Dragi čitatelji, u tri nastavka objavljujemo vrlo zanimljiv esej Ivone Vranaričić „Život jest jedna žena“ u kojem Riječanka „na privremenom radu“ u Zagrebu iznosi svoja opažanja o životu, ljubavi, vezama… Prethodne nastavke možete pročitati ovdje i ovdje.
I slobodno ga mogu pročitati i muškarci!
3. DIO
Na kraju, nećeš se sjećati najljepšeg tijela i lica, sjećat ćeš se najljepšeg srca i duše
Da ne bi ispalo da se obraćam samo djevojkama, a dragu nam gospodu muškarce degradiram (mada sigurna sam da ste shvatili da nije tako, ali eto čisto da preciziramo), obraćam se i tebi. Tebi dragi, koji imaš savršenu djevojku ili ženu pored sebe, tebi koji si s onom koja te zaslužuje, tebi koji si s onom koja ne, i tebi koji je (trenutno) nemaš. A posebno tebi, koji je imaš, a nemaš!
Sve je isto. Ako imaš potrebu da izađeš sa prijateljima, ali nemaš potrebu da joj pošalješ poruku da te ne čeka, jer ćeš ostati duže, ne zaslužuješ je. Ako se nemaš potrebu javiti na njen poziv u 3 ili 4 ujutro, ostavi je, napravi joj uslugu. I sebi. Jednom će doći ona, s kojom ti to neće pasti na pamet. Ako ti i padne na pamet, jer ljudi smo, i ništa ljudsko, pa ni greške, nije nam strano, ona će te čekati ljuta, i neće te htjeti poljubiti kad dođeš. Neće ti dati ni da ti nju poljubiš. Ali ti ćeš čekati da zaspe i poljubiti je krišom. Ta će biti prava za tebe i ti za nju.
Doći će ona, ako budeš muškarac, a ne govedo, zbog koje na rečenice svoje rodbine u tipu ‘Sine, gledaj kako se ovo jelo pravi, pa da i ti svojoj ženi napraviš kad se oženiš’ nećeš okretati očima uz izjavu ‘To je ženski posao, kuhat će ona meni a ne ja njoj’ i okrenuti se. Realno, da bi sam pred sobom ispao alfa mužjak, odgovorit ćeš uvijek isto to. Ali u sebi ćeš jedva čekati da ju oženiš pa da joj nosiš svako jutro doručak i kavu u krevet.
Doći će ona, ako ju budeš znao cijeniti, kojoj nećeš imati potrebu govoriti da si otišao s prijateljem na kavu, pa da ga ona sretne na drugom kraju grada pol sata poslije. Nećeš tu potrebu imati, jer ćeš ju voljeti. Ona kojoj to radiš nije prava za tebe, ni ti za nju. Osobe koje voliš ne lažeš. Točka.
Naći ćeš onu, za koju ćeš znati što ju veseli. Koja neće tražiti skupe poklone, i zbog koje nećeš morati angažirati sestričnu ili najbolju prijateljicu da idu u shopping za njen rođendan. I da onda kad ona otvori poklon, ti budeš iznenađen više od nje.
Ako si već našao onu koja vrijedi, molim te ponašaj se prema njoj točno onako kako bi volio da se jednom neki drugi dečko ponaša prema tvojoj kćeri ili sestri. Zadrži ju dok netko drugi ne uzme ono što ti nisi znao cijeniti. Dok ne bude prekasno. Jer, život jest jedna žena.
Ne dao ti Bog da digneš ruku na nju. Radije, molim te, digni ruke od nje. Ne dao ti Bog da je ostaviš trudnu. Jer znam, dok radi test, i dok se i sama moli da nije, u sebi već smišlja djetetu ime, klub za koji će navijati, i što će biti kad odraste.
Ako ti klizne kroz prste, znači da je nisi dobro čuvao. Ako ti klizneš njoj kroz prste, ona nije dobro čuvala tebe. Nema tu pretjerane filozofije. Prihvaćamo ljubav kakvu mislimo da zaslužujemo. Poradi na sebi.
Idemo malo dalje – ljepota privlači, karakter zadržava. I zato ne sudi knjigu po koricama… Na koricama moje knjige iz matematike, primjerice, nalaze se djeca koja uživaju rješavajući zadatke. E pa ja uopće nisam uživala.
Dakle, izgled vara. Lažne grudi, lažna kosa, lažni nokti, (a ona traži pravog muškarca). I ti si zbog takve prevario svoju djevojku? Svoju ženu? Hvališ se možda sa tim i prijateljima?
