Nažalost do sada nije utvrđena niti jedna učinkovita metoda kojom bi se moglo utjecati na pomor periski
Plemenita periska je endem Sredozemlja i od neprocjenjive važnosti za život u moru. No, toj najvećoj mediteranskoj školjci prijeti masovno izumiranje, a znanstvenici su očajni jer se ne zna primarni uzrok njezina ugibanja. Stoga, ne čude tuga i zabrinutost koje je izazvala vijest da je uginula i posljednja populacija unutar Parka prirode Telašćica.
Da je endem Mediterana, lijepa periska, lostura ili palastura, kako god je nazivali, nestala u potpunosti iz još jednog parka prirode, izvijestilo je u petak ‘Društvo istraživača mora – 20000 milja’, a ta zadarska udruga je i još prije nekoliko mjeseci upozorila na prvi masovni pomor plemenite periske u Jadrana nakon istraživanje provedenog i na Elafitima.
Tužnu vijest da je gotovo godinu dana nakon istraživanja provedenog u svrhu utvrđivanja bolesti i/ili pomora plemenite periske uginula i posljednja populacija unutar Parka prirode Telašćica, potvrdili su i u toj javnoj ustanovi.
”Istraživanje u PP Telašćica donedavno je pokazivalo oko 30 posto mortaliteta, a u uvali Magrovica je početkom rujna zabilježeno oko 300 primjeraka, od kojih je gotovo 200 bilo živo. Svega tri mjeseca kasnije dogodio se 100-postotni pomor populacije. Ovakvi rezultati s terena još jednom potvrđuju da je stanje populacija ove vrste u sve lošijem stanju te je vrsta proglašena kritično ugroženom prema novoj evaluaciji Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN)”, upozoravaju iz ‘Društva istraživača mora – 20000 milja’.
”Iako na žalost do sada nije utvrđena niti jedna učinkovita metoda kojom bi se moglo utjecati na pomor periski i širenje parazita napori se još uvijek ulažu na sjevernom Jadranu te se nadamo da će se isplatiti”, poručili su iz Parka prirode Telašćica.
Plemenita periska (Pinna nobilis), podsjetimo, zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode te se nalazi na Prilogu 1. Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama, a podliježe i strogoj zaštiti prema Direktivi o staništima EU te se smatra ugroženom vrstom prema protokolima Barcelonske konvencije.
Ovaj endemski i najveći školjkaš Mediterana može narasti do 120 centimetara u visinu i živi pedesetak godina. Rasprostranjena je u čitavom Jadranu na sedimentnom dnu plitkih priobalnih područja, a njezina ekološka uloga je od iznimne važnosti jer filtrira i zadržava velike količine organske tvari iz suspendiranog detritusa što doprinosi povećanju prozirnosti morske vode.
Uz to, brojnim algama, spužvama, mnogočetinašima, mahovnjacima i ostalim beskralješnjacima pruža tvrdu podlogu za kolonizaciju u područjima mekog morskog dna i sudjeluje u hranidbenom lancu. Stoga je na periskama često vidljivo veliko bogatstvo života šarenih organizama. “Živi u pijesku ili u livadama morskih cvjetnica i jedini su čvrsti supstrat na tom području, na njoj onda žive i neke druge vrste, alge i nastanjuju se drugi organizmi”, objasnila je biologinja i ekologinja Bosiljka Mustać, pročelnica Odjela za ekologiju, akvakulturu i agronomiju sa Sveučilišta u Zadru.
[iframe src=”https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Ftelascica%2Fphotos%2Fa.634290103276665%2F2683666151672373%2F%3Ftype%3D3&width=500″ width=”500″ height=”380″ style=”border:none;overflow:hidden” scrolling=”no” frameborder=”0″ allowTransparency=”true” allow=”encrypted-media”
Plemenita periska je osjetljiva na iznimna onečišćenja, mnoge jedinke stradaju zbog sidrenja, a još uvijek je prisutno i ilegalno vađenje jedinki. No što se s njom događa
nije još baš posve jasno.
Bolest se pojavila u kasno ljeto 2016. na španjolskim Balearima i ondje ih je preživjelo samo šest i to prilično jedna od druge. Godine 2017. i 2018. pomor periski zahvatio je Italiju, Francusku i Grčku, a proljetos je bolest od koje ugibaju periske stigla i u Hrvatsku. Krenulo je s dubrovačkog područja i vanjskih otoka da bi na kraju poharala i obalu i više periski gotovo da i nema sve do Premude – sjeverno od Zadra.
Parazit koji je gotovo sigurno zaslužan za pomor perisku na Sredozemlju jest novoopisana vrsta Haplosporidium pinnae. Prema izvješću IUCN-a iz ožujka 2019. godine, masovni pomori su zabilježeni i potvrđeni u Francuskoj, Italiji, Turskoj, Grčkoj i Albaniji. Stopa mortaliteta na većini lokacija prelazi 99 posto te još uvijek nije poznat uzrok i obujam pomora u Mediteranu. Kombinacija stresnih uvjeta uzorkovana klimatskim promjenama naglašava se kao potencijalno glavni uzrok ovako katastrofalnom učinku.
“Naziv je mass mortality event, još se istražuje što je sve uključeno, znamo da su najmanje dva patogena što je pomalo čudno da različiti patogeni na različitim lokacijama uzrokuju istu smrtnost – mass mortality event“, istaknuo je Tomislav Šarić, doktor veterine i stručnjak na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru.
“Bolest se brzo širi, struje potpomažu širenju bolesti. Jedina dobra stvar je što dolazi zima pa će se bolest sporije širiti. Pri nižim temperaturama jedinke ne ugibaju i nadamo se samo da će velika razvedenost hrvatske obale s jako puno prirodnih prepreka otežati širenje. Očekujemo da će neke jedinke preživjeti”, rekao je Šarić.
[iframe src=”https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Ftelascica%2Fphotos%2Fa.634290103276665%2F2683666405005681%2F%3Ftype%3D3&width=500″ width=”500″ height=”380″ style=”border:none;overflow:hidden” scrolling=”no” frameborder=”0″ allowTransparency=”true” allow=”encrypted-media”
Koliko razvoj situacije pred kojom su gotovo nemoćni znanstvenicima teško pada, istaknuo je tada i prof. dr. Ivan Župan s Odjela za ekologiju, akvakulturu i agronomiju sa Sveučilišta u Zadru: “Jako je teško gledati, pogotovo mi koji smo vezani uz biologiju mora, da jedna takva vrsta koja je vrlo vrijedna ne samo za Jadran, nego za cijeli Mediteran nestaje pred našim očima. Gledajući ono što se događa na cijelom Mediteranu, vrlo smo skeptični oko opstanka i u Jadranu. U većini smrtnost je dosegnula 100 posto”.
‘Društvo istraživača mora – 20000 milja’ prošloga ljeta je provelo istraživanje na lokacijama sa zabilježenom povećanom gustoćom školjkaša, uglavnom u parkovima prirode i nacionalnima parkovima (PP Telašćica i NP Mljet). Tada je na samom jugu Hrvatske – na Elafitskim otocima zabilježena prva pojava masovnog pomora u Jadranu.
Znanstvenici se pribojavaju proljeća koje dolazi i u tijeku je bitka za svaku školjku jer jedino očuvana priroda jamči budućnost života.
[iframe src=”https://www.facebook.com/plugins/post.php?href=https%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2Fdrustvo20000milja%2Fposts%2F2573916299389784&width=500″ width=”500″ height=”611″ style=”border:none;overflow:hidden” scrolling=”no” frameborder=”0″ allowTransparency=”true” allow=”encrypted-media”