U Hrvatskoj nikome nije lako naći posao, a situacija je dodatno otežana kada je riječ o osobama s cerebralnom paralizom
Težak život koje vode osobe s cerebralnom paralizom postaje još teži zbog nezaposlenosti. Ima li za njih mjesta na tržištu rada?
“Mislim da tu nismo napravili dobro, da tu treba još dosta napravit, bilo je prije godinu, dvije da je samo šest posto osoba radi što je dosta nedostatno.”, kaže Nedžad Dizdarević, administrator Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka.
Zbog nezaposlenosti, težak život koji vode postaje im još teži.
“Koji ne rade – nažalost dosta teško žive. Situacija je ozbiljna s ekonomskog, socijalnog aspekta. Jako ozbiljna, kod većine tih obitelji.”, dodaje Nedžad Dizdarević.
Više u VIDEOPRILOGU:
Novinarka: MONIKA INJAC
Snimateljica: ROBERTA DEŠKOVIĆ
Montažer: KRISTIJAN LAJŠIĆ
Obaveza poslodavaca da, ovisno o vrsti djelatnosti, na 20 zaposlenih imaju jednu osobu s invaliditetom, često ostaje samo mrtvo slovo na papiru. Premda, pomaka zadnjih godina ima.
“Ako gledamo situaciju 2010. I 2012. i danas to je jako veliki pomak zapošljavanja. S time da smo samo u KBC-u zaposlili negdje oko 30-tak osoba. Ukupno imamo zaposlenih jako puno I mi zapošljavamo u udruzi osobe s invaliditetom.”, kaže Miljenko Mišljenović, predsjednik Udruge osoba s cerebralnom i dječjom paralizom Rijeka.
Što se obrazovanja tiče situacija je dobra, a mnogi mladi s cerebralnom paralizom odlučuju se za Ekonomsku školu Rijeka.
“Kod nas se učenici s teškoćama školuju u svim smjerovima. U školi su 2006. uvedeni trogodišnji programi, a 2011. smo uveli još jedan program u smjeru administartor.”, ističe Zorica Janković, profesorica rehabilitacije i psihoterapeutkinja, Ekonomska škola Mije Mirkovića Rijeka.
Među novoupisanim učenicima našla se i Laura.
“Idem u prvi G1 razred srednje škole Mije Mirkovića Rijeka. Najdraži predmet mi je informatika. U školi mi je jako lijepo, svi su dobri prema meni.”, kaže učenica Laura.
Da bi se dodatno trebalo senzibilizirati javnost o zapošljavanju osoba s invaliditetom smatra i profesorica rehabilitacije Zorica Janković.
“I mi stručnjaci, ali svakako I lokalni čelnici lokalnih zajednica bi trebali imati više sluha i da se više pokrenemo. Ja kažem da svatko može nešto raditi.”, dodaje Zorica Janković, profesorica rehabilitacije i psihoterapeutkinja iz Ekonomske škole Mije Mirkovića.
Osobe s cerebralnom paralizom često su nevidljive u društvu i isključene iz zajednice. Jedan od ciljeva Svjetskog dana cerebralne paralize je to promijeniti, i primijeniti na sve dane u godini, donosi Kanal RI.