Ministar graditeljstva Predrag Štromar nakon upita Potrage prijavio je direktora APN-a DORH-u
Državna Agencija za promet i posredovanje nekretninama u Zadru je 2019. izgradila POS-ove stanove da pomogne obiteljima koje bi po cijenama znatno nižim od tržišnih mogle riješiti stambeno pitanje. A onda je za manje od 1000 eura po četvornom metru, ondje, zajedno sa sinom, stan kupio, ni manje ni više nego zamjenik direktora te agencije, a danas prvi čovjek APN-a Krešimir Žunić. Moćni HDZ-ovac koji je u ime APN-a sjedio i u povjerenstvu koje odlučuje o POS-ovim stanovima.
Više u VIDEOPRILOGU:
Kad smo to otkrili zadarskoj Gradskoj upravi, tražili su nas da prekinemo snimanje. I Žunićev šef, ministar graditeljstva Predrag Štromar bio je vidno zatečen i šokiran, a nakon našeg upita direktora APN-a prijavio je DORH-u. I dok je baš svima jasno da je ovo u najmanju ruku nemoralno, a potencijalno i protuzakonito, sam Žunić ne vidi problem. Iako ima 11.000 kuna plaće, još jedan stan u Zagrebu u kojem povremeno živi Lovro Kuščević, Žunić u urnebesno zabavnom pokušaju vađenja poručuje: sram me koliko nemam.
“Ja imam jednu i pol nekretninu i dva stambena kredita, a što će do kraja tjedna biti vidljivo i u mojoj imovinskoj kratici koja se upravo šalje Povjerenstvu za sukob interesa, jer kako sam se našao na ovoj funkciji kao vršitelj dužnosti direktora do sada je nisam poslao, ali sam poslao upit da li kao vršitelj dužnosti šaljem karticu ili ne. Odgovor sam zaprimio u petak i do kraja tjedna ću prijaviti na moju sramotu jednu i pol nekretninu i dva stambena kredita, pa mene je sram koliko nemam, a ne imam! Nemam vozila, nemam pokretnina, imam jednu i pol imovinu i dva kredita. Pa što će premijer misliti o meni, majketi, kako sam sposobna čovjeka napravio, ne može sebi pripomoći, a trebao bi servisirati usluge građana”, rekao je Krešimir Žunić, HDZ-ov v.d. direktora APN-a, na što mu je novinarka Potrage rekla da je duhovit.
“Meni treba pomoć! Meni treba pomoć!”, uzvratio je Žunić.
Gospodin je duhovit, no radi se o vrlo ozbiljnoj temi. Od studenog prošle godine on je vršitelj dužnosti direktora Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN). Do studenog je bio zamjenik direktora ove državne Agencije koja se bavi stambenim zbrinjavanjem građana.
Što će premijer misliti o njemu nakon ovog priloga bit će zanimljivo čuti jer su Krešimir Žunić i njegov sin kupili stan u Zadru iz APN-ovog programa društveno poticane stanogradnje po cijeni od 975 eura po četvornom metru. Da, državni stan koji se prodaje daleko ispod tržišne cijene.
Zanimljiv je i daljnji razgovor za Žunićem:
Žunić: “Po zakonu propisanoj proceduri moj sin iz prvog braka, Marko Žunić, se javio za taj natječaj i zadovoljio po mišljenju peteročlanog Povjerenstva osnovanog od strane Agencije.”
Novinarka Potrage: “Oprostite, što ste vi bili u APN-u u tom trenutku?”
Žunić: “Ja sam u tom trenutku bio onaj koji nije ovlašten za prodaju nekretnine, nisam bio direktor.”
Novinarka Potrage: “Bili ste zamjenik direktora APN-a?”
Žunić: Da, bio sam zamjenik direktora APN-a, iz redova HDZ-a, odnosno kod nas su političke sve tri funkcije, drugim rječima nije bilo ni teoretske mogućnosti da utječem na ishod kupoprodaje.
Teoretske mogućnosti je, naravno, bilo, upravo zbog funkcije našeg sugovornika. Bilo je to u svibnju prošle godine. Zamjenik direktora APN-a i njegov sin zajedno su kupili stan u Zadru veličine 53 četvorna metra po cijeni od 52 tisuće eura. Zvuči kao šala da je, tada zamjenik ravnatelja Agencije koja prodaje državne stanove, sebi kupio stan na moru daleko ispod tržišne cijene od te iste Agencije, da smo se morali uvjeriti u sve detalje te kupoprodaje. Početna točka za to je Općinski sud u Zadru, točnije zemljišne knjige u kojima je kupoprodajni ugovor položen kao dokument na osnovu kojeg su se Žunić i sin upisali kao novi vlasnici APN-ovog stana.
