Zašto se uopće upustila u to, kakvo je iskustvo kada s tebe jedu sushi i što misli o usporedbi nyotaimorija s prostitucijom i nasiljem nad ženama? Otkrila nam je u intervjuu
Javnost je nedavno zaintrigirala vijest da se u dva splitska restorana može pojesti sushi s tijela žene. Tu su vijest brzo prenijeli brojni hrvatski mediji, iako se ona viješću teško može i nazvati jer ti restorani svoju ponudu javno reklamiraju već godinama, piše L. Barić za RTL Vijesti.
Štoviše, jedan od njih u svom nazivu nosi riječ “fetiš”, a s obzirom na to da je japanski običaj konzumacije sushija s tijela vrlo popularan u svijetu, posebno u Japanu, tvrdnje u kojima se taj običaj u hrvatskim medijima uspoređuje s prostitucijom i nasiljem nad ženama, mnogi su ocijenili kao pretjerivanje.
Stoga smo kontaktirali ženu koja je radila u jednom od tih splitskih restorana i zamolili je da nam detaljno opiše svoja iskustva, kao i razloge zbog kojih se upustila u takav angažman prenoisi
Tradicionalni japanski običaj
No pojasnimo prvo o čemu se radi. ‘Nyotaimori’ je običaj koji korijene vuče iz 17. stoljeća Japana, odnosno razdoblja Tokugawa, a u izravnom bi prijevodu značio prezentacija ženskog tijela. Tamo se razvio u kućama gejša koje bi samurajima posluživale sushi s tijela žena.
Običaj je postao izrazito popularan na Zapadu, a brzo je izazvao i zgražanje kritičara koji su osuđivali takvu objektivizaciju ljudskog tijela, fokusirajući se uglavnom na seksualizaciju ženskog tijela.
“Nyotaimori” je, logično, postao vrlo popularan na momačkim zabavama zapadnih država.
No, posluživanje sushija s golog tijela nije običaj rezerviran samo za pohotne muškarce, već u njemu sve češće uživaju i žene. ‘Nantaimori’, odnosno ‘prezentacija muškog tijela’, ista je praksa, samo je ‘objekt’ muškarac, a takav je način posluživanja hrane popularan na djevojačkim zabavama diljem SAD-a i Velike Britanije.
Bez obzira poslužuje li se sushi na ženskom ili muškom tijelu, riječ je o jednom obliku fetiša, sitofilije, a da je riječ o fetišizmu, nikako o prostituciji ili čak nasilju nad ženama, kaže naša sugovornica, koja je zbog nedavnog negativnog publiciteta ove japanske tehnike u Hrvatskoj htjela ostati anonimna.
‘Zvala me prijateljica i rekla da se radi o performansu’
“Nisam to doživjela kao da se skidam za novac. Pod boj jedan, ja uopće nisam bila gola. Ako sam bila gola onda smo svi goli na plaži. Vidjele su mi se isključivo ruke, noge i jedan dio trupa koji nije bio pokriven plastičnim lišćem. Kad su maknuli sushi s mene ja sam i dalje bila odjevena.
Imale smo samoljepljivi grudnjak na kojem je bio cvijet lopoča i gaćice na kojem je bretela sa strane bila prozirna tako da ostavlja dojam kao da ih nema, također s cvijetom lopoča. Preko trbuha ide još jedan veliki lopoč jer bi bilo nehigijenski da se sushi stavlja samo na golo tijelo”, opisuje nam, kako smo je nazvali iz milja, sushi-djevojka.
Naša sugovornica inače je akademski obrazovana i radi posao za koji se školovala, te naglašava da u ulogu “pladnja za sushi” nije ušla isključivo zbog novca.
“Zvala me prijateljica koja je već radila u tom lokalu i ponudila mi je da radim s njom na tjednu restorana. Rekla mi je da je u sklopu toga nekakav performans, da moram stajati u kupaćem i da će po meni staviti sushi. Rekla sam ajde dobro. I na kraju mi je bilo super. Nije loša zarada i mislila sam si, ajde idem probati, inače sam otvorena prema takvim stvarima“, kaže nam.
Kroz smijeh nam objašnjava da je gosti u restoranu, odnosno grupa od nekoliko stranaca, uopće nisu dodirivali kada su s nje uzimali sushi. Dotakli su je, kaže, jedino kada bi s njezine ruke “brižno obrisali umak koji im je kapnuo.”
‘Svi imamo tijelo, zašto bi se sramili?’
“Imala sam osjećaj da je gostima više neugodno. Bitno je naglasiti da je osoblje restorana cijelo vrijeme bilo s nama, konobari i cura koja nas je pripremala. Da nam je u bilo kojem trenutku bilo neugodno samo bi im dale neki signal, sve bi se prekinulo i to je to”, priča naša sugovornica.
Iskustvo opisuje kao vrlo zanimljivo, kao jedan oblik umjetnosti i performans.
“Imala sam mnogo prijatelja tijekom srednje škole koji su išli u srednju fotografsku i trebali su im modeli, pa imam iskustva s takvim stvarima. Svi imam tijelo, ne znam zašto bi se sad toga sramili”, poručuje ‘sushi djevojka’.
Za izjave kako je nyotaimori jedan oblik prostitucije kaže da su vrlo uvredljive i da oni koji ih govore uopće ne shvaćaju o čemu se radi, kao ni kulturnu, povijesnu, umjetničku i fetišističku pozadinu koja stoji iza svega.
“Imala sam neugodnijih situacija radeći na šanku i slušajući komentare poput: ‘Zašto stalno nosiš široke hlače’. Osjećala sam se čak ugodnije nego inače, kao da netko pazi na mene stalno, dok inače na cesti nemam taj osjećaj”, kaže u šali.
‘Svi koji žele, neka probaju’
A sve bi ponovila još nekoliko puta. Ponovo, ne toliko zbog novca koliko zbog iskustva.
“Da bi išla to raditi svaki dan i da živim od tog, ne bi, jer sam učila i radila u životu druge stvari od kojih ću zarađivati, ali mi je zanimljiv moment tog iskustva. Imale smo masku preko očiju tako da oni u principu nisu niti znali tko smo, potpuno je sve zaštićeno. Mislim da je ovo super iskustvo za ljude kojima se to čini zanimljivo i ne srame se svojeg tijela. To je svakako jedan oblik fetiša u kojem ne postoji seksualni čin”, kaže, piše L. Barić za RTL Vijesti.