RIJEKA – SLAVEN BELUPO 2:1 (2:0)
RIJEKA – Stadion HNK Rijeka. Prva utakmica polufinala Kupa Hrvatske. Gledatelja: 3500. Suci: Mario Zebec (Varaždin), Borut Križarić, Marko Stolnik
Strijelci: Bezjak (10), Matei (15), Christensen (71)
RIJEKA – Vargić – Ristovski, Mitrović, Samardžić, Bertoša, Maleš, Bradarić, Tomasov (Balaj, 85), Gavranović (Močinić, 63), Matei (Roshi, 67), Bezjak
SLAVEN BELUPO – Rozman – Da Silva, Christensen, Paracki, Delić, Križman, Barić, Jambor, Štiglec, Musa, Ozobić
Igrači Rijeke u prvoj utakmici polufinala Kupa Hrvatske pobijedili su Slaven Belupo „samo“ s jednim golom razlike, iako se većim dijelom utakmice – zahvaljujući ponajviše nadahnutoj igri „rumunjskog Messija“ Florentina Mateija – činilo da su nemjerljivo bolja momčad od Koprivničanaca i da prolaz u finale Kupa mogu lako osigurati već na Rujevici. Ipak, konačnu potvrdu ulaska u finale morat ćemo pričekati do kraja uzvratne utakmice.
Najljepši trenutak utakmice, onaj zbog kojih toliko volimo nogomet i dolazimo na stadione, dogodio se u 15. minuti utakmice. Akcija dvojice Bijelih – Bezjaka i strijeca Mateija – trajala je možda šest-sedam sekundi, a sadrži sve ono što navijač želi vidjeti od svoje momčadi. Prije svega borbenost, jer jedna gotovo izgubljena lopta kod aut linije s lijeve strane riječkog napada spašena je zahvaljujući Bezjakovoj upornosti – ušao je odlučno u duel, postavio kopačku gdje se mnogi ne bi usudili, i produžio loptu u for Mateiju koji se sjajno oslobodio pratnje, sjurio se poput furije prema Rozmanu, a zatim iz teške pozicije, dosta iskosa, „zakucao“ loptu iznad Rozmanove glave a tik pod prečku. Prekrasan gol, i inekcija tribinama da proključaju!
Do tog trenutka igrači Slaven Belupa pokušavali su fleksibilnom formacijom nekako doći do šesnaesterca domaćih i zaprijetiti – i u par navrata dali naslutiti da bi mogli biti opasni. Ali nakon što su u desetoj minuti dobili prvi gol (dvostruko dodavanje Gavranovića i Mateija izbacilo je Bezjaka u situaciju na par metara od gola iz koje nije mogao promašiti!), a pogotovo nakon druge lopte u svojoj mreži, kao da su shvatili da su na Rujevici istrčali prehrabroga garda, i da bi – ako se ozbiljnije ne posvete obrani – mogli inkasirati porciju golova u svojoj mreži.
A nije da nisu bili upozoreni! Već u prvoj minuti dogodila se lijepa šansa za Rijeku: slobodan udarac s ivice šesnaesterca izveo je Matei, lopta je putovala neugodno prema Rozmanu, ali je nesigurni vratar gostiju iz drugog pokušaja gositju ipak izbio loptu u polje – šteta što bliže vrataru nije bio nitko od Bijelih da iskoristi Rozmanov kiks.
„Visjeli“ su na konopcima igrači gostujuče momčadi u još nekoliko navrata u prvom poluvremenu, dok su s druge strane u prvih 45 minuta uspjeli kreirati samo jednu, ako se to uopće može nazvati tako, polupriliku, kada je na jedan udarac iz daljine Edsona vratar domaćih Vargić reagirao u stilu one uzrečice „u strahu su velike oči“ – što dalje od mene, premda je reakcija publike na zapadnoj tribini sugerirala da se od vratara Vargićeva kalibra očekuje sigurnija, staloženija pa i elegantnija reakcija.
Početkom drugog poluvremena domaći nisu odmah krenuli silovito kao što su to učinili u prvom dijelu, što je i razumljivo – sigurno vodstvo je bilo u džepu, a s druge strane niti gostima se nije dalo previše riskirati, kao da su nakon dva „ugriza“ Riječana shvatili da u redovima Bijelih ima previše rasploženih napadača.
U 56. minuti malo straha za domaće navijače – nakon jednog ubačaja u peterac domaćih i loše odbijene lopte gosti su zabili, ali svirano je (opravdano) zaleđe.
U 59. lijepa prilika za Riječane – Tomasovu je ostavljeno previše prostora na desnoj strani, lijepo ubačenu prizemnu loptu Gavranović je lukavo preskočio a Bradrićev snažan udarac s 18 metara odbija vratar gostiju. S gotovo iste pozicije u 65. tuče Močinić – ravno u Rozmana.
Sredinom prvog poluvremena Matjaž Kek u želji da sačuva ponajbolje igrače za sljedeće izazove vadi iz igre Gavranovića i Mateija, a to kao da je ohrabrilo goste koji u 71. minuti na iznenađenje tribina dolaze do gola i smanjenja, činilo se dotad, sigurnog vodstva Riječana koje je gotovo pa garantiralo prolaz u finale Kupa. Nakon ubačaja Purića s desne strane najbolje se pred Vargićem snašao Christensen koji je izmakao pažnji domaćih braniča i pospremio loptu u gol. Gol koji gostima itekako puno znači i pruža im nadu u prolaz ako u uzvratu nadigraju Bijele. No to se, uvjereni smo, neće dogoditi, jer je i utakmica na Rujevici – unatoč ovom kiks-golu – pokazala da je Kekova momčad bolja od Koprivničanaca.
Do kraja utakmice još nekoliko tradicionalno opasnih bijegova Roshija po desnoj strani, no nažalost njegove vrlo dobre ubačaje pred Rozmanov gol nitko od Bijelih nije uspio pretvoriti u zgoditak vrijedan veće zalihe golova pred uzvrat u Koprivnici.
U posljednjim sekundama sudačke nadoknade vremena Bekim Balaj pogađa prečku.