U gruntovnici smo uspjeli dobiti tabularnu izjavu, prijedlog za upis prava vlasništva te ugovor o kupoprodaji stana u višestambenoj zgradi na adresi Ive Mašine u Zadru između APN-a i kupaca Marka Žunića i Krešimira Žunića, a ugovor je potpisao tadašnji šef Krešimira Žunića, Slavko Čukelj kao direktor.
Direktor APN-a, Slavko Čukelj koji je ovaj ugovor odobrio nije nam se javio na telefonski poziv, pa smo u zadarskoj Gradskoj upravi potražili odgovornu osobu za dodjelu državnih stanova građanima. Model stambenog zbrinjavanja građana funkcionira tako da jedinica lokalne samouprave ustupi zemljište; država, tj. APN izgradi zgradu pa zatim objekt prepusti lokalnoj samoupravi koja formira liste za dodjelu stanova građanima.
Tko je nadležan? “Policija, DORH… Isključite kameru, ne želim uopće razgovarati”
Razgovarali smo sa Silvom Grancarićem iz Upravnog odjela za gospodarstvo Grada Zadra:
Grancarić: “Uloga gradske uprave završava izradom konačne liste s time da skupa s APN-om poslije prodajemo izgrađene stanove.”
Novinarka Potrage: “A tko je taj konačni koji kreira listu koji kaže ‘ovaj podliježe tim kriterijima, ovaj ne’?”
Grancarić: “Povjerenstvo čiji sam ja predsjednik, po odluci gradonačelnika i, normalno, gradonačelnik objavljuje konačnu listu po postupku prigovora i žalbi svih zainteresiranih koji se osjećaju, ako je bilo kakvih nepravilnosti. Mi zasad, fala Bogu, nismo imali takvih problema.”
Novinarka Potrage: “A tko su članovi Povjerenstva?”
Grancarić: “Osim mene, jedan član je od strane APN-a i još tri naša djelatnika.”
Novinarka Potrage: “A tko je iz APN-a?”
Grancarić: “Pa Krešo Žunić koji je sad postao v.d.ravnatelja.”
Novinarka Potrage: “A prijašnjih godina on je bio zamjenik?”
Grancarić: “Da, on je bio zamjenik, ali koji je bio operativac koji je skupa sa mnom te stanove na kraju prodavao, a bio je član Povjerenstva.”
Sam Žunić nam je rekao da ima 17 godina iskustva, ispred APN-a na terenu se bavi prodajom državnih stanova iz programa POS-a. To je program Ministarstva graditeljstva kojem je cilj omogućiti mladim obiteljima da dođu do stanova po pristupačnijim uvjetima od tržišnih.
Novinarka Potrage: “Kako je moguće da je on (Žunić) kupio stan od APN-a?”
Grancarić: “E, to nemojte mene pitati, apsolutno kriva adresa.”
Novinarka Potrage: “A koga da pitam?”
Grancarić: “Mene pitate koga da pitate? Pa to je vaš posao, ja prvi put čujem. Odakle bih znao?”
Novinarka Potrage: “Pa evo ja imam kupoprodajni ugovor, kupio u Zadru čovjek stan.”
Grancarić: “Ne, to nije tema za mene. Uopće me ne zanima ta tema. Nemojte me krivo shvatiti.”
Novinarka Potrage: “Ali ako ste predsjednik Povjerenstva koje dodjeljuje stanove…”
Grancarić: “Nije on kupio u Zadru, kriva informacija. Ako imate informaciju da je on kupio u Zadru, potpuno kriva informacija!”
Novinarka Potrage: “Kako?”
Grancarić: “Pa lipo, nije točno!”
Zatim smo Grancariću pokazali ugovor o kupoprodaji.
Grancarić: Dajte da vidim… (gleda) Ali mislim, isključite kameru jer ovo nije tema o kojoj ja…
Novinarka Potrage: “Predsjednik ste Povjerenstva koje je dodjeljivalo stanove…”
Grancarić: “Možemo razgovarati, ali ja nisam ovlaštena osoba za ovaj razgovor. Isključite kameru.”