Što nije u redu s ovim svijetom!? Čestitam, ti si ono što nije u redu. Jer, na kraju, mili, nećeš se sjećati najljepšeg tijela i lica, sjećat ćeš se najljepšeg srca i duše. Ne one kojoj se broj muškaraca s kojima je spavala može nabrojati na prste samo u slučaju da u jednoj ruci drži kalkulator.
Ti, kao muškarac, trebaš poštovati žene, ali žene koje ti pokažu da imaš što poštovati. Ne one koje nije briga što si zauzet. Koje ne poštuju ni sebe same, jer si dozvoljavaju da bude druge. Koje, možda i same znaju da je za vezu potrebno samo dvoje, ali ‘jadne’ ne znaju brojati. Jer, duže traje baterija na iPhoneu nego što će tvoja želja za tom ženom za jednu noć.
Ljudi, prava ljubav postoji. Postoji više od ‘Volim te’. Postoji razlika između pokazati i dokazati. Razlika između činiti i učiniti. I ta razlika nije jedno slovo.
Igračku uzmeš i vratiš na mjesto kad se poigraš. Kad se, pak, igraš s nečijim osjećajima, ne možeš ih baš samo tako vratiti na mjesto.
I ljubav nije kad misliš da bolje ili boljeg nema. Jer i da ima, taj netko koga ćeš pronaći, ili si ga, ako si jako sretan, već pronašao, je najbolji za tebe. I što je još važnije, predivna je ta uvjerenost da si i ti za njega ili nju.
Onaj tko te voli, ako nije pored tebe, bolje je da nije nitko. Onaj tko te voli će doći, i vidjet ćeš da je pravi po načinu na koji te ljubi. Po načinu na koji te drži za ruku, i po načinu na koji te grli. I shvatit ćeš tada, zašto nije uspjelo ni sa kim drugim.
Onaj koga voliš, bit će nekad ljut na tebe, ali nikad grub. Bit će nekad glasan, ali te neće uvrijediti. Bit će i teških dana, ali nikad nećeš pomisliti da te ne voli. Imat će i on svoje mane i slabosti, ali imaš ih i ti. Skupa ćete ih pretvoriti u vašu zajedničku snagu.
Pogriješit će i onaj koga voliš , nekad. Ali to nikad neće biti velike greške. Brani ga. To ne znači da je u pravu, nego da je tvoj.
Kako divan bi život bio da svi spavamo kraj onih zbog kojih ne spavamo!?
Hej ti, koji si možda već imao pravu ljubav. Koji misliš da si ju promašio, i da ni jedna nakon te ljubavi više nikad neće biti ista, ni dovoljno prava za tebe. Možda čak i smatraš da bi bilo ludo da očekuješ da se to dogodi dvaput u jednom životu, ali, ako si ju dozvoliš drugi put, činjenica je da će to biti drugačija ljubav… Nikad više takva… Ali bit će ljubav! I to je najvažnije. Jer ljubav pokreće svijet! Ljubav rađa ljubav.
Možda ju ti imaš sad, a ti, baš ti, ćeš je tek imati.
Balašević je jednom rekao da su sve prave ljubavi tužne. Kakve su tek onda one koje nisu prave bile!? Budući da ga toliko volim i izdala bih njega ili sebe da si priznam da se jednom u životu ne slažem s njim, razveselilo me kada je ipak sam sebe, doduše godinama kasnije, ispravio, i u knjizi Dodir svile napisao: ‘Sve su prave ljubavi tužne. Ma ne!? Otkud to!?’.
Đole dragi, više ni sama ne znam kod koje ti izjave stojiš, i žao mi je ako si ikad više pomislio da je prava ljubav tužna ili naveo ikog da to pomisli. Jer, kako god bilo, ako dođe do toga da izdam tebe ili sebe, oprostit ćeš mi kad kažem da sam dovoljno stara da sebe izdam još jednom. I da ti kažem da bih se, ako se pomirim s tim, posvađala sa svim onim u što sam ikada vjerovala u ovom životu. Znam da me razumiješ.
Prava ljubav je sretna. Prava ljubav ispunjava. Prava ljubav nam daje slobodu. I nije slijepa. Prava ljubav vidi više, a ne manje. Prava ljubav je trajna, i predivna. Nju vrijeme ne može promijeniti, niti je udaljenost može otkloniti. I jedno je sigurno – prava ljubav nikad ne promaši!
