U svom novom filmu Sutrozemlja: Novi svijet (Tomorrowland, 2015) redatelja Brada Birda u produkciji Walt Disney Pictures, proslavljeni glumac George Clooney igra jednu od najneobičnijih uloga u svojoj prebogatoj karijeri: putuje kroz dimenzije, leti jetpackom, ljubuje s robotom i kontemplira o nimalo blistavom usudu čovječanstva kojeg mogu spriječiti samo – u starom dobrom i pomalo patetičnom Disneyevu duhu –znanstvenici, umjetnici, mislioci, ljubitelji prirode i idealisti svih nacionalnosti, boja kože i religija. Bilo bi krasno, kada tako ne bi bilo – samo na filmu.
Sutrozemlja: Novi svijet spektakularan je i vidno produkcijki bogat pustolovni film fantastike inspiriran istoimenim Disneyevim tematskim parkom u kojem Clooneyev lik, Frank Walker, pokušava u kameru ispričati događaje koji su odredili budućnost svijeta. Kao dječak, nadobudni mladi izumitelj, 1964. godine putuje na njujorški Svjetski sajam i tamo upozna djevojčicu Atenu koja mu, oduševljana njegovim nevinim pogledom na svijet i istraživačkim duhom, dodijeli bedž s velikim ugraviranim slovom „T“ koji ga odvede direktno u čarobnu, tehnološki silno uznapredovalu zemlju budućnosti. Priču tada iz svojeg kuta u kameru nastavlja prepričavati djevojka Casey Newton, buntovna mlada aktivistica koja u sadašnje vrijeme želi spriječiti vladino rušenje NASA-ine „neperspektivne i nepotrebne“ raketne lansirne rampe. Misteriozna djevojčica Atena i njoj udijeli bedž sa slovom „T“, pa se i Casey nađe u svijetu budućnosti opčinjena utopijskim društvom odnosno smjerom u kojem bi Zemlja mogla otići, samo da do izražaja dođu svjetski zanesenjaci – a ne „oni drugi“.
Priča potom skreće u pustolovno-akcijski vrtlog koji uključuje spoznaju kako je sjajna budućnost za Zemlju samo tlapnja – svijet srlja u neumitnu katastrofu i propast zbog neodgovornih politika i ponašanja ljudske vrste, junaci se sukobljavaju s robotima nalik „terminatorima“, putuju kroz dimenzije pomoću rakete skrivene u podnožju Eifellovog tornja koji je zapravo lansirna rampa konstruirana od četvorice povijesnih znanstvenih, građevinskih i književnih velikana Edisona, Eifella, Vernea i Nikole Tesle (!), bore se s golemim robotima i tako dalje i tako dalje. Ovako prepričano, i meni zvuči krajnje bedasto, no u mraku kino-dvorane, filmska čarolija još nekako i funkcionira. Klasični je to Disney, s dodatkom naglašene patetike u favoriziranju „umjetnika, znanstvenika, zelenih…“ nasuprot neimeovanih „drugih“ koji Zemlju i ljudsku civilizaciju vode prema njihovom neveselom kraju.
Da me netko krivo ne shvati, nisam protiv ovih krasnih ideja i poruka Disneyeva filma, no ovako plasirane mogu ih progutati uistinu tek – malena djeca. Studio Disney isti prepoznatljivi idealistički svjetonazor na vrlo uspješan način promovira u svojim sjajnim dugometražnim animiranim filmovima poput najnovijeg Ekipa za 6, no ovdje je negdje zapelo – prvenstveno u neprohodnoj naraciji i „nagužvanim“ motivima i atrakcijama koje zasjenjuju jedna drugu.
Clooney je poslovično neodoljivi mamac za publiku, no teško mu može parirati vječito uznemirena Britt Robertson u ulozi djevojke Casey, koja nas je istim pristupom i ulogom nervirala u tv-seriji Kupola. Hugh Laurie, omiljeni Dr. House, odličan je u ulozi diktatora Nixa. Scenarij je s redateljem Bradom Birdom (sjajni crtić The Incredibles!) supotpisao Damon Lindelof, proslavljen koautorstvom kultne tv-serije Izgubljeni (Lost), no kasnije kompromitiran koautorstvom križanca SF-a i vesterna (Kauboji i izvanzemaljci) odnosno nedorečenim SF-hororom Prometej.
Skupi spektakl Sutrozemlja: Novi svijet (budžet filma iznosio je čak 190 milijuna dolara!) praktički bez neke jače konkurencije u multipleksima nije briljirao niti prošlog vikenda na američkom box-officeu (Memorial Day vikend), pa je sa globalnom kino-zaradom od jedva 75 milijuna dolara nakon prvog vikedna prikazivanja posve jasno da ćemo teško gledati i nastavak toga preambicioznog filma.
www.robertzeneral.com