Novinarka Potrage: “Dobro, recite tko je…”
Grancarić: “A ne znam… Policija, DORH, ali isključite kameru, ne želim uopće razgovarati.”
Naravno da je adresa DORH, zato ova priča i jest u interesu javnosti. No, kako je novinarski posao da javnost informiramo o ponašanju državnih dužnosnika, vratili smo se Krešimiru Žuniću, koji nam opisuje svoju kupovinu državnog stana po daleko nižoj cijeni od tržišne kao potpuno legalnu situaciju. On je, kaže, tj. njegov sin, stan kupio nakon što ga nitko nije htio.
“U konkretnom slučaju na lokaciji u Zadru, ostala su četiri, ne baš najmanje atraktivna, ali ajmo tako reći, neodabrana stana iz programa POS-a od kandidata konačne liste reda prvenstva. Ti se stanovi nisu uspjeli prodati na tržištu, već su kao takvi ponuđeni javnim pozivom u najam. U prvom pozivu za najam javilo se pet, šest ljudi koji su prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva rangirani i ponuđena su im ta četiri stana u najam”, kazao je Žunić.
Prema javnom pozivu radilo se o tri stana. Piše i da će osoba koja uđe u najam stana, stan kasnije moći otkupiti, a najamnina će mu se odbiti od cijene u trenutku prodaje. Žunić tvrdi, njegov sin je jednostavno zadovoljio kriterije javnog poziva, on nije imao ništa s tim.
Novinarka Potrage: “Vaš sin je došao u poziciju da unajmi nekretninu od APN-a u trenutku dok ste vi zamjenik direktora APN-a?”
Žunić: “Tako je. Dakle, ja nisam bio najmoprimac, nisam bio kupac.”
Novinarka Potrage: “Bili ste kupac, vaše ime je na kupoprodajnom ugovoru.”
Žunić: “Kasnije, kasnije, oprostite doći ćemo i do tog dijela. Ako govorimo o ulasku u posjed nekretnine u trenutku kad je Marko Žunić ušao u posjed nekretnine, u tom trenutku ja nisam bio ni najmoprimac ni kupac, isključivi najmoprimac u tom trenutku s kojim je sklopljen ugovor o najmu je bio Marko Žunić.”
Novinarka Potrage: “Ali ste vi u trenutku kada je bio raspisan javni poziv za najam stanova znali da će se taj stan moći kupiti, to je bio i cilj raspisivanja poziva.”
Žunić: “Malo je to nekorektno rečeno na način da su…”
Novinarka Potrage: “Ne, to piše u javnom pozivu.”
Žunić: “…da su svi to znali, budući da je to javni poziv, ne samo da sam ja znao, nego svi hrvatski građani, objavljen u Zadarskom listu i na web stranici agencije.
Novinarka Potrage: “Apsolutno, samo što ste vi u tom trenutku osoba koja ima povlaštenu informaciju, u kojem trenutku treba predati dokumentaciju, s obzirom da je jedan od kriterija prvenstvo predaje dokumentacije.”
Žunić: To uopće nije bilo tako, da vam budem iskren.
Tu nam Žunić najozbiljnije ponovno objašnjava da je javni natječaj objavljen u javnim glasilima te da su svi građani znali isto što i on.
Žunić: “Nije ozbiljno govoriti o povlaštenoj informaciji kad ste objavili na svim relevantnim medijima i javnim glasilima.”
Novinarka Potrage: “Dakle, vi ne uviđate vašu poziciju?”
Žunić: “Ja uviđam da je bilo preko 60 ljudi bilo u razgledavanju te nekretnine, a javilo ih se niti pet.”
Pravni stručnjak: “Stvari vrište da su sporne”
Istovremeno, zanimljiv je detalj da su u Gradu Zadru na listi za najam socijalnih stanova, dakle, socijalno ugrožene kategorije građana, trenutno 62 osobe koje čekaju stan. Kako Žunić, inače po struci pravnik, niti nakon polusatnog razgovora nije uviđao da njegova kupovina stana od APN-a, u najmanju ruku nije moralan potez, njegov kuporodajni ugovor smo predočili pravnom stručnjaku da čujemo njegov komentar.
“Prema ovome što ovdje vidim, ima nekoliko stvari koje su krive. Prvo, radi se o dužnosniku Agencije koji kupuje stan od te iste Agencije, dakle, pod kojim uvjetima, jesu li drugi zaposlenici Aagencije imali mogućnosti kupovati takve stanove, što bi isto bilo nekorektno, dakle, uvijek oni koji nešto daju isključeni su iz tog natječaja, ali i da jesu pitanje je da li udovoljava uvjetima?!
