Posljednji put na riječkom Gradskom vijeću o jedinstvenim arhitektonskim i kulturološkim ukrasima grada razgovaralo se u srpnju 2022. godine
Zapravo, pitanje vijećnika Davora Štimca na aktualnom satu sjednice GV-a odnosilo se na problem gradskih tržnica u cjelini, ali svakome koga put odvede na glavnu gradsku tržnicu i tržnicu na Brajdi najviše pažnje privuku paviljoni. Bolje rečeno, njihovo pražnjenje iz dana u dan.
Jedino se ribarnica kao treći paviljon na centralnoj tržnici još uvijek drži. Ljudi je pohode pa nastavlja disati punim plućima.
Za Brajdu se traži novo rješenje
Gradonačelnik Marko Filipović je tada priznao da se za Brajdu traži novo rješenje jer više nema pravu ulogu a složio se i da katovi u paviljonima na središnjoj tržnici ne smiju biti prazni i da ih treba učiniti atraktivnijima.
Od tada je prošlo šest mjeseci, no nema vijesti da se nešto događa. Svakako da se rješenje ne može naći onog trena kada to zamislimo, ali dani prolaze a građevine-ljepotice u centru grada bivaju sve zapuštenije. Jer, kada kopne prostori koji su bili predviđeni ne samo za trgovinu nego i za društveni život, gdje ste mogli sresti poznanike i prijatelje i popričati, oni nužno propadaju pošto gube svoju supstancu.
Ispražnjena prodajna mjesta djeluju kao ruševine
Inventura aktualnog stanja tako kaže da je paviljon na Brajdi praktički već godinama ispražnjen. Kat u Prvom paviljonu središnje tržnice je odavno prazan, a unatrag par mjeseci počeo je masovni egzodus i iz (mliječnog) prizemlja, dok je u Drugom paviljonu živo samo u (mesarskom) prizemlju jer je na katu sada ostalo samo par prodajnih mjesta i – kafić.
Najgore je što ispražnjena prodajna mjesta djeluju kao ruševine.
Podsjetimo, u početku bijaše ribarnica
No, na mjestu prvotnog zdanja sagrađenog 1866. godine, po zamisli arhitekta Carla Pergolija uoči Prvog svjetskog rata krenula je gradnja nove ribarnice koja je završena 1916. godine. Paralelno s ribarnicom, paviljoni glavne riječke tržnice izgrađeni su u razdoblju od 1880. do 1881. prema projektu Izidora Wauchniga, inženjera Gradskog tehničkog ureda. Prvom je paviljonu 1971. dodan kat, a 1974. kat je dodan i Drugom paviljonu.
Tržnicu Brajda pak projektirao je Giacomo Zammatio 1895. godine kao komunalni dio nove gradske četvrti. I svi su ti objekti svjedočili, a svjedoče i danas, o urbanom razvoju suvremene Rijeke započetom prije 140 godina, dok u nekim drugim sredinama u to vrijeme ne samo da nije bilo natkrivenih tržnica, a kamo li specijalno građenih, nego se roba nudila na tlu umjesto na štandovima.
Tržnice više nisu ono što su bile
Svakome razumnom je jasno da tržnice više nisu ono što su bile. Trgovački centri i supermarketi su, što cijenama što izborom raznih vrsta proizvoda, gurnule nekadašnje “trbuhe grada” u drugi plan.
Nešto međutim valja učiniti. Građevine koje su proglašene kulturnim dobrom ne zaslužuju da, gubeći sadržaj, venu pred našim očima. Tim više što je središnja tržnica posljednjih godina postala i jedna od turističkih atrakcija grada.
Prvi mogući pravac razmišljanja o oživljavanju ovih prostora mogao bi uprijeti prst u Rijeka plus koji upravlja tržnicama. Što, primjerice, ovo poduzeće čini da prodajna mjesta u paviljonima i na otvorenom budu pristupačna trgovcima? Koliko su zapravo zakupnine previsoke i destimulirajuće za trgovce pa se to onda održava i na cijene proizvoda i manjak interesa kupaca? Što je pak s radnim vremenom paviljona, moraju li baš i oni poput štandova na otvorenom radnim danom zatvoriti svoja vrata u 13 ili 14 sati i time biti manje konkurentni?
Nove ideje su nužnost
Nadalje, ako se na središnjoj tržnici paviljoni prazne a Rijeka plus više nema ideja ili želje privlačiti prodavače zeleno-mesnih proizvoda, ne bi li valjalo razmisliti da se preostala prodajna mjesta u paviljonima stave pod jedan krov, a jedan potpuno ispražnjeni paviljon privede nekoj drugoj svrsi?
Primjerice, da usred tržnice jednim paviljonom upravlja Gradski, Prirodoslovni ili Pomorski i povijesni muzej priređujući postave koje bi mogle zaintrigirati turiste koji pohode riječku tržnicu, ali i stanovnike Rijeke? I da se još u kutku tog muzeja-paviljona smjesti restoran s ribljim specijalitetima. Kakav bi to bio spoj turističke ponude!
A Brajda? Ako paviljon više ne prolazi kao tržnica, može biti idealno mjesto za neki kulturni ili drugi javni sadržaj. Još je blizu Art-kvarta odnosno ex Benčića, pa bi to sve zajedno mogla biti još jedan riječka atraktivna turistička destinacija.
Tu su nabacani tek pabirci mogućih ideja što napraviti od zamrlih odnosno odumirućih paviljona. Svatko od nas ima pokoju ideju. Valjalo bi sve ideje staviti na kup i nešto od toga izabrati i realizirati.
Treba se pokrenuti. Samo da gradske ljepotice ne budu osuđene na odumiranje.