Jedina knjiga napisana u Hrvatskoj posvećena suvremenoj talijanskoj politici, a u čijem je fokusu upravo preminuli Silvio Berlusconi, objavljena je u Rijeci
Autor je riječki politolog i diplomat Damir Grubiša, sakupivši u knjizi pod naslovom “Berluskonizam” izbor svojih tekstova o talijanskoj politici objavljivanih početkom 2000-ih u Novom listu, kada je Berlusconi po drugi put bio predsjednik talijanske vlade.
Zašto toliki interes upravo za Berlusconija? Čime je to on obilježio talijansku politiku kraja 20. i početka 21. stoljeća, zašto su europski i svjetski analitičari i znanstvenici koji se bave politikom skovali i novi izraz – berluskonizam, da bi opisali politički fenomen čiji je otac bio Berlusconi?
Počeo kao pjevač na kruzerima
Ovaj političar i poduzetnik, kako mu stoji u biografiji, svoje je javno djelovanje počeo kao pjevač na kruzerima u Karipskom moru i drugdje po svijetu. A kao poduzetniku mu je “krenulo” krajem 1970-ih i 1980-ih godina prošlog stoljeća. U sprezi s korumpiranim čelnicima Socijalističke partije Italije, pod vodstvom korumpiranog Betina Craxija, koji je skončao u egzilu u Tunisu, obogatio se stanogradnjom u Milanu.
Na drugu razinu moći je prešao 1980-ih kada se upustio u medijsko poduzetništvo. Želio je parirati RAI-u, javnoj radioteleleviziji, osnivajući Rette 4, Canale 5 i Italia 1, pobravši ogroman dio medijskog marketinškog kolača, a s direktnim utjecajem na uređivačku politiku, praktički je pripremio poziciju za prelazak na treću i ključnu razinu moći – ulazak u političku arenu.
Glavni korisnik sunovrata talijanske Demokršćanske stranke
Naime, Berlusconije bio glavni korisnik sunovrata talijanske Demokršćanske stranke početkom 1990-ih, kada se ova politička organizacija desnog centra, stup poslijeratne talijanske politike, zbog korupcijskih afera jednostavno urušila a njeno mjesto pokušalo zauzeti desetak novih stranaka.
Berlusconija je zapao najveći dio. Obraćajući se višoj i srednjoj konzervativnijoj klasi u Italiji, osnovao je Forza Italia koja je već 1994. godine predvodila taliajnsku koalicijsku vladu na čijem je čelu bio upravo Berlusconi.
U narednih trideset godina, da skratimo priču, ovaj beskrupulozni političar i još beskupulozniji poduzetnik bio je i na vlasti (četiri puta) i u opoziciji, član talijanskog i europskog parlamenta, više puta optužen zbog korupcije, uključujući i nedavno završen proces zbog plaćenih ljubavnica i “bunga bunga” provoda, gdje je oslobođen “ne zato što nije kriv nego iz proceduralnih razloga”, jer je tužilaštvo “plaćene ljubavnice također trebalo optužiti a ono ih je pozvalo kao svjedoke” i time diskreditiralo proces.
U Berlusconijevim vladama bilo je žalaca protiv Hrvatske
Što se Hrvatske tiče, u Berlusconijevim vladama bilo je ministarskih žalaca protiv Hrvatske pa i provokacija, pogotovo prije prijema naše zemlje u EU i to od članova krajnje desnih stranaka u njegovim koalicijama, ali u cijelini nije bilo znatnijih diplomatskih iskakanja i skandala.
Ako se u najkraćim crtama želi oslikati Berlusconijevu političku ostavštinu najbolje se poslužiti proročki riječima Damira Grubiše iz spomenute knjige: “Osnovne karakteristike berluskonizma kao političkog fenomena su ideologija države-poduzeća, specifični spoj politike i medijskog monopola, uporaba populizma i političke demagogije, autoritativni stil politike i političkog odlučivanja, reduciranje demokracije, revizija političke povijesti, svođenje politike na sukob i političku manipulaciju…U Berluskonizmu se naziru sva četiri oblika političke patologije: demagogija, politička manipulacija, politička korupcija i političko nasilje. Stoga je to fenomen koji nije samo talijanski, nego fenomen jednog svijeta koji je proizašao iz doba hladnog rata, raspada komunizma i razočaranja u očekivani idilični kraj povijesti…fenomen koji će se, nažalost, ponoviti u ovom ili onom obliku i u drugim sredinama…”.
I ponovio se, ponavlja se
Od Mađarske do Srbije, od Rusije do Turske.
Postoji uzrečica da se o mrtvima govori sve najbolje. Međutim, onima kojima je u današnjem svijetu stalo do obnove i razvoja a ne kolapsa demokracije, koji žele politiku bez korupcije i manipulacije, politiku javnog a ne privatnog interesa – Berlusconi neće nedostajati.