KOMENTAR: TURIZAM I PROMET „BEZ VEZE“ Zašto su Kvarner i Dubrovačka rivijera „na dva kraja svijeta“?!

Idi na originalni članak

Uvodna pitanja: zašto nisu kvalitetno prometno povezana Kvarnerska i Dubrovačka rivijera? Slučajnost ili namjera? Osobno, ne vjerujem u slučajnosti…

Oglas

Zašto nemamo autocestu Rijeka – Žuta Lokva? Zašto je naprasno ugašena dužobalna pomorska putnička linija Rijeka-Dubrovnik? Zašto nemamo dnevnu povratnu avio-liniju Rijeka-Dubrovnik? Zašto netko želi od Rijeke i Kvarnera napraviti „enklavu“ odnosno izolirano područje???

Ključna međužupanijska povezanost

Kvalitetna međužupanijska prometna povezanost, koja je zacrtana u gotovo svim strateškim dokumentima razvoja Republike Hrvatske te kohezijske politike Europske unije, uvjet je ravnomjernog razvoja hrvatskih regija.

Naglasak te povezanosti je na kvaliteti, odnosno onim vidovima prometa koji najučinkovitije zadovoljavaju gospodarske potrebe. Reljefna i klimatska raznolikost te zemljopisna silueta i gospodarska snaga Hrvatske jasno ukazuju na to kako međužupanijska povezanost ne može uvijek funkcionirati na tržišnim načelima. Naime, na mnogim pravcima potrebna je potpora države, županije te gradova i općina. Svjesni su toga i u Europskoj uniji, te putem različitih programa pružaju ili dozvoljavaju državne financijske potpore (subvencije) sa svrhom ujednačene prometne povezanosti kao i afirmaciju zapostavljenih vidova prometa.

Nestaju gosti „stacionarnog tipa“

Priobalne županije svoj gospodarski rast temelje na turizmu. Bilježe konstantan porast dolazaka domaćih i stranih gostiju, broj ostvarenih noćenja te pansionske i vanpansionske potrošnje. Turistički djelatnici u tim županijama sve više postaju svjesni kako suvremeni turist više nije gost stacioniranog tipa, već je željan u što kraćem vremenu razgledati okolinu i uživati u svim raznolikostima koje Hrvatska može pružiti i najzahtjevnijem gostu. Ma koliko se lokalni turistički djelatnici trudili obogatiti svoju turističku ponudu, ne mogu (bar zasad) bitnije utjecati na suvremene turističke trendove. Iako to oni ne žele priznati.

Znači, ako turističke trendove ne možemo promijeniti, možemo i moramo im se prilagoditi. Za tako nešto treba za početak prihvatiti činjenicu da ne smijemo graditi zatvorene turističke enklave. Kvarnerska rivijera je prekrasna, ali nije dostatna prohtjevu suvremenog turista. Dalekoistočni turist (a oni su potencijal), ali i onaj iz Skandinavije, Amerike ili Australije želi imati „selfie“ u Opatiji, na Plitvicama i u Dubrovniku. Biti u Hrvatskoj, a ne dokumentirati te tri točke ravno je fijasku od putovanja.

“Odmor” na prometnicama

Da bi to uspio u sadašnjim uvjetima, taj turist mora tri (od mogućih najviše 10) dana svog odmora provesti na lokalnim prometnicama zagušenim gužvama, gubeći se u smjenama turista, ili čekajući satima u trajektnim pristaništima ili kolonama, zbog čega često dolazi i do bizarnih prometnih nezgoda.

I sad se nameće jednostavno pitanje: „zašto nisu kvalitetno prometno povezana Kvarnerska i Dubrovačka rivijera?“

Izdašne državne potpore – ni blizu

Dvije po gospodarskim rezultatima najznačajnije turističke destinacije nije moguće obići u jednom danu, čak niti u dva dana, možda tek u tri – ako sve pođe po planu.

Jedinu kvalitetnu i s turističkog aspekta atraktivnu morsku vezu u vidu dužobalne plovidbe uspjeli smo ugasiti (R.I.P. za Jadroliniju), a cestom na +35 ºC magistralom kroz BiH ravno je iskustvima vozača tropskih relija. A zrakom? Što je s avio-linijom Rijeka – Dubrovnik? Zašto ona ide jednom tjednom i to petkom? Zašto Zagreb – Dubrovnik ide dva puta dnevno a Rijeka – Dubrovnik jednom tjedno?

Ne isplati se održavati dnevnu avio-liniju Rijeka Dubrovnik? Ili je možda, kako to u nas često biva, nešto drugo posrijedi? Država daje izdašne godišnje 100-milijunske potpore za zračni promet, a riječka tj. kvarnerska regija od toga dobiva mrvice mrvica…

Valja zapamtiti kako se globalni trendovi u turizmu neće spotaknuti na maloj Hrvatskoj. Ako se ne prilagodimo, ostat ćemo sami na sunčanoj plaži. Ako ne prevladamo osobne interese lokalnih moćnika i ega državnih službenika, preostat će nam samo naš vlastiti „selfie“.

Exit mobile version