Ove godine u sklopu manifestacije Gradina No Limit okupila su se tri umjetnika na Trsatskoj gradini: Dario Jurjević, Dražen Šokčević i Vedran Rużić. Umjetnici su kroz 4 dana trajanja manifestacije stvorili nove radove, sažete snage i ozračja mjesta koje objedinjava povijest, vrućinu ljetnog dana, kao i primjetnu energiju posjetitelja.
Umjetnici su kroz njih iskazali svoju autentičnu profesionalnu referencu, interpretirali datosti i ostavili svoje tragove, individualne rukopise, usklađene i vidljive u fotografskim kadrovima i posebnosti crteža. Objedinjavajući i ocrtavajući tradiciju, svi oni pružaju suvremene pomake i izraziti talent koji daje onaj neizostavni umjetnički začin djelu koje nastaje.
Danas, posljednjeg dana trajanja manifestacije u 20:00 sati bit će predstavljeni radovi umjetnika u Miru junaka na Trsatskoj gradini. Ulaz za svih je slobodan. Radove će se moći pogledati i u narednim danima na Trsatskoj gradini, u Miru junaka.
Vedran Ružić sastavlja triptih čineći radove objedinjene nazivom arheologija zaborava. To su trenuci, predmeti svakodnevnog života koje on izdvaja i naglašava, dajući im na važnosti. Kreće od teme otirača, odnosno dijela tepiha, selektirajući detalj ornamentalnog ukrasa i stvarajući asocijativni grb – grb običnog, bezimenog čovjeka. Ukras je to koji je označavao ulaz u dom, ujedno pružajući osjećaj dobrodošlice, ali i skupljajući blato i vlagu prilikom ulaska. Neposrednost ideje i crteža odaju nam misaoni trag, priču koja se vrlo slojevito nastavlja i slaže poput sitnih čestica prašine, grafita koji poput ožiljaka ispunjavaju prostor značenjem.
Slojevi se nameću i kroz iskidane listove starih knjiga, riječi i slika te bivaju podloge slijedećih radova, baziranih i nadalje na vrijednosti i tragovima, kodovima koje ostavlja čovjek. Dominira crtež, brz i isprepleten trag vješte linije, bogate formom i oblicima, sakrivenih značenja i naznaka koje objašnjavaju i daju uvid u razmišljanje autora. Unutar njih nalazi se bogatstvo neispričanih priča, nota i zvukova, cijeli jedan svijet povijesti i sjećanja, nepoznatih predaka i nas samih.
Dražen Šokćević svoje priče pronalazi fotografskim aparatom te snimajući detalje, rad, portrete, objedinjava atmosferu stvarajući cjelinu. Njegovi kadrovi, fluidni i izražajni, usmjeravaju našu pozornost, ali isto tako oslikavaju okvir u kojem su nastali, okvir same gradine, njezine tišine i postojanosti, kamenih zidina, zidića, zelenila, zmaja i skala, kao i topline dana i odnosa između prikazanim. Ta energija pozitivizma i mirnoće provlači se između jasnih i definiranih motiva, međutim, odaje karakteristike autora noseći u sebi razmišljanje, dubinu osobnosti i finoću. Usklađenost je to kolorita, tonova i motiva, smjernih elemenata i nastojanja da sadržajnost ne preuzme prioritet vizualnom. Sam povijesni okvir navodi nas na pitanje možemo li ostaviti svoj trag i koliko je on važan u trenutku povijesti, u određenom vremenu kada ga registrira objektiv fotografskoga aparata?
Dario Jurjević ovim projektom nastavlja svoja razmišljanja, koristeći drevnu gumoil tehniku za izradu svojih fotografija. Njegov je rad, stoga, više podređen eksperimentu, mjeri i kreativnosti te zahtijeva određeno umijeće i iskustvo. Jednostavna tehnika donosi složenosti i izazove, tražeći koncentraciju misli i sigurnost ruke. Nanošena boja slaže se, briše i formira, vođena mjerom i pomacima; jednom definirana ne mijenja se, ne ispravlja i ne dorađuje. Svaka slika, unikatna i snažna, nastaje u kombinacijama, u procesima miješanja materije i pigmenta. Istraživanje i direktan rad omogućavaju autoru da sasvim izravno i znalački iskaže svoje misli i doživljaje.
Na unaprijed pripremljenim i izdvojenim motivima nastaju tako vizualne igre, jakih kontrasta i monokromnih spojeva. Kroz njih progovara sam umjetnik, njegova jednostavnost i toplina, a sagledavajući bezvremene prizore vrlo lako možemo doživjeti urbane motive kroz njihove promijene, kroz vrijeme i oko ljudi, u osjetu trenutka i dimenzija prolaznosti.