Druga stvar, vidim po prezimenu, očito jesu u nekoj vezi, dakle, radi se o dvije osobe koje imaju isto prezime. Dakle, otac i sin kupuju stan od Agencije gdje je otac zaposlen na vrlo visokoj poziciji. Znači, nije on zaposlen kao… Ma, kako god da je zaposlen, radi se o osobi koja je zaposlena na upravljačkoj poziciji u toj Agenciji.
Treća stvar, koliko se vidi, obje osobe nemaju prebivalište u mjestu gdje se stan prodaje, prema tome, ja bih isto volio da me netko zbrine u Splitu, u Dubrovniku, u Zadru, u Šibeniku, dakle u nekom primorskom mjestu gdje bih mogao provoditi ljeta, a prijavljen sam ovdje, evo jedan gospodin prijavljen u Splitu, a drugi u Zagrebu”, analizirao je Vedran Đulabić, Pravni fakultet u Zagrebu.
Kuščević redovan gost u Žunićevom zagrebačkom stanu
Kriterij javnog poziva jest bio da osobe nemaju u vlasništvu nekretninu u gradu u kojem se stan iznajmljuje, a potom i prodaje pa je pošteno reći da su taj kriterij Žunići zadovoljili, no tu dolazimo do još jednog zanimljivog detalja. Krešimir Žunić vlasnik je stana u Zagrebu u kojem, kada je u gradu, spava njegov stranački kolega Lovro Kuščević. Bivši ministar uprave, a prije toga i ministar graditeljstva koji je i sam uručivao ključeve POS-ovih stanova. Priznao nam je to i sam Žunić.
Novinarka Potrage: “Je li ministar Lovro Kuščević odsjedao u vašem stanu kad je dolazio u Zagreb? Živio u vašem stanu?”
Žunić: “Da.”
Novinarka Potrage: “A gdje ste vi živjeli za to vrijeme?”
Žunić: “Lovro Kuščević je čovjek kojeg ja poznajem od svoje 14. godine, skupa smo išli u srednju školu i na fakultet, koji je po meni jako dobro i suvereno radio svoj profesionalni dio posla, ne ulazeći u sve ostale komentare njega kao osobe. Što se tiče mene kao mene, ja sam u tom trenutku imao i prebivalište u stanu u Zadru i boravište u stanu u Zagrebu, ja nisam bio u nekretnini u kojoj je on bio, ako me to pitate.”
Novinarka Potrage: “A gdje ste bili vi za to vrijeme?”
Žunić: “Ja ne znam kakve veze ima konstrukcija Lovre Kuščevića sa današnjim sadržajem razgovora, ovo mi je malo neozbiljno pa ne bih se spuštao na tu razinu.”
Pitanje je vrlo ozbiljno i više nego racionalno ga je postaviti. Lovro Kuščević je otišao s ministarske pozicije zbog afera s brojnim nekretninama u srpnju 2019., Žunić je stan u Zadru kupio dva mjeseca prije toga, u svibnju, za 975 eura po četvornom metru.
“Da ne govorim o etičkoj dimenziji, meni se čini da je ovdje puno više od etičke i političke odgovornosti, mislim da ima ozbiljnih indicija da se radi i o kaznenoj nekoj odgovornosti, u najmanju ruku zloupotreba položaja i ovlasti, je li korupcija, je li nešto drugo, ali iz ovoga, samo na ovlaš, dakle bez dubinske analize ugovora, vidi se da tu postoje neke stvari koje zapravo vrište da su prilično sporne”, smatra pravni stručnjak Đulabić.
Ministar Štromar nam se zahvalio na otkriću i sve prijavio DORH-u
A da je situacija i više nego sporna govori i reakcija resornog ministra, Kuščevićevog nasljednika Predraga Štromara. I njega smo upoznali s kupoprodajom između direktora APN-a i APN-a.
“Ja vam zahvaljujem na ovom ugovoru koji ste mi poslali i ove informacije i mi smo jutros proslijedili Državnom odvjetništvu sve te dokumente da oni provjere kakva je stvarna situacija i da pokrenu postupak. A osim toga u Vladi, u kabinetu premijera je zahtjev za imenovanje novog direktora. Sigurno je jedno, da ovo nije moralno i da ja to nikad ne bih napravio”, rekao nam je Štromar.
