Ekskluzivno istraživanje RTL-a i Promocije plus pokazalo je da Hrvati većinom vjeruju u Boga. A ostali? Ima tu ateista, agnostika, nesigurnih… A i onih koji vjeruju čarobnicama ili u napitke protiv uroka. Rezultate istraživanja prokomentirali smo sa stručnjakom za kulturnu povijest religije i magije
Tri su sata ujutro. Osim onog filma koji ste pogledali već deset puta, na televiziji niste pronašli apsolutno ništa vrijedno gledanja. Neki će tada odlučiti da je vrijeme za krevet, no drugi će se prepustiti svim čarima televizijskih vračara. Iako to nerado priznaju ili govore kako gledaju takav sadržaj “ironično.”
Zanimljivo, upravo je najčešći oblik komunikacije s vračarama, gatarama ili čarobnicama putem telefonskih linija koje se naplaćuju, objašnjava nam povjesničar Deniver Vukelić, stručnjak za kulturnu povijest religije i magije.
“Iznimno je velik odaziv na ove metode magijske prakse, iako je većina onih koji se bave tim poslom u punom smislu te riječi označena šarlatanstvom”, dodaje. Na takvim linijama često rade osobe koje znaju vrlo malo, a onima koji ih nazovu govore uopćene stvari primjenjive na velik spektar rješenja životnih problema.
Iako to djeluje kao jedna velika prevara, riječ je o slobodnoj odluci pojedinca – koja ne mora uvijek imati negativan efekt.
Placebo efekt
“Dio ovih usluga svojevrsna je psihološka pomoć jer korisnici lakše razgovaraju o svojim osobnim problemima s nekim nepoznatim preko telefona nego uživo, sa psihologom, psihijatrom ili svećenikom”, govori naš sugovornik.
Zapravo mali dio praktičara, kaže, stvarno vjeruje u ono što radi, no to je možda na kraju i nebitno. “Učinkovitost, istinitost ili lažnost ovise o učinku koji će klijent dobiti. Ako klijent vjeruje da mu je pomognuto, osjećat će se dobro. Ako ne osjeća pomoć, a samo je potrošio novac, osjećat će se i dalje loše i u problemu, a k tome i prevareno”, kazuje.
I dok jedni savjete traže od svećenika, drugi od vračara, gatara i čarobnica, ima i trećih koji vjeruju u moć – predmeta. Hrvati najčešće koriste svete predmete za zaštitu od zlih sila, odnosno vjerske predmete poput križa ili krunice, pokazalo je istraživanje RTL-a i Promocije plus. S druge strane, neki su ispitanici naveli i druge stvari, poput “amajlija za zaštitu od zlih sila.”
Svi ti predmeti, objašnjava naš sugovornik, spadaju pod zaštitnu magiju, a njima se može zaštititi čovjeka, životinju ili urod. Ovdje nisu toliko bitna osobna religijska vjerovanja pojedinca – oduvijek su ljudi vjerovali da ih različiti vjerski predmeti mogu zaštititi, odnosno riječ je o svojevrsnoj tradiciji.
Isto tako, tradiciji se mogu pripisati i neki drugi odgovori ispitanika, primjerice korištenje “napitaka protiv uroka.” Pitanje je – što uopće ide u napitak protiv uroka? Može li se pripremiti kod kuće i bez ikakvih posljedica? Kratkim pretraživanjem interneta pronašli smo recepte s češnjakom, ružmarinom, limunom, vrbom… Svim što zapravo djeluje potpuno bezopasno.
„Mnoge su bolesti u prošlosti, pogotovo u ruralnim krajevima smatrane urocima… Pokušavale su se liječiti kombinacijom ljekovitih trava, čije bi konzumiranje pratile određene ritualne radnje, govorile bi se molitve… A sve bi to izvodila osoba upućena u to unutar neke zajednice“, objašnjava Vukelić.
No, treba ipak ovdje pripaziti – takvi napitci mogu biti opasni i otrovni ako koriste biljke ili tvari koje mogu nauditi zdravlju čovjeka. Upravo je iz tog razloga nekada to radila “upućena osoba.”
Osteomanija…
A ono što Hrvati u istraživanju, nažalost, nisu spomenuli je zanimljiva praksa koju nam je prepričao naš sugovornik. Naime, jedna od interesantnih magijskih praksi jest osteomanija, odnosno “čitanje iz pleća”. Bila je raširena na većem dijelu središnje i južne Hrvatske, a najčešće se proricalo u doba Božića i Nove godine.
“Lopatice iz kojih će se proricati koristile su se od životinje koju su ljudi sami othranili i uzgojili i vjerovalo se da ništa ne vrijedi proricanje iz kupovnog mesa. Vjerovalo se da se najbolje gata iz ovčje plećke, ali da može i svinjska”, kazuje.
Iz ovčje, a ako niste u mogućnosti može i svinjske, plećke možete dobiti odgovor na pitanja iz širokog spektra tema – poštenje, važnost starješine, zdravlje, požari, glad… Pa čak i “kvaliteta buduće supruge”.
“To su zapravo teme koje pokrivaju sva bitna područja, probleme i dijelove života tradicionalne seoske obitelji koja se bavila stočarstvom i poljoprivredom”, objašnjava Vukelić.
Od samih početaka čovječanstva pa sve do danas, praksa je ostala ista – pred nepoznatim i neizvjesnim, čovjek pokušava iskoristiti sva sredstva za koja vjeruje da mu mogu pomoći. “Ako neko od njih pomogne, ili se nešto pozitivno dogodi pa čovjek vjeruje da mu je pomoglo, tim za njega bolje”, prepričava Vukelić. Iako ovakve prakse nekima mogu djelovati suludo, pribjegavanje istima potpuno je racionalno.
“Čovjek 21. stoljeća, u velikoj mjeri i dalje će, ako se on sam ili netko njemu blizak razboli, odlaziti k liječniku kao predstavniku znanosti, moliti se božanstvu religije kojoj pripada u objektima njegova ili njihova štovanja ili pak u vlastitoj privatnosti, ali i koristiti se različitim magijskim praksama”, objašnjava povjesničar.
Čovjek na taj način pokušava pobijediti strah od bolesti i smrti, odnosno strah od nepoznatog. “Strah od kozmičkih pitanja – na koja nema odgovor”, izvještava Ana Čelar za RTL.