Osuđeni pedofil pušten iz zatvora zbog dobrog vladanja: vratio se u svoj dom kraj škole – gdje se zločin i dogodio
Ekipa Potrage jedina je razgovarala s majkama troje zlostavljane djece, kao i s osuđenim pedofilom koji mirno živi na mjestu gdje se zločin dogodio i tek nekoliko desetaka metara od škole u koju idu njegove žrtve
Na tavanu kuće u riječkom naselju Kozala u rujnu 2012. dogodio se zločin. Mirni starčić iz susjedstva k sebi je namamio troje djece koje je potom natjerao na skidanje i slikanje zbog čega je uhićen i osuđen na šest godina i dva mjeseca zatvora.
No, pet godina kasnije pušten je iz zatvora zbog dobrog vladanja i što je još gore – vratio se u isto ono susjedstvo u kojem je počinio zločin. Roditelji žrtava, kao i ostale djece iz obližnje škole od tada ne spavaju mirno. Peticijom traže da se pedofil odseli te da se postroži zakon kako se takvo što ne bi ponovilo drugdje.
Prije pet godina u kući u Rijeci troje djece proživjelo je traumu koju nikada neće zaboraviti. Do tada obični susjed razotkriven je kao pedofil. Nakon što je odslužio pet od šest godina i dva mjeseca zatvora – vratio se u sujedstvo. Odmah do škole, ali i jedne njegove bivše žrtve.
“Negdje navečer oko pet i pol sam obaviještena iz Zagreba, iz Odjela za žrtve, da se on idući dan vraća. I to ni više ni manje meni u dvorište. Tamo gdje je počinio taj zločin”, priča nam majka žrtve pedofila.
Drugoj obitelji žrtava pak nitko ništa nije javio. Da se pedofil vraća, doznali su od prijateljice.
“Nisam mogla nikoga dobiti. Zvala sam zatvor u Rijeci, zatvor u Sisku, zatvor u Lepoglavi i ne znam, svugdje sam zvala i nitko od njih mi nije dao informaciju”, prisjeća se majka žrtava pedofila.
Prestravljenim majkama itekako su živa sjećanja na ono što je njihovoj djeci 2012. napravio, sada 61-godišnjak, koji ponovno živi uz školu koju pohađaju žrtve.
Moje dijete se družilo sa dvoje dječice od moje prijateljice. U to vrijeme moje je sin imao nekih osam i pol godina. Stariji sin od moje prijateljice je tada imao kakvih sedam, sedam i pol, a najmlađa curica je imala kakvih šest godina”, započinje priču majka žrtve pedofila.
Djeca su tada nabavila novu igraću konzolu za koju im je nedostajao punjač.
“Djeca su došla kod mene doma, tražili su bilo kakav punjač za to, ali kako kod mene nije bilo punjača vratili su se kod prijateljice koja ih je poslala do gospodina dotičnog jer je imao te sprave, bavio se elektronikom”, priča nam majka žrtava pedofila.
Dvojica dječaka ostala su u prizemlju kuće, dok je susjed djevojčicu namamio na tavan pod izlikom da će joj pokazati stare igračke. No kada su došli gore, susjed je u ruke uzeo fotoaparat.
“Onda je slikao, prvo normalno. Glavu, oči, usta, otvorena i zatvorena. I onda ju je poslije pitao hoće li skinuti majicu. Ona nije htjela. Ali on je uzeo, digao majicu, da joj slika grudi. I onda joj je poslije skinuo hlače, skinuo gaćice i slikao joj je spolovilo i stražnjicu. I onda je rekao maloj da to mora biti njihova tajna i da ne smije nikome reći”, o stravičnom činu kazala nam je majka žrtava pedofila.
Na tome bi možda i ostalo da djevojčičinu bratu nešto nije bilo čudno.
“U tom trenu je mali pitao malu: ‘Što si ti radila gore kod barbe na tavanu?’ I meni je automatski bilo slabo. Presjeklo me skroz. Ja sam se samo okrenula prema njima i pitala sam malu: ‘Gdje si bila i što si radila gore na tavanu?’ I ona onako blaženo nevino dijete, kao anđelić – nije imala pojma što ju je snašlo i što se desilo – i ona govori meni onako, kaže: ‘Mama ne smijem ti reći, to je tajna.”
