'I DJECA TO UDIŠU'

Riječanin Ivica ogorčen: ‘Susjed po cijele dane puši marihuanu i ne mogu se riješiti mirisa’

Idi na originalni članak
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kada susjedi nisu bučni, onda problem postane nešto drugo pa se tako Ivica iz Rijeke ne može riješiti intenzivnog mirisa trave od susjeda koji mu zaokupira cijeli stan

Oglas

Koliko god vam se sviđao neki stan i njegova lokacija, susjedi vam mogu uništiti život u njemu kao nitko drugi. Neki ljudi su se čak odselili iz svojih stanova zbog nemogućih susjeda, drugi razmišljaju o tome, a treći muku muče i ne znaju kako riješiti problem.

Često se čini da rješenja nema jer neki ljudi jednostavno ne znaju živjeti u zgradama niti imaju osjećaj da se trebaju stišati jer nisu jedini stanari. I, naravno, ne poštuju kućna pravila.

U novom serijalu ‘Susjedi iz pakla’ Net.hr razgovara s ljudima koji imaju ili su imali najgore moguće susjede. Ovo su njihove priče.

Ivica (40) živi u Rijeci i muku muči sa susjedom koji svakodnevno puši travu zbog koje ne mogu disati u vlastitom stanu.

‘Cijeli kat i moj stan se osjete po travi’

“Život u stanu bi bio divan da nemam susjeda na prvom katu koji svakodnevno puši travu, i to u tolikoj mjeri da se neugodan miris osjeti na cijelom katu, a ulazi mi i u stan pa doslovno ne osjećam svjež zrak čak i kad otvorim prozore. Kada izađem na balkon objesiti rublje da se suši, tada je najgore. Odjeća mi poprimi taj smrad i mogu je ponovno prati. Živcira me to što puši svaki dan i ne mogu se riješiti tog neugodnog i intenzivnog mirisa zbog kojeg često imam osjećaj kao da djeluje i na mene. Nije ugodno niti da djeca to moraju udisati, a ne možemo poduzeti ništa. Kada ga vidim, uvijek je potišten, u ‘svom filmu’ i najčešće hoda u nekim dronjcima”, ispričao je Ivica.

“Nije mi jasno ni kako ima novca za plaćanje tolike količine trave. Budimo realni, treba to i platiti”, ispričao je Ivica svoju priču.

Unuci trče i urlaju po stanu

U prijašnjem stanu imao je drugačiju situaciju.

“Često bi dolazili unuci od susjede pa bi trčali po stanu, skakali, to bi toliko odzvanjalo da sam morao kupiti čepiće za uši. Onda bi se dernjali, vrištali, urlikali pa sam morao reagirati. Otišao sam do njihovog stana i rekao susjedi da si obuzda unuke, na što je ona rekla da su oni takvi i da ih moramo prihvatiti. Rekao sam joj da to nije normalno ponašanje i da se moja djeca bolje i uljudnije ponašaju. Jednostavno nije imalo učinka, a susjeda se nije niti ispričala. Sva sreća pa se to odvijalo samo vikendom i jedanput tjedno”, rekao je.

“Dogovorio sam se s obitelji da ili izađemo iz stana kada klinci dođu ili da si pojačamo glazbu, koja često nije niti mogla njih nadglasati”, rekao je Ivica, piše Net.hr.

Exit mobile version