Danas smo bili u Uskom prolazu, u strogom središtu Rijeke i u neposrednoj blizini Korza, gdje građani godinama muku muče s narkomanima koji se ondje okupljaju oko – prostorija udruge koja im nastoji pomoći! Ali sve se, nažalost, pretvara u svoju suprotnost…
I danas smo na tome mjestu ugledali otužne prizore – bačene iskorištene narkomanske igle, tragove krvi, svuda razbacano smeće, smrad uriniranja i nečega još gorega… Uglavnom, i nakon nedavne medijske ekspanzije problema, taj problem se ne rješava.
“Pred očima građana, ovisnici se bodu u ruke, bedra, piju, tuku se, imaju spolne odnose, vrše nuždu. Poput životinja. U srcu grada koji će iduće godine biti prijestolnica kulture. Građani su očajni. Ljutiti na udrugu, bijesni na grad koji to tolerira”, izvještava reporter Provjerenog Nove TV koji je prošetao ulicom “koja izgleda kao kulisa poznatog filma Trainspotting. Prekrivena korištenim iglama, špricama, bočicama od lijekova, fekalijama”.
“Usred bijela dana jedan pomaže, a drugi drže stražu, dok ženska osoba intravenozno ubrizgava drogu. Par metara dalje, spuštenih hlača, muškarac se bode u preponu. Uznemirujući prizori iz Rijeke nisu snimljeni daleko od očiju javnosti. Sve su ih snimili sami stanari u središtu grada.”, izvještava dalje Provjereno a prenosi Dnevnik.hr.
“Nisam nikad u životu vidio da si netko gura iglu u venu, ovo je bilo zastrašujuće. Ovako nešto nisam nigdje vidio, a bio sam u mnogo stranih zemalja“, rekao je vlasnik stana u središtu Rijeke.
Godinama to traje. I nije to sve. Građani kažu da doživljavaju i prijetnje. “Od prijetnji hladnim oružjem, verbalnih prijetnji, međusobnih obračuna i tučnjava, dilanja i drogiranja…“, nastavlja sugovornik.
“Vidjeti spolni odnos usred bijela dana ispod balkona, igle…“, kaže vlasnica stana u središtu Rijeke.
“Remećenje javnog reda i mira, uriniranje, vršenje velike nužde, ostavljanje smeća (komunalnog) cijeli taj kvart, katastrofa, a sami centar grada“, nastavlja sugovornik.
Par metara dalje, riječki je Korzo…. U ulic koja se zove Uski prolaz… čim čovjek pogleda preko ograde, vidi kako to zapravo inače izgleda. U pukotinama zidova, unatoč čišćenju, vidljivi su tragovi. Skupina građana koji žive u okolnim zgradama, korisnici poslovnih prostora i vlasnici apartmana, već godinama negoduju. Susreti s ovisnicima, kažu, svakodnevni su.
“Kad vidite da je netko drogiran, taj i nije pri sebi. Gubljenje je vremena da s njima razgovarate. Prijavio sam i policiji, koja dođe i legitimira ih i to je to“, kaže sugovornik.
“Nisam došao u situaciju da se s njima natežem, jer sam jednom pozvao policiju i vidio kako oni postupaju. Kad sam to vidio, onda sam shvatio da ja tu ne mogu ništa. Oni dođu, legitimiraju ih, oni su imali nešto očito, ali ništa…“, kaže drugi sugovornik.
“Nakon što je policija otišla jedan dečko je rekao: ‘Hvala Bogu da me nisu pretresli jer imam par grama kod sebe“, kazala je vlasnica stana u Rijeci.
Ulica je donekle skrivena od pogleda prolaznika, ali ne i od samih stanara. Uzrokom skupljanja ovisnika građani drže udrugu koja tamo radi već gotovo 20 godina i pomaže ovisnicima.
“Oh! Netko ima problema zato što mi radimo svoj posao, i to jako dobro. Nitko od nas koji živimo u gradovima i urbanim sredinama ne može birati susjede niti rješavati probleme na način da tražimo da netko ode“, kaže za Provjereno Ilinka Serdarević, psihoterapeutkinja i predsjednica udruge Terra, prenosi Dnevnik.hr.
A to je ono što stanari žele. Da se udruga preseli. Pisali su tri peticije. Ovih dana i četvrtu. Traže rješenje problema jer odgovorima koje dobivaju nisu zadovoljni.
“Najlakše je reći da je sve OK… Ali tko će nama pomoći, mom djetetu koje gleda takve stvari? Majci mog susjeda koja ima 80 godina i koju su verbalno napali, djelatnicama trgovine koje su noževima napali i slično, tko će njima pomoći?“, pita se sugovornica.