Malo po malo, kći joj je na kraju odala detalje strašnog zločina.
“Kad je ona je meni prvo rekla da je on nju slikao, ja sam mislila da ju je slikao ovako bezveze. I kad je ona meni rekla da joj je slikao otvorena usta – to je meni bilo jako čudno. I pitam ja nju je li te slikao još nekako, a ona kaže slikao mi je cike i slikao mi je… dolje, kaže skinuo mi je gaće i slikao me golu. I ja sam u tom trenu počela plakati, ona je vrisnula i onda je rekla: ‘Mama ja nisam kriva, ja nisam znala.”
Šok je bio još veći kada je doznala da je žrtva bio i njezin sin te da je susjed nakon njezine kćeri fotografirao i sina njezine prijateljice.
“Ta majka se sljedeći dan pojavila kod mene, sve mi je ispričala i u tom trenutku sam ja zapravo svoje dijete prozvala na red i dijete je otvorilo dušu”, prisjeća se majka žrtava pedofila.
“Kaže, slikao je i mene isto. Ja kažem što samo jučer? On kaže da. Ja kažem nemoj lagati, vidim ti da nije istina, a on kaže: Slikao me i pet puta i deset puta. I onda mi je rekao rukama: Ma i sto puta”, kaže nam majka žrtava pedofila.
“Ono što sam ja mogla napraviti u tom trenutku je bilo uzeti telefon i zvati policiju”, priča nam majka žrtve pedofila.
Policija je odmah reagirala i uhitila susjeda koji je sredinom lipnja 2013. na riječkom Županijskom sudu proglašen krivim za spolnu zlouporabu djeteta mlađeg od 15 godina i iskorištavanje djeteta za pornografiju te osuđen na šest godina i dva mjeseca zatvora.
Nakon svega obiteljima žrtava nije jasno zašto je Županijski sud u Sisku, gdje je služio kaznu, pedofila pustio ranije, a osobito kada se zna da živi u blizini škole i bivših žrtava.
“Dakle moje dijete je ponovno suočeno s počiniteljem i moje dijete je u situaciji da ga se mora paziti, čuvati. Dakle ako ide u školu – netko ga mora pratiti. Ako se vraća iz škole – netko ga mora dočekati. Ako ide na nogomet opet ga netko mora pratiti. Ako ide na bilo koju vanškolsku aktivnost, dakle gdje god da to dijete krene netko mora krenuti s njim. I isto to dijete negdje dočekati. Dakle to dijete nema svoju slobodu”, ističe majka žrtve pedofila.
“Kada se to desilo mi smo živjeli nekih 60 do 70 metara od njega. Sad sam se ja hvala Bogu preselila kilometar niže, ali opet moja djeca dolaze opet u istu školu jer ne mogu zbog njega jednoga njima uništiti cijelo djetinjstvo da izgube, da izgube prijatelje – meni to nema smisla. Jer mislim da bi trebalo više misliti na žrtve”, naglašava majka žrtava pedofila.
Iz Županijskog suda u Sisku kažu kako je pedofil pušten uz zabranu približavanja žrtvama i članovima njihovih obitelji te ima obvezu redovito se javljati policiji i sudu. No za obitelji žrtava to nije dovoljno. Tvrde – njihova djeca ponovno proživljavaju potisnute traume.
Moje dijete prije nego izađe van pogleda kroz prozor može li uopće izaći van. Pogleda lijevo i desno, kao da prelazi cestu, a ne izlazi iz svog stana – kroz svoje dvorište, kroz svoju kapiju van. Znači on mora prvo kroz prozor pogledati lijevo-desno je li siguran”, priča nam majka žrtve pedofila.
