Kumica Marica sa zagrebačke tržnice na Britancu svojim je tužnim pogledom, koji je uhvatio Sanjin Strukić, osvojila Hrvatsku. Zbog slike su je zvali čak i iz Njemačke
Više u VIDEOPRILOGU:
“Nisam tužna, samo nisam fotogenična”, rekla je baka Marica (72) sa zagrebačkog Britanskog trga.
Prisjetimo se, jučer je cijelu Hrvatsku obišla fotografija tužne kumice sa zagrebačke tržnice koju je uslikao fotoreporter Pixsella Sanjin Strukić. Mnogi su komentirali kako njeno lice govori više od tisuću riječi, a najviše opisuje stanje u hrvatskom društvu.
Kumica Marica sa zagrebačke tržnice na Britancu svojim je tužnim pogledom, koji je uhvatio fotograf Pixsell Sanjin Strukić, osvojila Hrvatsku. No, iza tužne fotografije krije se vesela bakica koja svoj posao ne bi mijenjala za nijedan drugi.
Otkrila je i da su je iz Njemačke zvali kad su vidjeli njenu fotografiju na portalima.
”Malo sam se nešto zamislila u tom trenu. Nisam imala kupca. Da sam imala kupca ja bi bila s njim. Ovako nije bilo nikoga i onda sam tako ispala”, kaže Marica Kukor, prodavačica na tržnici.
Na pitanje je li zadovoljna fotografijom, skromno odgovara: ”Ja sam uvijek zadovoljna.”
Kaže da joj je unuk, nakon što je fotografija obišle sve portale, rekao: ”Baka pa ti si legenda na Britancu.”
Legenda je bila i prije ove fotografije. Više od 50 godina, prvo na Dolcu potom na Britancu. Prije 17 godina jedan drugi fotoreporter uhvatio je ovu fotografiju. Kumica Marica na glavi nosi svežanj težak 20 kilograma. Ne pije tablete ni za tlak, ni za šećer. Samo je noge malo slabije služe.
Na televizijsko je snimanje pristala. Nek se njeni kupci, kaže, uvjere da ima sve svoje, da ne kupuje od prekupaca.
”Jako volim ići na tržnicu. Cijelu noć sam sretna kad moram ić na plac. Naučila sam tako”, govori nam.
Kaže da joj je tijekom epidemije koronavirusa bilo teško je je tržnica bila zatvorena.
”Znate kaj, falio mi je plac. Nije bilo placa, zatvoreno je bilo. Jedva sam čekala da prođe, da jedanput odem iz kuće van”, kaže baka Marica.
Straha, kaže, pri prvom odlasku na tržnicu nije bilo.
”Uopće se ne bojim. Nemam ja ni masku”, kaže.
Za berbu je zadužen njezin zet.
”Dobra, vrijedna, marljiva, ali ipak kao svaki čovjek ima manu, tak i ona. Premirna je”, kaže Mirko Hunja, maričin zet dok se ona u pozadini smije.
U njihovu voćnjaku nema strašila za ptice. Gornji dio stabla, kažu, ostavlja se njima. Prirodi treba nešto i vratiti, a s ljudima ono što imaš podijeliti. Nakon sati provedenih na placu radišna baka ima volje razviti domaće kore i počastiti študlom od trešanja.
”Moje trešnje su najpoznatije i najslađe”, kaže vesela baka.
Fotografiju ove bake neki su opisali kao sliku današnjeg društva. Kamo sreće da nam je u njemu više ljudi poput kumice Marice. Onih poštenih, vrijednih zadovoljnih ljudi koji su, baš sve što imaju, zaradili svojim radom.
Mnogi portali prenose kako je baka Marica postala poznata i kako su joj u trenu sve trešnje nestale sa štanda. Mnogi se šale kako sad i oni moraju izgledati tužno da bi prodali svoje proizvode.
Ružica Đukić