Svaku prvu subotu u mjesecu kada takozvani klečavci, muškarci okupljeni u inicijativu “Muževni budite”, izvode svoje performanse na trgovima hrvatskih gradova, izloženi smo salvama zgražanja i osuđivanja sa svih strana. Kako u medijima tako i na društvenim mrežama
Piše: Neven Šantić
Oni koji podržavaju samozvane “hrvatske vrle muževe” osupnuti su riječima i postupcima onih koji ne odobravaju ovakav način izražavanja svojih, recimo to tako, religijskih uvjerenja, dok su protivnici klečavaca puni gorčine na samu ideju da se na javnim mjestima tako pompozno, kroz molitvu i klečanje, zagovaraju “nazadne ideje”.
I tko je u pravu, na čiju stranu treba stati?
Odgovor je samo jedan: na stranu demokracije. A ako se opredijelimo za tu stranu, onda to znači da moramo biti u stanju dostojanstveno progutati i ono što nam se ne sviđa, braneći time i svoje i tuđe pravo na izricanje svog mišljenja, odnosno zastupanja onoga u što smo uvjereni.
U 21. stoljeću govoriti o ovome…
Doista, u 21. stoljeću govoriti o predbračnoj čistoći, o muškarcima kao “duhovnim autoritetima u obitelji koji će hrabro svjedoče i prenose katoličku vjeru”, čednosti u odijevanju i ponašanju, obnovi katoličkih brakova, o prestanku pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, i sve to još umotati u molitvu za domovinu – doima se anakrono, čudno, mizogino, čak i ridikulozno.
Suvremena društva su već odavno, ne bez otpora konzervativnih struktura, krenula drugim tijekom dopuštajući muškarcima i ženama da realiziraju svoja ljudska prava i slobode samostalno birajući kakvim životom žele živjeti. Dakle, sve suprotno od onoga za što se zalažu klečavci.
No, ovdje se ne radi o tome. Ne arbitriramo o vrijednosnim stavovima. Uvijek će biti različitih mišljenja i stavova kao i njihovih gorljivih zagovornika. Sukob klečavaca i njihovih protivnika, međutim, važan je kao pokazatelj jedne druge stvari: koliku razinu demokratske zrelosti ima hrvatsko društvo deset godina od ulaska u Europsku uniju.
Konfuzija u našim glavama kada je demokracija u pitanju
Citirat ću izjavu Jadranke Barišić, članice pokreta za sekularnu državu, kao primjer konfuzije u našim glavama kada je demokracija u pitanju.
Kaže ona: “Već cijelo desetljeće svjedočimo neskrivenom djelovanju crkvenih i satelitskih neokonzervativnih udruga, ne samo u medijima i ne samo u javnom prostoru glavnog grada, diljem Hrvatske šire svoje diskriminatorne i ženomrzačke poruke. Mi mjesecima reagiramo, a svi mi smatramo da su ovi skupovi diskriminatorni, protuustavni, a trebali bi biti i zabranjeni. Nastavit ćemo sa svojim aktovima otpora. Mi žene smo jednako važne, stoga nastupajmo i zaštitimo svoj prava.”
Nitko, naime, ne spori da se poruke klečavaca mogu smatrati diskriminatornim i ženomrzačkim, kao što se ne može osporiti pravo protivnika ovih molitvenih predstava na aktove otpora (poput žene koja je šuteći stala pred klečavce u Osijeku s dva transparenta), nastupe i zaštitu svojih prava, ali smatrati izražavanje jednog mišljenja (čak i nakaradnog) protuustavnim i zalagati se za njegovu zabranu, nema nažalost veze s demokracijom u čije se ime upravo pozivaju zagovornici zabrana.
‘Kvaka’ s demokracijom
To što klečavci i njihove pristaše nisu demokrati, jer i oni zagovaraju brojne zabrane – od zabrane pobačaja do zabrane rada trgovina nedjeljom tobože zbog obiteljskih a zapravo kriptoreligijskih razloga – ne smije značiti da nemaju pravo na demokratsko izražavanje svog mišljenja.
Upravo je u tome kvaka s demokracijom. Da imaš pravo na svoje mišljenje i da dopuštaš drugima da ga imaju, koliko god vam se to vama strano mišljenje osobno možda i gadilo.
Jedina crta koja se pritom ne smije prijeći je nasilno nametanje svog mišljenja. Svi ostali oblici borbe mišljenja su dopušteni.