“Ta djeca stvarno idu sa strahom u školu. Čak mali više. Mali se boji više i za sebe i za nju. Jer on uvijek pita gdje je ona, ne daj Bože da idu odvojeno u školu. On stvarno pazi kao veliki braco malu sestru. Ali da je ugodno, nije, nije nikome”, ističe majka žrtava pedofila.
U to smo se uvjerili i sami kada smo krenuli posjetiti osuđenog pedofIla. Školu koju pohađa više od 300 osnovaca od njegova dvorišta dijele tek – tri stepenice. Dok su djeca još stizala na nastavu, odlučili smo pokucati na vrata 61-godišnjaka i pitati ga hoće li otići.
Dotični tvrdi da nema opasnosti za djecu. Pristao je da ga snimimo u stanu, ali samo tonski. Zbog bolesti, za koju tvrdi da je tumor na mozgu operiran 2012., govori gotovo nerazumljivo, no stalno ponavlja kako nije kriv.
“Samo sam ih slikao. Drugo nikada ništa nisam napravio. Ja tu već kraj škole stanujem već 40 godina. i nikada ništa nisam napravio niti ikada bi. Prvo bih si odrezao desnu ruku nego nešto napravio djeci”, kaže nam 61-godišnjak koji je izdržavao zatvorsku kaznu.
“Nije bila gola. Samo se vidjelo ono što se nije smjelo vidjeti. Vidjele su se dojke. Da Vam budem iskren – ne znam zašto sam ih fotografirao.
Unatoč njegovim obećanjima, majke žrtava u strahu su, a i roditelji druge djece iz Osnovne škole Kozala.
“Moja djeca, dva sina idu u tu školu. Jedan u osmi, jedan u prvi razred. I naravno da mi kao majci nije bilo svejedno kada je ta cijela priča krenula u našoj školi”, priča nam majka učenika Erika Valić.
“Nama je prekipjelo. Mi ne želimo da se dogodi ono što se dogodilo u Srbiji – da neko dijete od osam godina bude silovano i ubijeno. Tko će svoje dijete žrtvovati za to?”, pita se majka Dubravka Nemarnik.
Ravnateljica škole dodaje da su u kontaktu sa svim službama – od Centra za socijalnu skrb do policije te da u školi redovito djecu osvještavaju o opasnostima.
“Škola će i dalje raditi i pojačavati one programe kojima ćemo djecu učiti da prvo vjeruju sebi, da vjeruju onima kojima trebaju vjerovati a to su njihovi roditelji, učitelji, da imaju svoje samopoštovanje, da znaju kako reći ne kada im se nešto ne sviđa ili smatraju da to nije dobro”, tvrdi Kim Anić, ravnateljica OŠ Kozala.
No, majkama to nije dovoljno – peticijom s dvije i pol tisuće potpisa tražili su od Gradske uprave da ga se preseli. Međutim njegova žena je zaštićena najmoprimka pa su Gradu ruke vezane.
“Unatoč tome mi smo sa svoje strane pozvali gospođu na razgovor, da joj predložimo preseljenje u neki drugi stan – dakle da joj Grad osigura zamjenski stan u koji bi se oni kao obitelj preselili”, kazao nam je Denis Šulina, pročelnica Odjela za gospodarenje imovinom Grada Rijeke.
Mame traže i promjene u Kaznenom zakonu. Smatraju da je preblag te da zajedno s izricanjem kazne, pedofilima treba izdati zabranu prilaska djeci, školi i vrtićima.
“Kazne moraju biti vrlo rigorozne. Nema dobrog vladanja za takvu osobu. Nema dobrotvornog rada – takve stvari su nedopustive, ali u našoj državi za sada još uvijek jesu”, ističe majka Antonija Salajić.
“Tražimo ukidanje mogućnosti zastare. Dakle takva djela nakon određenog perioda ulaze u zastaru. To su neke stvari na kojima ćemo definitivno inzistirati”, najavljuje majka Erika Valić.
“Nije sad problem ni u strankama toliko ni u zakonu koliko je problem da se taj zakon doista provede u djelo”, ističe majka Dubravka Nemarnik.
S ovim se u nekim djelovima slaže i jedan od najvećih domaćih sudskih autoriteta – sutkinja za mladež Lana Petö Kujundžić.