Nakon sa Štromarom, ponovno smo razgovarali sa Žunićem.
Novinarka Potrage: “Znate li da vas je Štromar, vaš resorni ministar prijavio DORH-u nakon što sam mu pokazala ovu dokumentaciju?”
Žunić: Ja prvi put čujem ovu informaciju od vas, ja sam u konstantnom kontaktu s g. Štromarom, APN je po svom sastavu provedbeno tijelo Ministarstva graditeljstva i moj je posao da provodim ono što meni ministar kaže.
Novinarka Potrag: “Čini mi se da vam nije rekao da si kupite stan jer čim je čuo tu informaciju, prijavio vas Državnom odvjetništvu.”
Žunić: “Ne znam ja koliko je ta informacija bila nepoznata ako imamo u vidu činjenicu da je u mom životopisu prijavljeno prebivalište na adresi u Zadru, a taj životopis je otišao u Vladu, a prije toga ministru dostavljen pa onda Vladi. Dakle, nemojte se ljutiti to nije istina.”
Novinarka Potrage: “Naravno, istina je, a ministar graditeljstva nije skrivao zapanjenost cijelom pričom.”
Štromar je bio i više nego jasan: “Možda je čak i sve po zakonu, ali ako je i zakon tako napravljen da se to može, ne smiješ! Ne smiješ! Onda se treba ići u kontrolu zakona i izmijeniti zakon”.
Suluda objašnjenja: “Ja sam najrelevantnija osoba, s iskustvom od 17 godina, da mi vjerujete”
Aktualni vršitelj dužnosti direktora APN-a kao da uopće nema svijest o čemu se radi. No, najbolje je da za kraj poslušamo njega samog, a APN-u predlažemo da ga uvrsti u sljedeću promidžbenu kampanju za kupnju POS-ovih stanova.
Novinarka Potrage: “Jeste li konzultirali ikoga prije nego što ste se upustili u ovu kupovinu, oko sukoba interesa, ili zlouporabe položaja?”
Žunić: “Da vam budem pošten, ja ne znam relevantniju osobu od sebe što se tiče kupnje stana iz programa POS-a, jer sam počeo od nule.”
Novinarka Potrage: “Jer ste ga i sami kupili? Čestitam.”
Žunić: “Ja želim poslati poruku i na prezentacijama koje sam držao, a vjerujte njih je nekoliko tisuća, sam uvijek isticao i sam bih kupio stan iz programa POS-a i tako sam učio i svoju djecu.”
Novinarka Potrage: “I to ste i učinili? Kao primjer ostalima?”
Žunić: “Nažalost, nisam uspio učiniti to onako kako bih ja htio, nego sam ono što nitko nije htio kupio u jednoj maniri pomoći vlastitom djetetu.”
Novinarka Potrage: “Gospodine Žuniću, što vi mislite za koga su ti stanovi POS-ovi koje država gradi i prodaje daleko ispod tržišne cijene, namijenjeni, kojim građanima?”
Žunić: “Ja tu čak nemam mogućnost ni pravo mišljenja, zakon je jasan, vrlo jasno definiran”.
Novinarka Potrage: “Ja vas pitam, vi ste osoba koja je trenutno v.d. direktora APN-a?”
Žunić: “Tako je, ja sam najrelevantnija osoba, s iskustvom od 17 godina, da mi vjerujete.”
Novinarka Potrage: “Upravo vas pitam g. Žuniću, za koga su ti stanovi?”
Žunić: “Krasno, bravo, za sve hrvatske građane koji nisu rješili stambeno pitanje ili ga nisu rješili adekvatno, pod uvjetom da su samostalno kreditno sposobni i da nemaju status zaštićenog najmoprimca. To što vi mislite da je to neki stan, to je stan s neto površinom, stambenom površinom 35 četvornih metara, bez spavaće sobe kao egzistencijalnog minimuma.”
Novinarka Potrage: “Vi ste zapravo napravili državi uslugu što ste kupili taj stan?”
Žunić: “A Bože mi prosti jer se sad vama moram pravdati za to. Da.”
Prema podacima APN-a s današnjim danom gotovo 4000 tisuće mladih osoba u Hrvatskoj se nalazi na listi čekanja za najam ili kupovinu stana iz POS-ovog programa stambenog zbrinjavanja. I to još uvijek nisu svi jer liste za Split i Osijek još nisu ni formirane.
Vijesti.hr