Studeni 2020. ostat će upamćen kao najcrniji mjesec u povijesti Varaždinske županije
Dvije liječnice iz Opće bolnice Varaždin za Jutarnji list ispričale su potresne priče s Covid odjela na kojem mukotrpno rade i brinu o svojim pacijentima, a nedavno su imale i rekordan broj preminulih u jednoj noći.
Odmah znaju kome nije dobro
Epidemiološka situacija u zemlji nije dobra, ali posebno je teško u Varaždinskoj županiji koja je i prije svih ušla u djelomičan lockdown. Prije nekoliko dana u samo jednoj noći od posljedica zaraze koronavirusom preminulo je deset osoba, a
što je rekord za tako kratko vrijeme.
Ovogodišnji je studeni najcrnji mjesec u županijskoj povijesti. Zvuči gotovo nevjerojatno da je od 80-ak preminulih od posljedica zaraze, tek njih troje preminuo prije početka studenog.
Doktorice Renata Krobot i Draženka Pavličević gotovo svakoga dana neumorno rade, ali noć u kojoj jer bitku s Covidom izgubilo 10 ljudi, za njih je bila posebno teška.
Iako je taj crni dan počeo relativno mirno, Pavličević, koja je prva pristigla u bolnicu, u svojoj je smjeni primila dva nova Covid pacijenta.
“Odmah vidim tko nije dobro. A, kad krene smrt, sve ide jako brzo. Kao da se isključio prekidač. U 17.15 alarm. Mašina puše za čovjeka, pojačavamo lijekove, jedan po jedan otkazuju organi, frekvencija srca slabi, parametri divljaju. Reanimiramo… sve to traje samo nekoliko sekundi”, ispričala je Pavličević.
‘Ljudi umiru više nego inače’
U popodnevnim je satima preminuo prvi čovjek od njih šestero s Intenzivnog odjela. Još četvero umrijet će na Infektivnom odjelu.
“Čovjek se uvijek pita što bi bilo da je to moj otac, majka, brat, sestra… Tako se osjećate, ali nema vremena za emocije. Idemo dalje”, ustvrdila je Pavlićević.
Sve mlađi ljudi dolaze na odjel i sve mlađi ljudi nažalost i umiru. Uz sve znanje koje je godinama razvijala, Pavličević kaže da je na ovo nitko nije mogao pripremiti.
“Umiru ljudi, ali ono s čim idete doma je ‘ja sam napravio sve i više od toga ne mogu’. Ipak, sad emocije nosite doma, prije ste je ostavljali tu. Ljudi umiru i umiru puno više nego inače”, kazala je Pavlićević.
Doktorica Krobot, šefica Odjela, preuzela je crnu smjenu od doktorice Pavličević. U varaždinskoj bolnici radi od 1991. godine i kaže da je ovo drugo ratno stanje u njenom životu.
Unatoč svemu, ljudi i dalje ne vjeruju u Covid
“Intenzivisti rade u salama, rade puno dežurstava, danu i noću, ali na toliko veliku smrtnost nismo navikli. To je dodatni stres i problem. Ima nas tu 15 specijalista, ali troje, četvero je uvijek u izolaciji. Kolege imaju i po devet dežurstava mjesečno, što je dvostruko više nego obično”, ustvrdila je Krobot.
Dodaje da je situacija trenutno takva da se na odjelu broje mrtvi, živi i koliko imaju respiratora. Opisala je i da prvotno pacijenti na odjel dolaze s raznim predmetima, među kojima i mobiteli, laptopi, tableti koji im pomažu u komunikaciji s obitelji koja im ne može doći u posjetu.
“Jedno vrijeme sve to koriste, komuniciraju s obitelji. Onda im se pogorša i više se ne mogu javljati na mobitel. Pa dođu k nama na intenzivnu, a mi tu hrpu stvari deponiramo. Čovjek premine, a mobitel i dalje zvoni. Pa nazovu nas: ‘Ja sam supruga toga i toga, ne mogu ga dobiti, molim vas kako je’. I to je najteži trenutak. Kad morate reći da je on preminuo. Kad slučajno nazovu prije nego što ste ih stigli obavijestiti”, ispričala je Krobot.
Još uvijek ne može vjerovati da postoje oni koji u Covid ne vjeruju.
“Ono što ljude može potaknuti je da snimimo umiruće bolesnike koji se bore za dah, na TV, umjesto reklama. Sve drugo ne pomaže. Pa pročitajte komentare na društvenim mrežama, ja ih više i ne čitam”, kazala je Krobot.
Vijesti.hr