Sezona je počela, poslodavci se bore za kvalitetne radnike, ali osim poslova u hotelima, nude se i poslovi na kruzerima. Riječanin Luka Čalović nam je otkrio kako se možete zaposliti na kruzeru te koliko možete zaraditi
Uvijek su vas zanimali poslovi na kruzeru, ali ne znate odakle početi? Donosimo priču Riječanina Luke Čalovića o njegovom petogodišnjem iskustvu promotora destinacija na oceanskom kruzeru, piše Paola Križevac za Net.hr.
Luka se nakon diplomiranja na fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu zaposlio u jednoj turističkoj agenciji za koju je s vremenom počeo smatrati da mu život postaje kolotečina. Shvativši koliko propušta i da su mu potrebne promjene, odlučio se zaposliti na oceanskom kruzeru i nije požalio.
Razgovarala sam s Lukom Čalovićem kako bi nam otkrio na koji način se može pronaći posao na kruzeru, koliko se može zaraditi, kako izgleda rad na kruzeru i koja imate prava kao radnik na kruzeru. Također nam je ispričao i neke anegdote.
“Shvatio sam koliko propuštam…”
NET.HR: Što Vas je privuklo radu na kruzeru i kako ste se odlučili baš za poziciju promotora destinacije? Kako se može zaposliti na kruzeru, objavljuju li se natječaji na našim stranicama za poslove?
ČALOVIĆ: S idejom rada na kruzeru sam se prvi put susreo još na studiju, nekoliko kolega mi je pričalo kako imaju poznanike koji su im govorili o svojim iskustvima, dobroj zaradi i brzoj mogućnosti napredovanja. Međutim, nakon završetka studija dobio sam relativno siguran, ali neperspektivan posao u jednoj turističkoj agenciji, gdje sam proveo gotovo dvije godine u uredu organizirajući putovanja za druge, gledajući kako uživaju u životu i zabavljaju se dok sam ja bio u jednoj te istoj kolotečini. Tu sam najviše shvatio koliko propuštam i da moram nešto promijeniti. U tom trenutku se ponovno javila ideja o kruzeru i iako me je obitelj pokušala odgovoriti od toga, kako je moje nezadovoljstvo trenutnim poslom raslo, tako je moja odluka da odem na brod svaki dan bila sve čvršća. Sljedećih nekoliko mjeseci sam proveo istraživajući po raznim forumima iskustva drugih, uspoređujući uvjete rada na raznim kompanijama, pozicije, načine apliciranja i sl. U regiji postoji nekoliko agencija koje zapošljavaju za pozicije u restoranu i housekeepingu, a za većinu ostalih pozicija se može direktno aplicirati na stranicama kompanija. Zbog mog iskustva rada u turističkoj agenciji dobio sam posao u odjelu ekskurzija, u početku u prodaji, a nakon nekoliko ugovora na drugoj kompaniji sam sve više radio na promociji destinacija, držao govore, kreirao tailor made ponude i sl.
Kontakti s gostima
NET.HR: Kako je izgledao posao promotora destinacija na kruzeru? Što je Vaš posao sve obuhvaćao?
ČALOVIĆ: Većinom se svodio na kontakte s gostima, jako puno administracije da bi svi promotivni materijali bili što ažurniji te se svi termini polazaka ekskurzija osigurali, uprava kompanije je redovito tražila financijske izvještaje o prodaji te iscrpna objašnjenja ako rezultati nisu bili zadovoljavajući. Navečer bi, ovisno o destinaciji, bilo i pritužbi gostiju gdje je znalo biti jako neugodnih situacija, ispada gnjeva, bijesa i sl., ali to je sve dio posla. Ona puno ljepša, ali i rjeđa strana posla je bila ta što bi nam lokalni turoperatori redovito organizirali tzv. site inspectione gdje bi se iz prve ruke mogli upoznati s proizvodima koje nudimo. Tako da smo mogli isprobati sve najbolje što destinacija nudi od jet ski-jeva, off road vožnji Jeepom ili buggyjem, zip linea, zabavnih parkova, helikoptera, skakanja s padobranom, plivanja s dupinima, ronjenja s morskim psima, safarija, itd. Redovito bi nam i organizirali team buildinge u vrhunskim resortima, na privatnim plažama i sl. nakon čega bi ponovno napunili baterije i zaboravili na sve one loše i stresne situacije kroz koje smo svakodnevno prolazili.
NET.HR: Koliko dugo ste radili na kruzeru i koliko ste država posjetili?
ČALOVIĆ: U 5 godina sam obišao gotovo 90 država.
Pregršt anegdota
NET.HR: Recite nam neke zanimljive anegdote zaposlenika kruzera?
