Sušačka luka polako počinje mijenjati izgled. U lipnju ove godine uklonjene su lučke dizalice na Sušačkom lukobranu, a 7. listopada 2024. započelo je uklanjanje lučkog skladišta 41 na Senjskom pristaništu, kao dio priprema za početak radova na izgradnji prve faze ACI marine Rijeka. Predviđa se da bi prva plovila trebala uploviti 2026. godine.
Izgradnja velikog umjetnog lučkog bazena ispred grada zahtijevala je opsežne hidrograđevinske radove i velika financijska sredstva. Nasipavanjem priobalnog mora, prilično duboka, golemim količinama materijala dovezenog morskim putem iz obližnjih kamenoloma (Preluka, Ponsal, Martinšćica, Žurkovo) stvorena je osnova za izgradnju planiranih lučkih postrojenja i dobiven je potreban ravan prostora za smještaj željezničkog čvora i lučkih industrijskih pogona, te novoga poslovnog središta grada.
Tako je u vremenu od 1872. godine do prvih godina XX. stoljeća, izgradnjom nekoliko lučkih gatova i lukobrana dugog 1.750 metara, stvoren umjetni lučki bazen s akvatorijem od 52 hektara, i uz njega prostrani željeznički kolodvor.
Kako je Rijeka u međuvremenu postala važna luka za izvoz drva, na području Delte i sušačke Brajdice stvoren je, nasipavanjem mora, prostran skladišni prostor za drvo, što je potaknulo ideju o izgradnji, u neposrednom susjedstvu, posebnoga lučkog bazena namijenjena ukrcaju drva. Tako je ispred starog ušća Rječine – Mrtvog kanala izgrađen, u vremenu od 1890. do 1894.godine, i drugi, mnogo manji lučki bazen, zaštićen lukobranom dugim 420 metara, s akvatorijem od 6,5 hektara, a nazvan Luka Baross*. Da bi se izbjegle teškoće s prijevozom drva kroz grad, s riječkoga željezničkog kolodvora do novog lučkog bazena, 1897. godine prišlo se izgradnji željezničkog spoja od željezničke pruge na dionici Škrljevo – Rijeka (kod današnje željezničke postaje Pećine) do novoga teretnog kolodvora na Brajdici, uz izgradnju gotovo dva kilometra dugog kružnog tunela, koji je pušten u promet 1900. godine.
Oba su lučka bazena bila povezana kanalom širokim 18 metara i dubokim 8 metara, smještenim na korijenu velikog lukobrana, što je omogućavalo međusobnu komunikaciju. Ukupna je dužina svih operativnih obala u oba lučka bazena iznosila 7,2 kilometra.
* Gábor Baross (Pruzsina, 1848 – Budimpešta, 1892), energičan ugarski ”željezni ministar” najprije prometa i veza, potom trgovine. Strateg, uvidio je na vrijeme opasnost zaostajanja za industrijski razvijenima, poglavito u zemlji s previše sitnoga beskorisnog plemstva i lijenoga činovništva u ministarstvima. Poznavajući mehanizme pravilnog gospodarenja, nacionalizirao je željeznice i smanjio cijenu prijevoza. Ujedno je odredio i strategijske pravce razvoja željezničke mreže (često nauštrb razvoja cijelih pokrajina).
U interesu Ugarske, podržavao je otvaranje njezinih vrata u svijet – razvoj riječke luke. Zaslužan je za unapređenje luke i njezina prometa, za razvoj pomorstva (znao je da nema ravnopravne trgovine bez dotiranih redovnih brodskih pruga)…ali je isto tako bio zaslužan i za profite dobro uloženog novca peštanskih banaka.
Izvori:
1. Muzej grada Rijeke. Riječka luka. Zambelli, Rijeka, 2000.
2. Novi list, 7. listopada 2024.
U galeriji slika može se vidjeti kako je Sušačka luka izgledala između svibnja 2022. i listopada 2024. godine. Autor fotografija i teksta je Marijan Matković.