Leonarda Komen, Klara Komen i Marko Dunđer troje su mladih stručnjaka za low-budget putovanja, poznata i kao Travel Buds. Na natječaju zračnog prijevoznika Wizz Air osvojili su nagradu iz snova – godinu dana neograničenog besplatnog letenja. Sada upravo putuju, uživaju i – pišu za Riječanin!
Ruksak na leđa i put pod noge! To je (zasad) životna filozofija Leonarde Komen, Klare Komen i Marka Dunđera, riječko-paškog trojca koji je prije nekog vremena osvojio fantastičnu nagradu – godinu dana neograničenog besplatnog letenja Wizz Airom!
I prije ih je želja za putovanjima odvodila na najčudesnija mjesta, a ovih godinu dana besplatnog letenja ovi mladi entuzijasti željni putovanja i upoznavanja novih kultura žele iskoristiti za ostvarenje onih putovanja za kojima su oduvijek čeznuli, a nisu ih dosad uspjeli ostvariti.
Trenutno su u Maroku, a za portal Riječanin rekli su:
– Ljubav prema putovanjima rodila se u nama prije nekoliko godina našim prvim putovanjem u Dublin. Strast za putovanjima je prerasla u glavnu preokupaciju kada smo osvojli prvo mjesto na Wizz Air Youth Challengeu, iako je konkurencija bila iznimno velika – na natječaju je sudjelovalo više od tisuću prijavljenih timova! Kao nagradu dobili smo godinu dana besplatnog letenja. Odmah smo ispitali tržište, brojke… premda smo imali već pozamašno iskustvo u organizaciji “low budget” putovanja. Osvojena nagrada omogućila nam je besplatne letove na području velikog dijela Europe i dijela Afrike, Emirata, Rusije… svih onih područja na kojima Wizz Air održava letove. Zahvaljujući nagradi proputovali smo veliki dio Maroka, posjetili smo Gibraltar, španjolske bisere Sevillu i Barcelonu, Portugal, Maltu, Dubai, Siciliju… Sve naše avanture dokumentiramo na najjpoznatijim društvenim mrežama, a odlučii smo dio naših iskustava i pustolovina podijeliti i s čitateljima našeg domaćeg portala Riječanin.
U prvom nastavku putopisa Travel Budsa donosimo njihova iskustva iz posjete živopisnom Maroku.
TRAVEL BUDS: Maroko nas je na prvi pogled očarao svojom ljepotom i jednostavnošću!
Već na samom ulazu u luku, mediteranska luka Tanger na sjeveru Afrike (na suprotnoj strani Gibraltara) – koju često nazivaju i vratima Afrike – učinio nam vrlo sličan Rijeci: naročito zbog brodova, operativnih obala, dizalica…
Maroko nas je na prvi pogled očarao svojom ljepotom i jednostavnošću. Vozeći se taksijem skoro sat vremena (za dvadesetak eura!) iz Tangera do željezničke postaje, zapazili smo mnoštvo ljudi obučenih u tradicionalnu odjeću s prekrasno dekoriranim šeširima.
Stigavši na željezničku postaju uputili smo se na osam sati dugu vožnju prema Fesu, drugom po veličini gradu u Maroku (nakon Casablance) i glavnom gradu pokrajine Fès-Boulemane te jednom od četiri “kraljevska grada” Maroka (uz Rabat, Marakeš i Meknes).
Riječ je o tradicionalnom marokanskom gradu kojeg karakterizira stara Medina s više od tisuću ulica!
No ono što je na nas ostavlio najveći dojam definitivno su cijene hrane i smještaja: u Fesu smo spavali u hostelu koji je izgledao kao skupi hotel, imao je prekrasan unutarnji atrij s nekoliko fontana, a noćenje u njemu je stajalo samo pet eura po osobi!
U cijenu je također bio uključen i doručak za vrijeme kojega su nas posluživali konobari domaćim voćem i tradicionalnim marokanskim kolačima i palačinkama.
Najpoznatije i najpopularnije marokansko jelo zove se tajine. Tajine se kuha u malim glinenim pekama tj. Tajinima i najčešće se sastoji od janjetine s dodatkom povrća. Naravno, mogu se koristiti i ostale vrste mesa poput piletine ili telećeg mesa.
Cijena takvog jela varira od restorana do restorana, no recimo da je vrlo teško da ćete platiti iznad 7 eura, dok unutar ulica Medine možete pronaći ukusan tajine i za manje od 2 eura!
U Maroku je poznata tradicija ispijanja čaja od svježe ubrane mente, tzv. Berber tea, snažnog i aromatičnog okusa te antioksidacijskog učinka – ali naravno u umjerenim količinama.
Maroko je nadaleko poznat i po izradi kože i svile pa je tako i posjet tvornici kože bio nezaobilazan dio puta. Koža se proizvodi na isti način kao i prije tisuću i više godina, miris svježe kože je veoma intenzivan te vam zbog toga na ulazu ponude svježu mentu.
Budite sigurni da će prodavači u Maroku trčati za vama te vas praktički moliti da nešto kupite! O cijeni se najčešće može pregovarati, no recimo da se ženska kožna torbica nudi za 15 do 30 eura.
Iako vam se na prvi pogled sve čini vrlo povoljno, nikad ne znate koliko nešto uistinu košta. Cijene u pravilu nisu nikada definirane već se o njima doslovno treba raspravljati odnosno – cjenkati. Nakon cjenkanja, cijena robe može kalirati i do polovice početne vrijednosti!
Uskoro vam donosimo nove dojmove naše družine koja putuje svijetom!
https://www.youtube.com/watch?v=51gKOof9ODI