„Svaka čast Jasni na velikom srcu i predivnoj, velikodušnoj gesti. Mislim da ovakva dobra djela vraćaju vjeru u ljude, njihovu dobrotu i nesebičnost“, rekla nam je Riječanka Iva Vianello
Naša jučerašnja priča o putnici za Rijeku koja je u petak nesvakidašnjom gestom na zagrebačkom autobusnom kolodvoru nekome uljepšala Uskrs (OVDJE) oduševila je čitatelje web portala Riječanin, ali i šire. Našu Facebook stranicu preplavili ste pozitivnim komentarima o divnoj gesti misteriozne Jasne, a mi smo primijetili komentar mlade Riječanke Ive koja je zahvalila Jasni na darovanoj karti. Odmah smo kontaktirali Ivu kako bi čuli njezino viđenje ove nesvakidašnje tople priče
Podsjetimo, jedna (zasad?) nepoznata djevojka imena Jasna u petak je izvela jednu velikodušnu gestu koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim (OVDJE). Naime, ona je na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru na rasvjetnom stupu zalijepila autobusnu kartu na liniji Zagreb – Rijeka s polaskom u 17 sati. Kako je djevojka stigla na raniji bus, odlučila je svoju još uvijek važeću kartu ostaviti na kolodvoru i tako razveseliti nekog neznanca.
I uspjela je u svom naumu! Njezina darovana karta stigla je u prave ruke, u ruke Riječanke Ive Vianello koja nam je oduševjeno, u jednom dahu, prepričala kako je ona doživjela ovu nesvakidašnju gestu nepoznate Jasne.
„Ja sam inače Riječanka koja već neko vrijeme živi i radi u Zagrebu. Blagdane uvijek provodim s roditeljima u Rijeci pa sam i ovoga Uskrsa odlučila otputovati kući. No kako je moja majka tijekom tjedna u Zagrebu čuvala unuke, i ona je u petak putovala iz Zagreba u Rijeku. Došla sam ranije na autobusni kolodvor ispratiti ju, a sama sam imala rezervaciju za autobus koji je kretao prema Rijeci dva sata kasnije. Stajale smo na peronu, pored autobusa, pričale, baš kod tog stupa gdje je bila zalijepljena karta. Nisam mogla ne primijetiti je. Najprije sam pročitala poruku, pomislila da je to zaista velikodušno i prekrasno, i tek tada shvatila da karta vrijedi upravo za autobus koji kreće za par minuta. Sigurno sam četiri ili pet puta provjeravala je li to karta baš za taj autobus, a majka mi je govorila – sad će ti doći netko i tražiti te novac za kartu. 🙂 Ali to se nije dogodilo, ušla sam u autobus i stigla u Rijeku prije nego što je autobus za koji sam imala rezervaciju uopće krenuo iz Zagreba!“, ispričala nam je i Iva Vianello i dalje vidno oduševljena gestom nepoznate Jasne.
Riječanka Iva prenijela nam je i svoje dojmove o ovoj gesti jedne Jasne dobroga i velikodušnog srca.
„Dugo vremena nisam mogla vjerovati da mi se tako nešto dogodilo, da sam se zapravo do Rijeke dovezla darovanom autobusnom kartom. Iz tog razloga htjela bih se odužiti zagonetnoj Jasni koja mi je to omogućila. Svaka joj čast na velikom srcu i predivnoj, velikodušnoj gesti. Mislim da ovakva dobra djela vraćaju vjeru u ljude, njihovu dobrotu i nesebičnost. Petnaestak minuta nakon ukrcaja u bus objavila sam sliku poruke i autobusne karte u grupi “Nova riječka enciklopedija – Fluminensia” na najvećoj društvenoj mreži nadajući se da ću pronaći Jasnu. I eto, zahvaljujući i web portalu Riječanin, nadam se da ću joj moći osobno zahvaliti! Kako je jedna članica grupe na društvenoj mreži napisala: “Ako ju pronađete bit ćete poznate ličnosti, a i imat ćete s kime i popit kavu :)“, opisala nam je svoje dojmove Riječanka Iva Vianello.
A ova priča je jedna od onih koja u ova luda vremena sveopće užurbanosti i svakodnevne borbe za egzistencijalni opstanak vraća vjeru u dobrotu ljudi i njihov altruizam.
Jasna, javi se Ivi i popijte nasmijane barem kavu!