“Često su moji počinitelji ponovno počinitelji kaznenih djela kad izađu iz zatvora. Dakle tu negdje u sustavu nešto činimo loše ili propuštamo da radimo s njima u penalnom sustavu, propuštamo da radimo s njima kada ih puštamo na uvjetni otpust ili kad ih uopće odpustimo s izdržavnja kazne zatvora da ne radimo s njima ja bih rekla i sa psiholozima i socijalnim radnicima, ali uz nadzor policije”, kazala nam je Lana Petö Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda.
Majke žele i da pedofili ne mogu biti rehabilitirini, tj. izbrisani iz registra pedofila.
“Dakle nakon, ne znam na koliko godina je osuđen, može ponovno raditi u nekoj instituciji gdje djeca borave, gdje se kreću. Što ne bi smjelo biti nikako dopustivo”, ističe majka Erika Valić.
“Dakle za tu pravnu ili fizičku osobu koja zapošljava tu osobu, ako nije izvršena provjera, ne dešava se ništa. Slažem se da nekog vremena oni izlaze iz registra jer dolazi do famoznog brisanja i ne možemo postavljati pitanje je li netko osuđena osoba”, rekla nam je kazala nam je Lana Petö Kujundžić, sutkinja za mladež zagrebačkog Županijskog suda.
Iz Ministarstva pravosuđa odgovaraju da nije sve crno-bijelo. Kažu da su imali čak 20 tisuća takvih provjera registra pedofila u kojem je 1.487 osoba. Dodaju i da je rok za rehabilitaciju za pedofile dvostruko dulji nego ostalima, a uz to počinje teći tek kada žrtva postane punoljetna.
“Plus mora ne počiniti novo kazneno dijelo da bi taj rok godina protekao kako treba. Ako netko počini novo kazneno dijelo praktički mu se gubi ovo vrijeme koje je proteklo”, kazala nam je Vedrana Šimundža-Nikolić, pomoćnica ministra pravosuđa.
Kažu da su im neke izmjene Zakona koje su predložile majke – prihvatljive, ali će o svemu odlučiti radna skupina.
“Razmotrit ćemo nekakav prijedlog iz svih područja, uglova da vidimo je li on smislen, ima li uporište da se uzme u obzir”, tvrdi pomoćnica ministra pravosuđa.
Navode majki žrtava da ih se nije na vrijeme obavijestilo. Kažu da su ih zvali mjesec dana prije nego što je pedofil pušten kao i dan prije, no da jednu obitelj nisu mogli dobiti telefonski zbog promjene adrese.
Unatoč mogućem postroženju Zakona, obitelji žrtava ovog pedofila očito će morati prIhvatiti da ga država ne može preseliti…
Osuđeni pedofil, kako nam je rekao, ne namjerava otići s trenutne lokacije. “Za djecu nema straha. Ja im nikad ništa nisam napravio. I ni neću”, kazao nam je.
Iako institucije poručuju da ga drže na oku, žrtvama to ne znači puno.majka žrtava pedofila
“Što je najgore od toga svega oni su sada to manje-više počeli zaboravljati. Pogotovo malena jer je ona bila mala. I eto sada kako čovjek vratio tu ponovo sad su opet djeca u strahu. Mi kao roditelji smo u strahu.”
“Osjećam se grozno iznevjereno jer ne mogu prihvatiti činjenicu da se po tom pitanju ne može poduzeti apsolutno ništa. Ne mogu prihvatiti tu činjenicu da on slobodno šeće po mom dvorištu i da ja ne mogu ništa”, kazala nam je majka žrtve pedofila.
Slaba je utjeha to što iz Ministarstva pravosuđa poručuju da se pedofile ne pušta samo tako na slobodu. Uz to dodaju – da u svijetu ne postoji program psihosocijalnog tretmana koji bi u potpunosti otklonio rizik od ponovnog počinjenja kaznenog djela. Neugodna činjenica – osobito ako kraj jednog morate živjeti.
Andrej Dimitrijević