POTRAGA S IZNAJMLJIVAČIMA SRCA: Upoznajte junake koji su djeci s posebnim potrebama omogućili odlazak na more

Idi na originalni članak

Iznajmljivači sa srcem naziv je Facebook stranice koja je u vrlo kratkom roku prerasla i pokret dobra kakav Hrvatska dugo nije vidjela

Oglas

Iznajmljivači sa srcem! – zvuči kao reklama za najam apartmana na moru u kojem će vas dočekati nasmijani i gostoljubivi domaćini. Ipak, svi znamo kako prvi dojam zna zavarati.

To je naziv Facebook stranice koja je u vrlo kratkom roku prerasla i pokret dobra kakav Hrvatska dugo nije vidjela.

Bračanka Vjera Matulić s još dvije kolegice iz Splita i Zadra pozvala je iznajmljvače da obiteljima s djecom s posebnim potrebama ponude besplatan smještaj u svojim apartmanima u vremenu kada nisu iznjamljeni.

Rijeka dobrote dobila je neočekivani odaziv, na moru su već bile mnoge obitelji, a akciji se priključuju i vozači sa srcem koji osiguravaju transport te mnogi drugi dobri ljudi.

Kupanje, sunačanje i izležavanje na plaži, vožnja gliserom. Sve to, prvi put u životu, dožvijeli su Emanuela i njezino dvoje djece – David i Gabriel.

“Da, to je malo možda smiješno čuti. Nisam imala prilika, ja dok sam bila mala nisam mogla, ja sam dijete sa sela. I mislim da je ovo meni, kao i djeci doživljaj”, Emanuela Breškić, Zagreb.

U Srimu kraj Vodica stigli su preko Facebook grupe Iznajmljivači sa srcem. Ljudi iz cijele Hrvatske na njoj nude smještaj obiteljima koje imaju djecu s posebnim potrebama.

“Bilo mi je baš teško danas za povjerovati da tako postoje ljudi s dobrom voljom jednostavno, to je za ne povjerovat”, dodaje Emanuela.

Emanuela je u Zagrebu Ostavila puno briga. I ona i suprug su nezaposleni, a mlađi sin David ima autizam.

“Ja sam nekako odavno osjetila da to nešto nije u redu ali duboko u sbei nisam bila sigurna. Počela sam čitati o autizmu, malo tko mi je vjerovao, dovde potpis pa pričat će, ne brini. Međutim kada sam otišla psihologici rekla mi je jednostavno da je to autizma i ako ga tako ostavite ostat će čitav život”, dodaje Breškić.

Emanuela ga nije samo ostavila nego se stalno bori za sinovo zdravlje. Upravo zato ovaj odmor im je svima melem na ranu. No sve to ne bi bilo moguće bez Živane – iznajmljivačice dobra srca.

“Ideja se rađala dugo već i prije u meni, da pomognem. Kad su humanitarne akcije uključiš se vrlo malo i ovo bi bio moj konkretni prilog. I evo, ovim sam dala dio sebe i dio moga prostora životnoga, da usrećim nekoga tko nikada nije bio na moru.”

Živana je već razgovorala s nekoliko obitelji koje bi ih trebali posjetiti ovoga ljeta.

“Mi sa ovim ne prestajemo, mi počinjemo. Znači ja sam dobila prijateljicu, dobila sam ženu koja će možda doći opeta tu. I reći će drugima kako joj je bilo lijepo.. Eto, nemam što reći.”

U maloj Srimi Emanuelini iznajmljivači velikog srca pokazali su im sve čari života na moru. Nakon vožnje gliserom – roštilj. Svaki tren proveden kraj mora – ovoj obitelji će ostati u predivnom sjećanju.

“Kad je vidio more, David je prvo je vrištao, odmah se počeo svlačiti i to je bila takva vriska od sreće. On zna baš jako, evo tako”, kaže Emanuela.

Samo zbog pozitivnog stava, kaže Emanuela, može se Uhvatiti u koštac sa svim problemima koje ova bolest donosi. More im zato, a osobito Davidu, služi kao lijek.

“Ja bih to nazvala sloboda. Prvenstveno zato jer je slobodan i može raditi stvari koje ga usrećuju. Nevjerojatno je kako on osjeti tu promjenu, kako osjeti kada ide noći spavati, zaspe jako brzo i vjerujem da je za njega to pravi dooživljaj.”

Sve ovo čeka i obitelj Polčić. Dalibor i Maja, sa svojom djecom Leonom i Emom putuju u Fažanu.

“Ljudi su nam se javili znači iz cijele Hrvatske. S obale, Dubrovnik, Vodice, Split, Zadar, Pašman, Brač, Umag. Znači cijela Hrvatska. Jedna žena nam se s Ugljena javila da bi nam platila prijevoz, trajekt, kuhala kolače, čuvala djecu…”

No, oni su se odlučili za bližu destinaciju. Na otok ne mogu zbog zdravstvenog stanja 6-godišnjeg Leona.

“Leona su pri porodu zeznuli, to je bio dug porod, mekonij voda plodna, poslije sepsa i meningitis, konvulzije. I trajno oštećenje mozga, to su poljedice. Ne hoda, ne priča, u pelenama je.”

Liječnici su nakon rođenja tvrdili da Leon ništa neće moći raditi samostalno. No, napredak je ipak postignut – ali to nije bilo ni lako, ni preko noći.

