Subota, jutarnja smjena u CRC 1 u KBC-u Rijeka: 12-člana ekipa brine o 10 pacijenata na respiratoru koji se bore za dah koji život znači. I novinar i fotograf Riportala – ta četiri sata pamtit će dok su živi…
“Evo ga, iskašljite se koliko možete… Hoćemo li vas okrenuti na bok, je li vam tako lakše? Sve će biti sada bolje, još samo malo morate izdržati, bit će sve lakše i lakše…”, riječi su kojima medicinske sestre hrabre pacijente, njih 10, u riječkom Covid respiracijskom centru 1 u riječkom KBC-u u subotu, 20. užujka 2021. prilikom “jutarnje njege”, kako ju nazivaju, kada pod zaštitnom opremom ulaze u prostoriju izoliranu od vanjskog svijeta.
I tako već gotovo godinu dana, otkako je prokleta pandemija zagospodarila našim životima, a riječki liječnici, sestre, fozioterapeuti i tehničari se s njome bore i u CRC-u kamo dolaze teški bolesnici koji samostalno nisu u stanju udisati zrak. Nekad s manjim, nekad s jačim intenzitetom, dolaze ovisno o nailasku svakog novog “vala” zaraze…
“Nekada, kada smo tek počeli primati pacijente u CRC-u 1, trebalo nam je i po 15-tak minuta da se propisno odjenemo u zaštitnu odjeću prije ulaska u prostoriju gdje leže pacijenti”, pripovijeda nam medicinski tehničar Nino dok pažljivo, poput starijeg brata, savjetuje i odijeva našeg fotografa koji s ekipom kreće u obilazak pacijenata kako bi snimkama dokumentirao njegu bolesnika u CRC-u 1 u vremenima kada nam je – opravdano – svima dosta koronavirusa; ali ne smijemo zaboraviti kako strašne posljedice, pa i one najstrašnije, ostavlja po zdravlje ljudi koji imaju tu nesreću da se zaraze. A to već sutra može biti bilo tko od nas…
Pogledajte VIDEO (upozorenje – neki prozori mogli bi uznemiriti neke čitatelje, gledati na vlastitu odgovornost)
“Danas smo se, međutim, itekako uvježbali”, nastavlja Nino. “Trajanje odijevanja u zaštitnu opremu sveli smo na nekih 5 do 10 minuta, a ako je u pitanju neka hitnoća, svatko od nas iz smjene u stanju je za nepune tri minute uskočiti u zaštitno odijelo i ući u sobu s pacijentima na respiratoru.
“Ostajemo unutra tri sata”, govori nam liječnik Berislav koji svojom smirenošću i autoritetom kojeg uživa u kontrolnoj sobi ostavlja snažan dojam na nas. “Da nam se dogodi bilo kakva povreda ili bolest, on je taj, dali bi život u njegove ruke”, pomislio je novinar u trenutku dok Berislav objašnjava: “Pitate me kako nakon ovih prizora koje gledamo na središnjem monitoru Covid respiracijskog centra još ima ljudi koji i dalje vjeruju u teorije zavjere i misle da je sve ovo izmišljeno? Iskreno, ne razmišljamo odavno više o tome, ne gubimo energiju na to. Radimo svoj posao, pokušavamo pomoći i spasiti što više bolesnika. Društvene mreže više ne pratim i ne čitam komentare na njima”, smirenim glasom govori doktor Berislav.
“Danas nam je najmlađa oboljela osoba na respiratoru muškarac rođen 1974. godine. U ovom, vjerojatno trećem valu pandemije, kojeg mi – među nama – povezujemo s “britanskim sojem”, stiže nam sve više bolesnika srednje pa i mlađe životne dobi, govori nam jedna od sestara koja pripovijeda da im 12-satna smjena ne predstavlja problem. “Čovjek se navikne, brojna zaduženja i odličan odnos kakav njegujemo u oovm Centru učine da vrijeme prođe zapravo brzo – pa čak kad nas zapadnu i noćne smjene, opet druge dane budemo slobodni pa imamo vremena obaviti sve druge obiteljske, roditeljske i druge obaveze”, objašnjavaju nam medicinske sestre.
Prateći na monitoru aktivnosti u sobi s pacijentima shvaćamo da su ljudi u zaštitnim odijelima ne samo zdravstvena već i psihološka potpora najtežim bolesnicima. “Mi smo njima sada sve, dok nisu u mogućnosti primati posjete i biti sa svojim najbližima mi smo bolesnicima svakako i psihološka potpora. Hrabrimo ih, onima koji su kontaktni prenesemo i pokoju vijest iz vanjskog svijeta, ponekad one najpotrebitije na neki način i povežemo dijeleći informacije s njihovim bližnjima, koje zbog teške bolesti ne mogu vidjeti”, pripovijeda nam sestra Tanja koja dodaje:
“Najljepše je kada nam se oni koji ozdrave samoinicijativno jave telefonom ili poštom. Imamo puno takvih slučajeva, jave se samo da nam kažu – Dobro sam sada, hvala vam što ste mi pomogli kada mi je bilo najteže!”.
“Teško je to gledati svaki dan. Ali ne možete “oguglati”. Borimo se za živote ljudi, želimo dati sve od sebe da ih spasimo. Najteže je kada je pacijent kontaktibilan, zbližite se, a završi na respiratoru. Nastojimo i u tim trenucima zadržati duh i prenijeti ga onima kojima je najteže. Jer, ako bi mi bili deprimirani, ne bi bilo nikako dobro da to prenosimo na bolesnike. Stoga zadržavamo elan i zdrav duh. Puno pomaže sjajan odnos kakav imamo unutar tima. Moramo si i mi ponekad na neki način dati oduška. Inače ne bi bilo dobro po našu psihu. U riječkom KBC-u je ustrojen i tim za psihološku pomoć zdravstvenim djelatnicima koji rade s covid-bolesnicima. Nije mi poznato je li se netko od naših javio da zatraži pomoć”, kaže nam jedna od sestara.
Nakon gotovo tri sata boravka u sobi s pacijentima i medicinskim timom, izlazi i naš fotograf i snimatelj. Potpuno je mokar od znoja. Svi koji izlaze odmah bacaju jednokratnu zaštitnu odjeću. Sve drugo se dezinficira, uključujući instrumente, dijelove tehničke opreme. Sve.
“Vaš fotograf je ovo “muški” izdržao. Jako je teško izdržati tri sata u zaštitnom odijelu. Najteže je ljeti, na 30 stupnjeva celzijusa vani, unatoč klimatizaciji, možete misliti kako je u zaštitnom odijelu”, dometnuo je medicinski tehničar Nino.
Upoznali smo sjajnu ekipu požrtvovnih zdravstvenih djelatnika koje unatoč teškim stanjima kojima svakodnevno svjedoče – nije napustio dobar duh, elan i optimizam.
Ostalo nam je samo izraziti svoje divljenje. I poručiti ministru zdravstva Viliju Berošu da onih “200 kuna” dodatka za rad s covid pacijentima (koje su dobili s debelim zakašnjenjem!) nipošto nije dovoljno. Ovi ljudi i dalje zaslužuju naše divljenje, i veću nagradu društva u cjelini!
Svim pacijentima koje smo ovim putem obišli, i onim prošlima i onim budućima, želimo što brže ozdravljenje i svako dobro. Ne moramo previše objašnjavati zašto smo ovo snimili i napisali. Ljudi, čuvajte se, čuvajte svoje zdravlje, ono nam je važnije od svega!
Foto: Mateo Levak/Riportal
