I dok mali Hrvati strepe hoće li im dečki u plavim kapicama upadati u stanove i provjeravati jesu li roditelje na Badnjak ili Božić posjetili istovremeno i kćer i sinovi, veliki Hrvati idu na mise i nemaju nikakvih ograničenja, piše Helena Puljiz za Net.hr
Kad marširaju hrvatski politički vjernici, papa Franjo skupa s umirovljenim papom Benediktom XIV može se sakriti u mišju rupu jer od nekih Hrvatica i Hrvata nema, nije bilo i nikad neće biti većih katolika. Živimo u državi proklamirane demokracije i vjerskih sloboda i divno je što svatko može vjerovati u što god hoće, ali to ne znači da može i raditi što god hoće. Pogotovo kad je na visokoj državnoj/javnoj dužnosti i pogotovo kad s te pozicije sugrađanima ograničava ljudska prava dok sebe iz istih ograničenja izuzima.
Na pragu masovnog cijepljenja protiv koronavirusa, povjerenje u odluke i preporuke Stožera civilne zaštite – zbog očuvanja zdravlja i života hrvatskih građana – nikad nije bilo važnije, a nakon posljednjeg obraćanja dr. Alemke Markotić i dr. Krunoslava Capaka i najave novih epidemioloških mjera, građane koji imaju povjerenja u njih morat ćemo tražiti svijećom.
Zbog očuvanja zdravlja i života vjernika, Papa Franjo ove godine neće održati polnoćku u Bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Održat će ranovečernju svečanu misu na koju će biti pozvani malobrojni vjernici, a završit će je prije policijskog sata, koji je na snazi u Italiji, kako bi se oni mogli na vrijeme vratiti kućama.
Papi Franji ne pada na pamet riskirati vlastito zdravlje ni zdravlje i živote vjernika, smatra to činom ljubavi i milosrđa; ne traži posebna epidemiološka pravila ni za sebe ni za Katoličku crkvu. Papa želi biti primjer drugima, ne dozvoljava da mu razum pomute niske strasti i oholost moći. Ali to je samo Papa.
Markotić ide na veliku polnoćku, Capak na malu
Veći katolici od pape, dr. Markotić i dr. Capak, čiji se rezultat rada i uspješnost u osmišljavanju epidemioloških mjera svakog dana može iščitati u bolničkim zgradama i na stupovima s osmrtnicama diljem zemlje, istovremeno su poručili vjernicima da ne idu na mise za Božić i da će njih dvoje, naravno, na te mise svakako otići. Kao najveća katolkinja među velikim katolicima, Markotić će na ‘veliku’ polnoćku, a Capak će na ‘malu’.
I što će sad prosječni hrvatski katolici? Hoće li biti mali katolici kao Papa pa kod kuće skrušeno moliti i virtualno u krugu obitelji sudjelovati u misama koje će se prenositi putem elektroničkih medija ne bi li se epidemija koronavirusom zauzdala? Ili će biti veliki katolici kao doktorica Markotić i doktor Capak pa sudjelovati u masovnom daljnjem širenju zaraze?
Za razliku od mnoštva vjernika kojima, u slučaju zaraze, ne stoji na raspolaganju najbolje od najboljeg u hrvatskom zdravstvenom sustavu, taj dvojac može računati na kraljevski, povlašteni tretman. Već i to bi trebao biti dovoljan razlog da se suzdrže od minoriziranja problema koji može nastati zbog masovnih okupljanja vjernika na misama, kad već razlog nisu kršćansko milosrđe i briga za bližnjega, odnosno odgovornost prema javnoj funkciji koja se u ovom času obavlja.
Dr. Markotić je nakon konferencije za novinare u petak kolegu Vojislava Mazzocca, koji ju je upozorio na paradoks i licemjerje što ljude poziva da na mise ne idu i onda ponosno objavljuje da će ona na misu ići, u udbaškoj maniri, optužila da mu smetaju Crkva i vukovarska kolona. Nastupa li ona javno s pozicije šefice Zarazne ili inkvizicije?
Ništa novo, ovo traje već 30 godina
A kad smo već kod Vukovara i održavanja Kolone sjećanja koja je, baš kao i nedosljedne mjere za Veliku Gospu, rezultirala masovnim širenjem zaraze, valja primijetiti da gotovo nitko ne vjeruje u priču premijera Andreja Plenkovića kako se zarazio kod kuće, od supruge, a ne tijekom političkog pohoda na Vukovar.
I kad smo već kod Vukovara, dr. Capaku bi, umjesto besramnog podilaženja željama premijera Plenkovića, bilo bolje da se kao veliki Hrvat i HDZ-ovac, bolje informira o okupaciji, obrani i herojima Vukovara. Jer, s malo truda ne bi se sramotio kako se osramotio kad je izjavio da Kolona sjećanja nema veze sa širenjem zaraze i za to se poslužio argumentom da u Varaždinu plamti zaraza iako tamo nije održana Kolona sjećanja.
Za razliku od velikog Hrvata Capaka, mali Hrvati znaju da je Vukovar branilo 200 branitelja iz Varaždina, da su ukupno tijekom obrane Grada Heroja poginula 32 pripadnika PU varaždinske i da njihovih suboraca ima i među onima koji se još uvijek vode kao nestali. Eto, doktore Capaku kako su povezani Varaždin i Kolona sjećanja.
I dok mali Hrvati strepe hoće li im dečki u plavim kapicama upadati u stanove i provjeravati jesu li roditelje na Badnjak ili Božić posjetili istovremeno i kćer i sinovi (dozvoljeno je druženje ljudi samo iz dvaju kućanstava), dok se oni pitaju kako će u drugu županiju do rodbine i prijatelja, velikim i povlaštenim Hrvatima ne trebaju propusnice, za njih nema ograničenja ni kretanja ni okupljanja, za njih ne važi nijedno pravilo propisano malim Hrvatima.
Da, reći će netko, nije to ništa novo, tako to traje već 30 godina. Da, traje, s previše žrtava. Sva su politička nastojanja malih Hrvata da to promijene propala. Pa kad već trpimo i gubimo, čas je i da se pomolimo. Da ovoj tragičnoj farsi konačno dođe kraj.
Helena Puljiz/Net.hr
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Ripirtal-a.