Caki je jedna od onih osoba kojoj bi trebalo podignuti spomenik. Nekada je vozio taksi po Sarajevu, a danas više za to nema vremena. Cijeloga je sebe darovao psima, koje spašava sa sarajevskih ulica i pronalazi im zauvijek domove
“Orka i ja. Naša posljednja zajednička vožnja. Ovaj put kroz Njemačku. Pošli smo u Orkin novi dom, a kakav će biti rastanak znamo samo nas dvoje. I bolesti i kafana i vožnji. Svašta smo mi skupa prošli. Voli te tvoj Caki, jarane moj mali”.
Ovako se emotivno, uz puno suza, od svakog svojeg psa do sada oprostio Fahrudin Bravo zvani Caki. A do sada ih je spasio više od stotinu. Nekadašnji sarajevski taksist koji je zbog pasa napustio i stalni posao, dokaz je da heroji među nama ipak postoje.
“Ja najviše volim njihove oči. To mene kupi. Kad te oni pogledaju svojim očima”, rekao je.
Nevolja ne bira ni mjesto ni vrijeme pa Caki često usred noći skuplja ozlijeđene i bolesne pse. Vadio ih je i iz jama i iz štala, iz rijeka, iz poplava.
“Nikad ne mogu planirati svoj dan. Uvijek planiram, danas ću ovo, danas ću ono, međutim ništa od toga”, dodao je.
Iako je u Bosni posljednjih dvadesetak godina popularno kukati, njemu to ne pada na pamet. Da nije sačuvao svoj vedri duh sigurno bi od svih scena koje je vidio, kaže, skrenuo. A zasluge za sve dobro što je napravio nesebično dijeli s drugima.
“Nisam samo ja, da sam samo ja, njima ne bi bilo pomoći”, kaže.
Smrti pravo u oči gledala je i Snjeguljica, pas kojeg je našao zatrpanog u snijegu. Tko zna koliko je dugo nepomično ležala promrznuta. Još joj je samo srce kucalo, ali sve sporije i sporije.
“Njena tjelesna temperatura je pala na 32,9, a već kad dođe na 32,6 otkazuju organi”, rekao je Fahrudin. Međutim nakon samo nekoliko dana ljubavi i brige oporavila se.
“Uskoro slijedi sretan kraj. Našli smo i njoj fantastičan dom tako da je i to jedna od ljepših priča”, rekao je.
Sarajevske lutalice osim gladi i hladnoće imaju još puno prijetnji – masovna trovanja, kotači automobila, šinteri. Mnogi od njih su uz Cakijevu pomoć život na ulici i u strahu zamijenili toplim domom. Ima ih i širom Europe. A znate kakvi su naši ljudi kad dođu vani. Daju sve od sebe da uspiju. E, pa takvi su vam i naši psi.
“To je bio cuko pun buha, šugav, mali, crn, nikakav, a meni najljepši na svijetu. I stiže iz inozemstva poruka, slika, pohvala i taj cuko završava obuku za spasioca sa svim mogućim desetkama. Znači, u konkurenciji su bili svi rasni psi po Njemačkoj, a naša Buhica s ulica sa svim desetkama završava i baš sam ponosan na to”, rekao je Fahrudin.
Ima zašto i biti ponosan. Hvala ti Caki za svaki život koji si spasio, za svake okice koje se nisu zatvorile samo zato što ih je budnima držala tvoja ljubav!
Ružica Đukić