Nakon što domaći nisu uspjeli iskoristiti svoje šanse, matnu situaciju koja je Rijeci mogla donijeti trobod kreirao je u 75. minuti Andrijašević lijepo uposlivši Čanađiju koji međutim s desetak metara od vrata nije uspio zahvatiti loptu onako kako je želio – propala je time najbolja večerašnja gol-prilika Bijelih…
Oglas
SLAVEN BELUPO – RIJEKA 0:0 (0:0)
KOPRIVNICA – Gradski stadion. Utakmica 16. kola MaxTV Prve lige. Gledatelja: 2000. Sudac: Andrej Burilo (Osijek)
Što zbog ozljeda a što zbog suspenzija zbog nagomilanih žutih kartona, istrčali su Riječani na travnjak Gradskog stadiona u Koprivnici u gotovo kombiniranom sastavu. Iz prve momčadi Bijelih koja je u posljednjim prvenstvenim utakmicama „žarila i palila“ hrvatskim nogometnim travnjacima ispali su Gavranović, Gorgon, Mišić i Ristovski, a ne želeći umanjiti igračke kvalitete njihovih zamjena koje su se iskazale u posljednjim prijateljskim susretima tijekom reprezentativne pauze – Handžića, Mateija, Maleša i Martića – jasno je kako je izostala „kičma“ momčadi što je bio hendikep koji bi osjetile i puno jače momčadi od Rijeke.
No već u prvih nekoliko desetaka minuta večerašnje utakmice u Koprivnici bilo je jasno da je izostanak Stefana Ristovskog onaj koji je najviše pogodio izabranike Matjaža Keka. Ristovski ne samo da je najbolji ofenzivni bek u hrvaskoj ligi, riječ je i o igraču koji suvereno čuva svoj prostor na desnoj strani obrane, što je večeras bio dio terena gdje je Koprivničancima, prije svega Brazilcu Heberu pa i Saviću, ostavljeno previše slobode.
Mogli su to domaći vrlo brzo naplatiti – već u 5. minuti Heber je pobjegao Martiću i uspio stići jednu dugu loptu, odigrao je povratnu za Savića čiji je udarac ukrotio Prskalo. Samo tri minute kasnije ponovno Heber bježi po lijevoj strani i ponovo odigrava povratnu za Savića koji puca sada još preciznije, no Prskalo je još jednom na visini zadatka. A već u 10. minuti Heber još jednom opasno prijeti s ruba kaznenog prostora, no njegov vrlo dobar udarac ponovno u korner izbija Prskalo.
Bijeli su cijelo prvo poluvrijeme odigrali „stidljivo“, s povremenim dolascima do kaznenog prostora domaćih, nekoliko udaraca iz kuta no bez konkretnije završnice. Možda i najizgledniju priliku za goste imao je Vešović koji se u 31. minuti izborio za poziciju i snažno tukao s dvadesetak metara, no vratar domaćih Blažević je uz manje poteškoće izbio loptu u korner.
No najveću, onu stopostotnu priliku u prvom dijelu utakmice imali su domaći u 40. minuti – Savić je negdje sa sredine gostujuće polovice terena krenuo „1 na 1“ prema Elezu, lijepo ga prevario poslavši ga „po ćevape“, a onda sjajno gurnuo loptu usamljenom Ivanovskom koji je s nekih 13-14 metara od Prskalovih vratiju odapeo snažno po lopti koja je, na sreću po Riječane – otišla visoko iznad prečke!
Vrlo brzo na početku drugog dijela napadača Handžića trener Riječana Matjaž Kek mijenjao je nominalno veznim igračem Čanađijom, što je bio signal kako je strateg Riječana možda zadovoljan i s bodom iz ove utakmice (s obzirom na prethodni kiks Dinama protiv Istre – ne tako loš ishod za Riječane?). Bijeli i dalje nisu nikako htjeli „grlom u jagode“ i potragu za golom i pobjedom „pošto-poto“. Vrebali su i dalje neku grešku dobro posložene domaće momčadi koja se još jednom pokazala tvrdim orahom za Riječane.
U 64. minuti „sledila nam se krv u žilama“ – jedan ubačaj s lijeve strane dočekao je Heber i plasirao loptu lijepim idarcem iza Prskalovih leđa, no pomoćni sudac opravdano je signalizirao zaleđe što je Burilo odmah i prihvatio pa je rezultat ostao „mršavih“ no ipak, nakon svega viđenog u ovoj utakmici, podnošljivih 0:0.
I konačno u 75. minuti prilika koju su Bijeli čekali cijelu utakmicu – Andrijašević je pobjegao po desnom krilu, lijepo ubacio prizemnu loptu na desetak metara od gola domaćih, a natrčali Čanađija nije ju uspio “poklopiti” kako je želio – lopta je po njegovu dodiru lagano odlepršala preko prečke Blaževićevih vrata.
U zadnjoj trećini utakmice vidno izgubljeni sudac Burilo načinio je toliko previda da je izazvao skandiranje Armade “Croatia, Croatia”, kao podsjećanje na neka vremena kada je klub iz metropole “na sudački pogon” bio predodređen za osvajanje naslova; a kruna njegove loše i tendenciozne predstave bila je crveni karton Franku Andrijaševiću po isteku utakmice zbog – prigovora.
Ipak, čini se da je reprezentativna pauza – čega se Kek i bojao – ipak ostavila traga na formi momčadi koja je unatoč izostanku stožernih igrača morala večeras pokazati više. Stiže sama završnica prvog dijela sezone, uključujući i najvažniju utakmicu u Maksimiru protiv Dinama, i Kek i igrači hitno moraju pronaći “kemiju” koja je od Riječana u posljednjih par mjeseci načinila europski hit jeseni…
