Hitno trebate novac, a svo ste obiteljsko zlato već prodali? Zato postoje zalagaonice. U posljednje vrijeme u Hrvatskoj ih je sve više: ljudi ostavljaju što god imaju i što god se može zamijeniti za novac
Usna harmonika za 499 kuna ili bicikl za 4 tisuće kuna. Predmeti koje su jedni založili, a drugi mogu kupiti.
„Najčešće donose tehniku, a nekad donesu neki predmet koji su našli doma da im više ne treba, da im je višak pa da si neku kunu za to zamijene ili ako im treba početkom ili krajem mjeseca, situacija je takva kava je, nažalost, pa donesu predmet za taj period, da nešto dobiju.“, kaže Vedran Halukić, zaposlenik Gradske zalagaonice Zagreb.
I pravila nema – u zalagaonicu dolaze i studenti i umirovljenici. Mobitele, električne gitare, satove i vage – sve to, u zamjenu za novac, ostavljaju na čuvanje ili na prodaju. Za 999 kuna već pola godine novog vlasnika traži i ova citra.
„To je žičano glazbalo. Najčešće su bile omiljene u 19. stoljeću. To je instrument koji se svira prstima.“, kaže Halukić.
Stvari se u zalagaonici mogu čuvati 30 dana ili dulje – za određenu naknadu. Većina se se po založeno vraća, ali ima i onih koji se u zalagonici više nikad ne pojave.
„Trenutno među skupljim stvarimama imamo ovaj laptop ovdje, star je nekih mjesec dana, rabljen je, ali je jako malo korišten. Cijena laptopa je 12 tisuća kuna, ali naravno kod nas nije fiksna cijena, sve je stvar dogovora. A u samom startu on je povoljniji nego u dućanu jedno sedam tisuća kuna.“, dodaje.
Prodavači tvrde – zalagaonice su među Hrvatima sve popularnije, samo u Zagrebu ima ih desetak, a ovu su prije četiri godine osnovali ljubitelji američkih serija o zalagonicama. Danas u njoj pažljivo čuvaju zavidnu kolekciju starina.
„Znači ovo je stolna svjetiljka iz 70-ih godina, rađena od porculana, ručni rad, evo možete pogledati. – Još uvijek radi. Vrlo je fino rađena, obrađivana i vrlo rijetka stvar. Njezina procjenjena vrijednost je između tisuću do dvije tisuće eura.“, kaže Enes Dorić, direktor zalagaonice Pawn Zagreb.
A toliko su za rabljene stare predmete ipak spremni dati samo kolekcionari. I jedan stari cilindar vjerojatno ima svoju nekakvu svoju priču. Koja je njegova priča?
„Taj cilindar nam je isto ušetao u zalagaonicu i isto je stara stvar, negdje iz 20-ih, 30-ih godina. Još uvijek se naprijed vidi tko je izradio taj šešir, znači u Zagrebu u Ilici je čovjek imao radnju. Pa čak su ga koristili u spotovima, dali smo ga pa su ga ljudi koristili u spotovima muzičkim.“, kaže Dorić.
Opraštaju li se ljudi teško od ovakvih stvari jer ovo ipak ime neku sentimentalnu vrijednost?
„Pa nama to donosi više-manje mlađa populacija koje u biti ni ne zna o čemu se tu radi i ne doživljavaju to sentimentalno jer su oni više manje tehno frikovi bazirani na mobitele i laptope. Nisu ni prošli mladost igrajući se s ovakvim igračkama.“, kaže.
Što mislite zašto ljudi toliko godina skupljaju i čuvaju sve ove stvari?
„Vi bi se začudili što sve danas ljudi skupljaju, imate kolekcionare koji skupljaju spomenare stare od naših pokojnih baka. Susretali smo se sa svakakvim tipovima kolekcionara. Ništa nas više ne može začuditi!“, odgovara Dorić.
I baš svaki od ovih predmeta, tvrdi Enes, može pronaći novog vlasnika.
Ines Goda