Malim zelenim oazama na balkonu, prozoru, ili krovu zgrade, bavi se sve više građana. Što radi želje da znaju što jedu, a što zbog recesije, sve više građana bavi se urbanim vrtlarstvom. Neki su pak taj hobi pretvorili i u posao
Visoko usred betonske džungle smjestila se urbana farma. Pšenica, brokula, rotkvica – samo su dio kultura koje na 17. katu u centru Zagreba uzgaja obitelj Butković.
Stan od 65 kvadrata u jednom od četiri poznata nebodera na zagrebačkim Srednjacima tako je dom 10-ak vrsta mikropovrća.
“Željeli smo se malo zdravije hraniti. Počeli smo uzgajati klice za sebe, to su vidjeli naši prijatelji, pa smo onda počeli uzgajati malo za njih i tako se krug ljudi počeo širiti”, pojašnjava Marijan Butković.
Hobi je polako prerastao u unosan posao jer mikrozelenje koje raste na 60 metara visine završava na tanjurima nekih od najboljih restorana u Hrvatskoj. Razlog – zdravo je i ukusno.
“Zapravo su to biljke koje tek počinju rasti. Imaju jako puno vitamina, minerala i sve ono što je nužno da bi se biljka mogla dalje razvijati ono u pravi plod, a mi to prije iskoristimo”, istaknula je Andrea Butković.
No, stan Butković nije jedini stan u jednoj od najviših zgrada u Hrvatskoj u kojem raste bilje. U uzgoj su krenuli i njihovi susjedi sa 17. kata.
“Začinsko bilje, bosiljak, lavanda i to imaju, mislim da su nešto možda malo pokupili od nas jer su vidjeli da to uspijeva, isto imaju lijepe terase, balkone i može se i to”, dodaje Andrea.
Urbano vrtlarstvo – briga o svojoj maloj gredici povrća, koje je u svijetu odavno hit, i u Hrvatskoj je očito uhvatilo korijene.
“Ne samo u Zagrebu nego i u brojnim hrvatskim gradovima gdje lokalne zajednice pokreću svoje gradske vrtove”, kazala je članica udruge Parkticipacija Sandra Dobrić.
Da bi pokazali kako je u gradu jednostavno, ali i bitno imati svoj vrt, uruga Parkticipacija je na betonskom platou čuvene Mamutice postavila simboličnu gredicu. U mjesec dana nitko ju od 5.000 stanara nije ni taknuo.
“Ako uzgajamo vlastitu hranu u gradovima možemo čak reći da jedemo zdravije nego ako kupujemo konvencionalno uzgojenu hranu koja je vrlo često onečišćena pesticidima i koja se vrlo često proizvodi na način koji je štetan za okoliš”, naglašava Dobrić.
Ako može u Mamutici i u neboderima braće Domany – vrt stvarno može biti bilo gdje.
“On može biti u zemlji u nekoj slobodnoj površini u kvartu, ili može biti u različitim oblicima spremnika”, dodaje Dobrić.
Stoga imate li mjesta u stanu, na terasi, ili krovu zgrade, ali i volje, probajte napraviti svoj urbani vrt. U svakom slučaju barem ćete znati – što jedete.
Andrej Dimitrijević