Prava rijetkost za hrvatske prilike! U Opatiji smo našli radnika kojemu je turizam u krvi, koji svakodnevno sretan ide na posao, koji voli svoj posao, svog šefa i tvrtku, a vjeran joj je punih pet desetljeća
Opatija, biser našega mora načičkan je hotelima i bogatom poviješću kao perlama! Ali ne bi one sjale bez turističkih radnika kakav je 72-godišnji Duško.
Djelatnik jednog opatijskog hotela Duško Vrzić upoznaje nas sa svojim radom, izvještava Maja Brkljača za RTL, piše RTL-ov Danas.hr.
“Moj posao je nosač prtljage ili bagažista, pozdravim gosta, otpratim do recepcije, pitam ga za pomoć kad obavi formalnosti, pomognem mu za stvari,” priča nam Duško.
Parkira im vozilo, uputi ih u wellness, restoran, na jednom od četiri jezika koliko ih govori. I tako već pedeset godina u istoj hotelskoj grupaciji u Opatiji.
Počeo je raditi 1974.-e, prošao tri hotela, a u jednom ostao dulje od 40 godina.
“Gost se mora osjećati u našem hotelu kao kralj, da mu ne fali ništa, da se osjeća domaćinski”, ističe Duško.
Prije četiri godine otišao je u mirovinu, ali bez hotela u kojima je proveo život nije mogao kao ni hoteli bez njega. Zato se vratio na posao.
“Duško je stariji od mene 50 godina, ali u duši se osjeti da je mlad tako da on je duša ovog hotela u jednu ruju jer gosti se vraćaju iz godine u godinu i pitaju za njega i baš kažu da se rezervirali ovaj hotel znajući da će Duško biti ovdje“, kaže Duškova radna kolegica Marina Svetec.
“Duško radi ovaj posao s ljubavlju i to je nešto što je jako rijetko danas. Svaki gost mu je jednak, bio on predsjednik države ili jedan pedesetogodišnjak iz Austrije”, dodaje Luka Osojnak, Duškov šef.
“Stalno govore da čovjek je ključ uspjeha u turizmu, hotelijerstvu, tako da ja volim biti taj mali ključić u tom razvoju, u cijelom tom procesu”, priča nam Duško.
Iako diskretan, s mnogim se gostima kroz pet desetljeća rada sprijateljio. Tisuće turista prošlo mu je kroz život, tisuće kufera kroz ruke. Smjer kojim ide domaći turizam je kaže dobar.
“Neki mladi radnici su dobri, ali puno njih nema volje, taj posao morate raditi ako imate tu, na srcu ili ste zalutali u taj posao”, priča Duško.
“Da se još jedanput rodim opet bih bio u Opatiji! I opet u istoj firmi”, poručuje na kraju Duško.
Firmi koja mu je dala sve i kojoj je dao sve. Ostalo je još puno tema za razgovor, ali Duško više nema vremena, pred hotel je stigao autobus pun turista na usluzi im je od prve sekunde, izvještava Maja Brkljača za RTL Danas.hr.