ČALOVIĆ: Bilo je stvarno nebrojeno mnogo anegdota što od posade, što od gostiju, od kojih mnogo i nije za javnost. Kada cijeli dan, nekoliko mjeseci provodite s istim ljudima možete ih stvarno jako dobro upoznati i zbližiti se s njima. Nagledao sam se stvarno svega. Jedan kapetan se otvoreno šetao, ruku pod ruku po promenadi s ljubavnicom, također zaposlenicom, koju bi poslao kući na godišnji kad bi mu žena došla u posjetu. Jednog Filipinca su na iskrcaju ulovili s punim koferom kondoma koje je on tijekom ugovora malo po malo uzimao iz medical centra i namjeravao prodavati doma. Smiješne scene su uvijek kada dođemo na Jamajku pa lokalci koji rade na brodu iskrcavaju robu koju su kupili u Americi, bude tu kromiranih felgi, ogromnih plazma televizora. Zapravo, na Jamajci je bilo podosta anegdota, osiguranje je inače rigorozno baš zbog švercanja narkotika, ali, eto zanimljivo je da je na terminalu upravo security nudio svima marihuanu. Također dok smo polagali tečaj za ronjenje, jedan od zarona je bio baš na Jamajci, s instruktorom smo se spuštali polako do dna, gdje smo primijetili neke vrše, ali nismo na njih obraćali pažnju jer smo imali druge zadatke za izvršiti da bi nam se na kraju kad smo izronili približila jedna brodica, inače vlasnika vrša koji je nam je prijetio harpunom misleći da mu pokušavamo ukrasti ulov. Instruktor je jedva objasnio da smo mu mi studenti i da imamo tečaj ronjenja. Bilo je tu i raznih situacija s gostima, Jedni su prijavili mrtvog štakora i tražili da im se u kompenzaciju otpišu svi troškovi koje su napravili tijekom krstarenja, da bi se na kraju ispostavilo da se radi o kućnom ljubimcu, zamorcu i da su već prije na drugoj kompaniji pokušali istu podvalu. Imali smo i jednu naizgled običnu brazilsku obitelj koju je policija došla uhititi na brod jer su uhvaćeni na kamerama u krađi u jednoj zlatarnici. Na kraju se ispostavilo da su bili uigran tim za krađe po trgovinama nakita. Svega sam se stvarno nagledao, mogao bih nabrajati ovako u nedogled.
NET.HR: Je li istina da muževi i žene zaposlenika na kruzeru mogu sa supružnikom putovati na kruzeru besplatno? Kakva su im prava?
ČALOVIĆ: Istina, ali ovisno o rangu, više rangirana posada ima pravo dovesti članove obitelji u posjetu. Plaća se neki simboličan iznos po danu. Također većina kompanija posadi nudi popuste na krstarenja za vrijeme godišnjih i sl.
Koliko se može uštedjeti
NET.HR: Koja je razlika rada na riječnom od oceanskog kruzera?
ČALOVIĆ: Razlika je velika, upravo zbog veličine samog broda, sadržaja koji nudi i broja putnika i posade. Oceanski mogu imati i po nekoliko tisuća putnika i članova posade, dok je na riječnim to oko 100-150 ljudi. Mnogima nedostaje zabave na riječnim brodovima, ali mnogi navode i puno bolje uvjete rada, kraće ugovore, manji stres i sl. Sve se na kraju svodi na individualne preferencije svakog pojedinca.
NET.HR: Može li se dobro zaraditi i uštedjeti radom na kruzeru? Recite nam otprilike u brojkama kolika bi bila zarada jednog prosječnog radnika na kruzeru za 6 mjeseci?
ČALOVIĆ: Ovisno o pojedincu, naravno. Hrana i smještaj su besplatni pa se može lako štedjeti. Napominjem, ovisno o osobi, baš zbog specifičnosti radnog okruženja, stresa, dugih radnih sati, odvojenosti od obitelji i prijatelja. Često pojedinci znaju nabiti poveći račun u crew baru ili se zaigrati na Amazonu s kupnjom elektronike, odjeće i sl., ali se često posjećuju i mjesta gdje se isplati kupovati, upravo navedene stvari jer su podosta jeftinije nego kod nas. Često si u prilici iskusiti nešto što postoji samo na toj određenoj destinaciji i šteta bi to bilo propustiti. Mnogo je zamki i lako je u njih upasti, ali uz sve to netko tko je došao na brod s jasnim ciljem i planom može se lijepo provesti i pritom još i pristojno uštedjeti. Fluktuacija radne snage je velika i puno brže se može napredovati u odnosu na kopno. Prosječne plaće za niže rangirane pozicije su dva ili tri puta veće nego u RH, menadžerske znaju biti i naša polugodišnja, a inženjerske i godišnja.
Radi se bez slobodnih dana
NET.HR: Koliko je teško živjeti i raditi na brodu? Znamo da su se prošlih godina događala brojna samoubojstva radnika na kruzerima. Koliko je to psihički teško za izdržati?
ČALOVIĆ: Radi se bez slobodnih dana, sati su dugi, situacije su često veoma stresne, nije nimalo lako ni psihički, ni fizički. Ponekad se čini kao jedan beskrajan radni dan. Čuo sam za nekoliko slučajeva samoubojstava posade, ali puno više samih gostiju ali dokle god pozitivne strane nadmašuju one negativne, tj. ne fokusiramo se samo na negativne, ako je osoba s razlogom na brodu, ima neke čvrsto zacrtane ciljeve i planove u životu, bez obzira bili oni vezani za karijeru, zabavu ili putovanja, ugovor puno ugodnije i brže prođe. Neki moji prijatelji su odustali na polovici ugovora, jednostavno to nije bilo za njih, nisu se pronašli u tome, ali ne žale za iskustvom unatoč svemu. Na kraju krajeva, čovjek u životu jedino žali za stvarima koje je propustio učiniti.
NET.HR: Kako ste zadovoljni s tim iskustvom? Kakve ste sve benefite od tog posla imali?
ČALOVIĆ: Meni je promijenilo život potpuno, ne samo život, već i mene samog. Osim svog znanja i iskustva koje sam poslovno stekao i svih predivnih doživljaja i ljudi koje sam upoznao iz cijelog svijeta, upoznao sam i samog sebe. Postao sam puno zahvalniji na stvarima koje sam prije shvaćao zdravo za gotovo, puno više sam cijenio prave ljude oko sebe. Izašao sam iz zone komfora i počeo drugačije gledati na život, tj. naučio sam živjeti život umjesto samo preživljavati. Taj osjećaj slobode i samoostvarenja je nešto stvarno neopisivo. Do sada mi je to bila najbolja odluka u životu koja mi daje samopouzdanje za mnoge nove odluke koje me tek čekaju, piše Paola Križevac za Net.hr.