“Plakanje preko noći, preko dana i nikako ga nisi mogao utješiti. Spavali smo sa usisavačem upaljenim jedno vrijeme, sa fenom, jednino je tako mogao odspavatio barem malo. Pa smo na cd to presnimili. Kolica, parkovi, šetnje, to je sve s njim bila nemoguća misija jer na te podražaje i to, on nije bio senzorički spreman.

Za mališana se već prikupljala pomoć kako bi mogao svaki dan ići na skupo liječenje. Obitelj Polčić je dobila i gradski stan, a sada Leona čeka tjedan dana kupanja. Voda mu posebno pomaže.

“U vodi mu rade obadvije noge, da, u vodi. Inače ova noga, može je staviti iza glave… kao da nema kosti, kao da nema ništa što ju veže, kao da je samo zašivena”,

Istri se veseli i njihova mlađa kći Ema.

Za sve ovo je zaslužna Vjera Matulić s Brača. Ona je, zajedno s prijeteljicom pokrenula Facebook stranicu koja se pretvorila u tsunami dobrote.

“Tu večer smo ona i ja dale takve oglase. Ona mi je otvorila vrata, ja sam ušla, u roku od par minuta smo imale svaka svoju obitelj. Sutra sam otvorila grupu, mislila sam ako još 5,6 djece smjestimo super. Ispalo je da 150 djece je imalo rezervaciju… u tri tjedna!”, kaže Vjera.

Danas grupa broji oko 8 i pol tisuća ljudi, uključili su se iznajmljivači iz Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

“Bojala sam se ispočetka da ću biti napadnuta da dajemo za besplatno, ali nitko me nije napao, dapače svi su se pokazali fenomenalni, fenomenalni. “

A osim iznajmljivača dobro srce pokazali su ugostitelji i vlasnici izletničkih brodova koji također nude svoje usluge. Ništa od ovog Vjera nije očekivala.

“Da nam ispuni dušu, eto jedan jedan jedini razlog-u ova ružna vremena”

No za obitelji koje imaju djecu s posebnim potrebama – uz smještaj – problematičan je i prijevoz do mora. Zato je Tomislav Pavlović, zajedno sa ženom Ivanom, pokrenuo još jednu grupu: Vozači velikog srca – Besplatan Humanitarni Prijevoz.

“Pošto mi u udruzi i inače radimo humanitarni prijevoz, logično mi je palo na pamet ideja: ajmo pokrenuti grupu u kojoj ćemo pokušati spojiti ljude koje bi trebali putovati s ljudima koji bi ih trebali prevest”, ispričao je Tomislav.

Tomislav inače vodi udrugu Stari papir za novi osmijeh. Oni skupljaju i prodaju papir i time pomažu drugim humanitarnim udrugama.

Sada, uz povezivanje vozača s ljudima koji trebaju prijevoz – skupljaju i donacije za obitelji koje odlaze na more.

“Imamo jednu obitelj iz Našica, samohrana majka s dvoje dječaka. Jedan od njih je u kolicima, ima 19 godina ali je u stanju od 6-mjesečne bebe. Ne može se voziti u kombi vozilu ni u osobnom vozilu, njega bi trebali voziti sanitetom. Jučer sam zvao sanitetske tvrtke koje se komercijalno bave time i najjeftinije je je, jedan smjer, 5 tisuća kuna.”

Dosad su prIkupili oko četiri tisuće kuna, što je dovoljno za 5 obitelji. Najveću navalu očekuju u rujnu jer je tada najviše iznajmljivača ponudilo svoje apartmane.

“Samim time očekujemo najveću navalu za prijevoz i sufinanciranje prijevoza tek u drugoj polovici kolovoza i rujnu.”

Otvoriti vrata svojeg doma nije lako – no tisuće ljudi u Hrvatskoj opet je pokazalo da imaju veliko srce. I time su usrećili ove mališane i njihove roditelje.

“Šta, da nije bilo tih ljudi, mi mora ne bi vidjeli ove godine. A iduće godine, ako bi nam netko neki čarobni štapić dao”, Maja Polčić.

A svaka osoba koja pomogne zna: ništa nije ljepše nego staviti osmijeh na lica onima koji su se gotovo zaboravili smijati.

“Na kraju dana, kada pogledate one slike koje pošalju. sve je famozno”, zadovoljno komentira Vjera.

“To je divota, to je divota, evo ja sam sinoć baš bila toliko iscrpljena, umorna, ali kada sam ja vidjela slike one curice, kako je sretna u moru i kako je njezina mama napisala post kad je poslala slike, ja vam ne mogu to opisati kakav je to osjećaj.”

Mislim da čovjek raste, da raste kada pomaže. Nije sve u novcu.

Naravno, nitko to ne zna bolje od roditelja koji se neustrašivo bore za zdravlje svoje djece.

“Drago mi je da sam se usudila i preporučila bih svima i svim ljudima koji se bore i više nego ja, da se usude… jer djeca sve to osjete.”

Baš kao što je to osjetio David, osjetit će i Leon, ali još stotine djece u Hrvatskoj koji nikada nisu vidjeli more. A zbog dobrih ljudi ovo će im biti ljeto za pamćenje.

Ana Trcol

Exit mobile version