RIJEKA – ISTRA 1861 3:0 (2:0)
Rijeka – Stadion Kantrida. Utakmica 30. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 4000.
Strijelci: 28’ 1:0 Tomasov (Sharbini), 33’ 2:0 Álex (Bradarić), 58’ 3:0 Tomasov.
HNK Rijeka: Vargić – Tomečak, Lešković, Samardžić, Bertoša – Bradarić, Močinić (od 84’ Radošević) – Álex (od 79’ Ajayi), Sharbini (od 64’ Cvijanović), Tomasov – Balaj.
NK Istra 1961: Dreven – Pavlović (od 71’ Dinis), Gregov, Bastos, Heister – Obšivač, Pamić – Jordan (od 46’ Franjić), Špehar (od 46’ Matoš), Tomić – Radonjić.
Dvije lopte „s očima“, dva teledirigirana projektila koja „cijepaju“ obranu protivnika na atome, u režiji Anasa Sharbinija i Filipa Bradarića, dovela su Tomasova i Alexa, strijelce prva dva zgoditka za Riječene u 28. i 33 minuti prvog poluvremena u takve pozicije iz kojih je teže promašiti no pogoditi. Naravno, ne treba oduzeti zasluge „finišerima“, jer poslati loptu u mrežu krunsko je umijeće za svakoga igrača, i ne ide to baš uvijek tako lako i uspješno – pitajte Ayajija koji se, ušavši u igru potkraj utakmice, mogao proslaviti ali je u dva navrata iz srca šesnesterca, pa u drugom navratu i bliže, mogao birati kut u koji će pospremiti loptu. Ali – izabrao je vratara gostiju Drevena!
U prvih deset minuta utakmice pobojali smo se da bi nakon velikih tenzija u polufinalnoj utakmici protiv Dinama odigranoj u srijedu koncentracja i želja domaćih igrača mogla pasti, no ispalo je da je dosadan početak utakmice ipak bio tek ispitivanje snaga. Ubrzo se utakmica rasplamsala, bilo je šansi i na jednoj i na drugoj strani (za domaće udarci Alexa u 8. i 12. minuti, Bradarića u 14. i najopasniji Tomasova u 18. minuti; za goste pokušali su Obšivač u 4. I Gregov u 16.).
Navijačima pod stijenama – koji nisu napadaču gostiju Radonjiću oprostili nepotrebne i uvredljive izjave o „Rijeci kao smiješnom klubu“ pa je spomenuti dobio svoju porciju “epiteta”– srce je zastalo u 27. minuti kada je nakon nekoliko uzastopnih naleta gostiju Tomić za koji centimetar glavom promašio vrata Vargića. A kada jedan ne zabije, to iskoristi drugi – u kratkom razdoblju sredinom prvog poluvremena Riječani su dvaput zabili, a u drugom poluvremenu u 58. minuti priču je svojim drugim zgoditkom zaključio Tomasov. Gregov je na 18 metara faulirao Balaja, loptu je na udarac namjestio Tomasov, a onda je nakon kratkog zaleta lijepo poluvisoko pogodio lijevu stranu vratiju golmana gostiju. Dreven je bio potpuno nemoćan, bio je to najljepši trenutak utakmice.
Do kraja utakmice trener Riječana Matjaž Kek imao je komociju dati prijeko potrebne minute još nekim igračima koji ovog proljeća manje igraju za prvu ekipu (Cvijanović, Ayaji), a Rijeka je – da su neki igrači bili skoncentriraniji – mogla zabiti još neki gol grogiranim Istranima koji su u utakmicu ušli otvorenog garda, ali su relativno brzo morali dignuti ruke u zrak.
Ispalo je za Riječane perfektno – Močiniću je nakon uvodnog priznanja za odigranih 100 utakmica stigla i draža nagrada u vidu nova tri boda, nije bilo novih ozljeda i kartoniranja, Marin Tomasov potvrdio je da je u trenucima nadahnuća igrač za najveću scenu, a Rijeka je i matematički osigurala titulu viceprvaka. Na najljepši način odagnane su i neke „priče s ulice“, i sigurni smo da će igrači Rijeke ovakav „gard“ – po pobjedu u svakoj utakmici do kraja prvenstva – zadržati sve do kraja MaxTV Pve lige.
I pored svega, najveći je dobitak onaj osjećaj u gledatelja s tribine da je Rijeka, i kada igra pomalo „rutinski“ i bez nekih velikih motiva, naprosto postala moćan stroj koji prepoznatljivom igrom, „napamet“ naučenim linijama kretanja igrača te uigranim kombinacijama uvijek pronalazi načina da se nametne na terenu, i nakraju otključa brave suparničke momčadi.
Zanimljivo je da su Riječane u večerašnjoj utakmici protiv Istre 1861 na terenu vodila čak tri kapetana: nakon izlaska iz igre u 64. minuti Anas Sharbini kapetansku vrpcu predao je slavljeniku Ivanu Močiniću, a ovaj je pak vrpcu u 84. minuti po izlasku s terena (praćen velikim pljeskom svih na stadionu!) predao Miralu Samardžiću.
