Predstava ‘Casabianca’ vraća se u Kastav!

Točno godinu dana od  praizvedbe na prošlogodišnjem Kastafskom kulturnom letu, hit predstava Irene Grdinić i Maria Battifiace vraća se na kastafsku pozornicu. Čim su ulaznice puštene u prodaju predstava je rasprodana!

Dobro poznat voditeljski i pjevački dvojac krenuo je sa stvaranjem Casabiance u vrijeme pandemije i lockdowna, prvenstveno kako bi zabavili sebe, a onda su odlučili zabaviti i druge postavivši predstavu na daske koje život znače. Praizvedba predstave održana je 22. kolovoza 2021. godine upravo u Kastvu, na prošlogodišnjem jubilarnom 30. Kastafskom kulturnom letu, nakon čega su se krenule nizati izvedbe širom Istre i Kvarnera te je odigrana preko 50 puta.

Sve izvedbe dosad bile su rasprodane danima prije izvođenja pa čak i u pandemijskim uvjetima. U međuvremenu je ova hit-komedija, na poziv Hrvatske zajednice i Hrvatske katoličke misije, gostovala i u New Yorku, gdje je imala tri izvedbe i jednako uspješno nasmijala brojne Hrvate prisjetivši ih njihova rodnoga doma i materinjeg jezika, budući da se predstava izvodi na čakavskom dijalektu.

Riječ je o komediji na čakavskom dijalektu koja prikazuje smiješnu stranu života tipičnog primorskog bračnog para, od 60-ih godina prošlog stoljeća do danas. Irena i Mario, odnosno Đurđa i Franko, upoznali su se u autobusu, popularnoj trejsduji. Ona je bila mlada i poduzetna, a on neiskusan i nagovorljiv. Skupa su pogledali film Casablanca i započeli romansu. Bilo je lijepo dok je trajalo, a onda je došao brak, pa djeca. Komunizam pa kapitalizam. Partija pa stranke. Trendovi su se mijenjali, a Đurđa i Franko trajali, ali ne bez problema. Jer, kako kaže Franko: “Život se more opisat z tri besedi. Vavek neki k…..”.

Predstava progovara o životnim izazovima u kojima se svi mogu prepoznati. Đurđa i Franko prisjećaju nas dana kada smo bezbrižno živjeli samoupravljanje, kupovali u Trstu na Ponte Rossu, vozili stojadine na parne i neparne datume jer nije bilo benzina i čekali u redu za ulje. Potom smo dočekali suverenu Hrvatsku, opijeni vlastitom državnošću i ojačani nacionalnim identitetom pratili privatizaciju, rasprodaju i propadanje tvornica, svjedočili krizi morala i licemjerju. A onda je stigla 2020. godina, cijeli je svijet stao, pa su i Đurđa i Franko ostali kod kuće i čekali „novo normalno“. Mada se zapravo na našim prostorima „novo normalno“ događa svakih par desetljeća.