Igrači riječke Škole nogometa 1. gol bili su gosti Juventusa u njegovu modernom kampu Vinovo gdje dosad nije gostovala nijedna momčad
Riječka Škola nogometa može se podičiti još jednim velikim postignućem!
Njihova sada već “slavna” generacija igrača rođenih 2005. godine dosad je na raznim turnirima u zemlji i (više) inozemstvu igrala s ekipama poput Milana, Bayerna (čak 4 puta), Hoffenheima (x 3), Red Bull Salzburga (x 3), Herthe (x 3), Stuttgarta, HSV-a, Fulhama, Nottingham Foresta, Celte Vigo… no posjet Juventusovu ekskuzivnom igračkom kampu Vinovo možda je i njihov dosad najveći uspjeh!
I ne samo to – “mali” veliki Riječani u tom su hramu nogometa odigrali 1:1 s odgovarajućom uzrasnom selekcijom Juventusa.
Kakva je to bila utakmica predočio nam je Domagoj Rađa, voditelj ŠN 1. Gol.
“Igrali smo 2×35 min i utakmica je završila 1:1. Prvo poluvrijeme odigrali smo možda i najbolje poluvrijeme u zadnjih pet godina ove naše generacije. Vodili smo 1:0 i imali još dvije jako dobre šanse koje nažalost nismo uspjeli iskoristiti. Drugo poluvrijeme domaći su se baš ono “naljutili” i “zagrizli” pa smo, moram priznati, bili podosta inferiorni. No gol za izjednačenje primili smo nakon isteka sudačke nadoknade kada se trebao izvesti još samo udarac iz kuta. (70+3).
Kakva iskustva nosite iz Torina i Juventusova kampa?
“Posjetili smo Juventusov stadion kao i fan-shopove Torina i Juventusa. Novi Juventusov kamp Vinovo izgleda fenomenalno, od objekta do svlačionica i terena.
Iznenadilo vas je kolika vam je zapravo počast iskazana pozivom da odigrate ovu utakmicu?
“Da, kada smo dolazili mislili smo da smo prva ekipa iz Hrvatske koja igra u njihovom kampu. No kasnije su nam naši domaćini rekli da smo uopće prva strana ekipa koja je ikada ušla u njihov kamp. Jednostavno, tamo se ne igraju prijateljske utakmice, čak ni podružnice Juventusa nikada ne igraju u Vinovo kampu!
Sigurni smo da ste i ovoga puta, kao i uvijek u inozemstvu, dostojno reprezentirali Rijeku i riječki nogomet?
“Nakon utakmice dočekao nas je cijeli vrh njihove škole nogometa, od direktora, voditelja, skauta škole pa čak i skauta prve ekipe koji su svi pratili utakmicu. Otvoreno su nam rekli da su jako iznenađeni našom igrom i našim igračima, pogotovo kada smo objasnili koliko smo mi zapravo mali klub odnosno u koliko skromnim uvjetima djelujemo već niz godina. Vjerujte, prema nama su se ponašali kao da je došla Barcelona a ne klub iz najmanjeg kvarta u Rijeci, što govori o veličini tih ljudi i samog Kluba. Veseli nas da su primijetili i nekoliko naših igrača koje će njihovi skauti pratiti slijedeće dvije godine. Na rastanku rekli su nam doviđenja a ne zbogom – do novog susreta u Torinu!
Igračima je ovo bilo neprocjenjivo iskustvo?
Moram pohvaliti igrače koji su po tisućiti put pokazali da su prava ekipa i pravi karakteri. Nije ih nimalo impresionirala veličina i snaga jednog od najboljih klubova na svijetu, no već imaju iskustvo igranja ovakvih utakmica. Ovim putem zahvalio bi i roditeljima koji su godinama s nama, vjeruju u nas i naš nešto drugačiji put razvoja mladih igrača.
U Torinu su igrali Cvitan, Benčić, Mađovski, Corelli, Hrvatin, Knežević, Baričević, Panić, Svraka, Šepić, Travaglia, Murica, Anušić, Precetti.