Prozivaju gradsku vlast i osobno gradonačelnika Vojka Obersnela….
“Radimo puno toga da takvih problema bude što manje ili nimalo“, kaže dr. med. Karla Mušković, pročelnica gradskog Ureda za zdravstvenu i socijalnu skrb.
Predsjednik tamošnjeg mjesnog odbora tvrdi da su oni u više navrata upozoravali, ne samo Grad, već i samu udrugu.
“Ne razumijem kako oni misle da nemaju problem kad njezini korisnici ovdje rade to što rade. Onda je to i njihov problem“, smatra Igor Sušić, predsjednik MO-a Brajda-Dolac (HDZ).
“Pa znate li vi koliko puta mi izađemo vani i kažemo – maknite se! Mi jedini uklanjamo infektivni otpad u gradu, imamo posebne spremnike za to i odazivamo se na sve pozive građana“, kaže pak predsjednica udruge.
Zbog svog položaja, u centru grada, ovo se mjesto – na užas svih stanara – nerijetko koristi kao sastajalište na otvorenom za razne vrste ovisnika.
“Cijeli kvart se ne osjeća sigurno radi njih. Zašto? Pa provale u portune i aute, pa prijetnje…“, govori vlasnik stana.
Građani traže da se udruga izmjesti.
“Moram reći da su i ti ljudi naši građani, jer kada je program krenuo mi smo tražili prostor koji bi bio adekvatan za rješenje tog problema“, kaže pročelnica Mušković.
Praksa svih većih europskih gradova jest da se centri za ovisnike smjeste u središte grada. Da budu dostupni korisnicima. I koliko god nekome možda bilo nerazumljivo da takve udruge dijele čist pribor, stručnjacima to nije nimalo čudno.
“Ovim programima ne štitimo samo njih, već i ostale građane i našu djecu i mlade“, dodaje Mušković.
U udruzi tvrde – oni time ne potiču drogiranje, već sprječavaju širenje bolesti. Dio njihova posla jest i sprječavanje širenja prenosivih bolesti poput hepatitisa i side. Stoga je dio usluga korisnicima i podjela pribora koji oni koriste za drogiranje. Nerijetko baš ispred same udruge. Infektivni otpad je realnost protiv koje se i sami bore.
“Ne možemo živjeti u iluziji. Ovo jest tužno, ali to je naša stvarnost i rekla bih da je toga manje nego što je prije bilo“, kaže Serdarević..
I svjesni su ovi ljudi svega toga. Znaju oni da udruga radi dobre stvari. Ali okruženje u kojem žive postalo im je nepodnošljivo.
“Želim da za isti stol sjednu i Grad i policija i udruga, naš Odbor i građani. Jedino tako možemo riješiti problem“, kaže Sušić.
A dok ne sjednu, građani sami pišu dopise Gradu. Osim deklarativnog razumijevanja, konkretnih rješenja nema.
“Vojko Obersnel tvrdi da se redovito vrši kontrola, a to nije istina“, kaže sugovornik Provjerenog.
“Dajemo prijedlog Vojku Obersnelu neka je preseli kraj samog poglavarstva, pa da vidimo hoće li Grad, policija i sama udruga Terra tolerirati ovakvo ponašanje. Pretpostavljam da neće“, dodaje drugi.
“Ljudi se smatraju iznevjerenima? Meni je jako žao. Evo ne znam što bih još mogla reći. Sa strane Grada mogu reći da ćemo se mi preko komunalnog redarstva još više angažirati. A građani neka i dalje zovu policiju“, ističe pročelnica Mušković.
U policijskoj postaji kažu – dobro znaju za taj problem.
“Zadnje dvije godine evidentirali smo 43 prekršaja, što pijančevanja, što vrijeđanja moralnih osjećaja drugih građana“, kaže Marijan Čančarević, načelnik 1. policijske postaje u Rijeci.
Građani se osjećaju nesigurno. Svakodnevno svjedoče ponašanju koje je blago rečeno neprihvatljivo. I svjesni su da i tim ljudima treba pomoć. Zato i traže rješenje, ali u svemo tome ga ne nalaze.
S jedne strane je udruga koja je cijeli svoj rad posvetila prevenciji, prije svega zaraznih bolesti, as druge strane građani koji, posve razumljivo, s vlastitih prozora ne žele gledati ovakve prizore. Preskakati preko korištenih igala, fekalija.
Je li rješenje izmještanje udruge na vidljivije mjesto ili možda plaćanje dodatnog nadzora, ne samo videonadzora, već i čuvara? Rješenje sigurno postoji. No do njega još nitko nije došao, zaključak je reportera Provjerenog, prenosi Dnevnik.hr.
Foto: Riječanin