncertu! 😉
I dogovorim se ja s „mojim curama“, od kojih hrabra i dovoljno odvažna za ići na koncert ostade samo jedna. Jedna ali vrijedna!
I na dan koncerta, nakon svih jutarnjih obaveza, kuhanja, spremanja, dječje povorke, večernjeg dječjeg rođendana… ova mama se obukla, sredila i otišla sa svojom prijateljicom na koncert. Nakon ’91. prvi put idem na Prljavce! Ajme sreće, ajme veselja! Koncert je zakazan za 21 sat. Ja tek u 21.00 kupim djecu s rođendana i jurim pokupiti prijateljicu. O, ne, kasnimo na Prljavce!
Ulazimo u prostor Export drva u 21,40. Prazan prostor! Nema nikoga! A ja u strahu da kasnim na koncert. Ali sjajan bend svira, nema veze! Rock stvari, red naših, red stranih. I nema veze što nema nikoga jer tako „rezerviramo“ mjesto u četvrtom redu i ponosno stojimo u iščekivanju Prljavaca.
Sviđa nam se i predgrupa. Sve oko nas je krcato djece od 12 godina. Dobro, možda nemaju 12. Imaju 16. 😉 Ima još pokoji „izgubljeni“ preko 30. Pogledavamo se i smješkamo se jedni drugima, rijetkost u sve većem moru mladih glavica.
Pijemo svoje pivo zadovoljne što nije gužva – moći ćemo uživati u koncertu. Već je 22,30. Gdje su Prljavci? Predgrupa i dalje svira. Oko nas sve više djece. Guraju se! Oni se guraju! Bože!
U 23.30 bole me noge, totalno smo izgurane od djece. Ne pijem više ništa jer se ne mogu probiti do šanka a žedna sam. I bolje da ne pijem, jer onda bih morala na wc, a ni do njega se ne mogu probiti. A ionako je vanjski, pa gdje ću ruke oprati.
I pogledam tu masu dječurlije. I sebe i svoje misli. I slušam. Predgrupa svira „Hladno pivo“. Znam sve riječi napamet. Ali gledam mladež oko sebe. Znaju i oni. Kao što sam i ja znala te ’91. I tu me „pukne“ pozitiva.
Postanem svjesna vlastite negativnosti i svega što propuštam. Propuštam prijateljicu uhvatiti za ruku i zahvaliti joj jer je uvijek spremna za koncerte. Jer je uvijek tu za mene. Pogledati te prekrasne mlade ljude koji – isto kao i ja – napamet znaju riječi pjesama. Rock pjesama koje su napisane prije nego su se oni rodili!! To su djeca koja takvu muziku slušaju. Ne narodnjake! Rock pjesme.
I to što su nas iz četvrtog reda izgurali u dvanaesti i naizgled su tako nasrtljivi, samo pokazuje koliko stava imaju! Da ga barem zadrže zauvijek. Sto puta bolje nego moja generacija od koje je masa pojedinaca svoje manjkove samopouzdanja počela liječiti u tridesetima. Mladeži draga, uvijek ostanite ovako samopouzdani!
Ispred nas je bila grupica cura koje su plesale. Ma te se ne miču nikome. Stvorile su svoj krug i ni makac. Žene drže svoj prostor, tako i treba. Jedna od njih ima vidljiv višak kila. Na licu joj ne vidiš ikakvu drugu emociju osim one da ona voli sebe. Pleše, uživa. Kroz gužvu se probijao i jedan mladić koji je s poteškoćama hodao. Ali samopouzdano se probijao kroz masu i zabavljao se! Kako je to lijepo za vidjeti, samopouzdanje na mladim licima. Bring it on! 😉
Vrijeme je za samopouzdanu generaciju. Samo, dajte, „djeco“! Pjevajte glasno! Osigurajte si svoje vrijeme i prostor! I ne zaboravite da u svom samopouzdanom nastupu napravite i nešto korisno. Kad ste već izgurali nekoga u dvanaesti red, da je to s razlogom. Da guranje ne znači samo i jedino osobnu korist. Gurajte se za svoje dobro, samo naprijed! Ali ne zaboravite propustiti one koji to ipak zaslužuju. 😉
Ah, da. Prljavci su počeli svirati tek u ponoć i odradili sjajan, sjajan koncert. Baš su bend od naroda. Houra je genijalan. 😉 U 2 i pol, dok sam klipsala kući, nisu me boljele noge, nisam bila ljuta na „djecu“, već sam bila ponosna na mlade Riječane koji poznaju rock pjesme i znaju se izboriti za svoj prostor i uživati.
Ljubi vas rock mama Anita.