Kada je utakmica protiv Islanda završila, pitali smo se da li je to zaista pravo lice naše reprezentacije. Jučer oko 22 sata smo dobili potvrdu.
Piše: Christian Brozović
Da, to je zaista bila Hrvatska sa svojim vrlinama i manama, jer je na sličan način pala i Makedonija, reprezentacija koja je na ovom prvenstvu ipak pokazala kudikamo bolju igru od Islanda, čija je reprezentacija već na odmoru na svojem otoku.
Ostaviti Kiru Lazarova, ponajboljeg igrača i strijelca posljednjih nekoliko europskih i svjetskih smotri bez ijednog pogotka u cijeloj utakmici dovoljan je pokazatelj moći naše obrane koja je jučer na čelu sa Mirko Alilovićem bila zaista na visokoj razini.
Na drugoj strani, redale su se akcije i udarci naših igrača koji su predvođeni sjajnim Manuelom Štrlekom i sve boljim Marinom Marićem izluđivali vratare Makedonije. Ništa nije preostalo Ivici Obrvanu nego da povuče Kiru Lazarova na klupu i sačuva njegovo zdravlje za neke druge utakmice na ovome prvenstvu, jer ova je bila riješena već na poluvremenu.
Hrvatska igra se podigla na zaista visoku razinu. Iako ni Island kao ni Makedonija nisu ekipe iz same „kreme“ europskog rukometa, ekipa Željka Babića je pokazala moć u koju smo sumnjali nakon one jadne predstave u Kopru protiv Slovenije, a još više posumnjali nakon Norveške.
Dečki su nas svih demantirali, ali prije svega zajedništvom i motiviranim pristupom utakmici. Na taj način mogu pobijediti svih i svakoga, naravno uz pametnu taktiku i plan rukometne igre.
Malu mrlju na pobjedu je bacio upravo izbornik koji je nakon utakmice odlučio režirati neku svoju predstavu. Stotine tisuća navijača i rukometnih fanova u domovini i svijetu nisu zaslužili onako sarkastično javljanje i durenje uživo iz dvorane u Krakovu. Izbornikov posao nije lagan, ali se isti mora znati nositi s kritikom javnosti i medija nakon loših utakmica, kao i uživati u pohvalama istih nakon pobjeda. Ukoliko je ljut i to pokazuje nekakvim bojkotom medija, onda mora znati da on s tim grbom na majici prezentira cijelu Hrvatsku i odgovara cijelom narodu. Izbornik sam sebi nije svrha, a jučer je nažalost demonstrirao upravo suprotno.
Što nas sada čeka? Čeka nas klasik svjetskog rukometa iz posljednjih desetak godina i utakmica koja se s pravom promeće u najvažniju i ključnu na ovome Europskom prvenstvu.
Pobjeda nad svjetskim, olimpijskim i europskim prvacima nas gotovo sigurno vodi u polufinale što bi bio fantastičan uspjeh za ovu tzv. novu generaciju rukometaša.
A Francuzi ‘ko Francuzi. Oni su krenuli sporo, u „prvoj brzini“ te su se dobrano namučili upravo protiv Makedonije. Zatim su svoj stari sjaj pokazali protiv Srbije, da bi u utakmici sa domaćinima prezentirali i svoje drugačije lice. Poljaci, naši posljednji protivnici u ovoj skupini su ekipu Clauda Oneste nadigrali u mnogim segmentima igre i pokazali prije svega nama da se protiv Karabatića, Omeyera i ostatka „tricolora“ itekako može igrati.
Našim reprezentativcima šaljemo pozitivne vibracije iz Rijeke. Kako smo prije početka prvenstva najavili; Kreće rađanje novih „portugalaca“. Da li je Norveška bila „Argentina“ ove generacije, saznati ćemo sutra oko 20 sati.