Negdje iza 22 sata na ogromnu balkon-terasu ispred glavnog ulaza u Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca izašao je kazališni dramaturg Marin Blažević u društvu nekoliko osoba i onako s visoka, kako mu to već njegova pozicija jednog od dvojice voditelja HNK-a omogućava, na svega nekoliko trenutaka promotrio gužvu koja se stvorila pred Kazallštem.
Kordon interventne policije koja je trebala osigurati nesmetan izlazak iz Kazališta publike koja je pratila performans Drugi rat u kojem je pet žena različitih nacionalnosti iznosilo svoja ratna iskustva proživljena prije par desetljeća na ovim prostorima (prema riječima nekolicine posjetitelja, potresna i dramatična svjedočanstva bez imalo „antihrvatskog“ prizvuka), zatim glasne pripadnike Armade, njih stotinjak koji su uzvikivali pogrdne parole na račun intendanta riječkog Kazališta Olivera Frljića i riječkog gradonačelnika Obersnela, i otprilike desetak pripadnika HSP-a Dražena Keleminca koji su stigli u Rijeku kako bi pred riječkim Kazalištem protestirali zbog uprizorenja – prema njihovom mišljenju – antihrvatskog performansa koji svojim datumom izvedbe, na sam Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja, vrijeđa dostojanstvo i osjećaje svih onih koji su se na bilo koji način opredijelili i borili za neovisnu hrvatsku državu.
Pred Kazalište nije na organizirani način stigla i skupina od nekih 300-tinjak riječkih dragovoljaca Domovinskog rata koja je pod vodstvom Mile Biondića prije toga prodefilirala Korzom izvikujući parole protiv Frljića i riječkog gradonačelnika Vojka Obersnela, pjevajući domoljubne pjesme, ali i one ekstremnog nacionalističkog sadržaja, dok se pripadnici navijačke skupine Armada pored domoljubnih pjesama nisu libili ni pjesama i uvreda nacionalističkog predznaka.
Ne bi griješili dušu, ali nakon što smo vidjeli kazališnog dramaturga Blaževića na balkonu kako, ne možemo se oteti dojmu, pomalo samodopadno gleda gužvu koja se stvorila pred Kazalištem koje nosi predznak Narodnog, ne možemo ne pomisliti kako su i Blažević i Frljić zapravo uživali u trenutku – eto, neka njihova akcija, program, ideja, izazvala je (željenu?) protureakciju, a dvojac se u tom trenutku samome sebi vjerojatno učinio silno važnim. Pa, pobogu, pred „njihovim“ kazalištem je kordon specijalaca?!
Mali je problem u tome što se u (njihovo) Narodno kazalište ne može tako lako ući. Potpisnik ovih redaka želio je s kolegicom, zainteresiran za potencijalno, prema najavama, dojmljivu predstavu-performans, istu i pogledati, no nešto prije osam sati navečer na dan 5. kolovoza ispostavilo se da se ulaznica za Kazalište ne može tek tako samo kupiti na blagajni Kazališta – ljubazna voditeljica prijema gostiju objasnila nam je da „ako nismo na listi ne možemo pogledati predstavu-performans“. Kojim kanalima i kako se danima ranije moglo „na listu“, ostalo nam je nepoznato. Možda smo slabo pratili medije.
Isto tako, govorio u svojim opširnim priopćenjima građanima (čak dva u pet dana) riječki (preplašeni, iznervirani, iznenađeni?!) gradonačelnik što god o tome kako „datum ove predstave na sam Dan pobjede u demokratskom društvu ne bi trebao biti nikakav problem“, ostaje pitnje jesu li se Frljić i Blažević određivanjem 5. kolovoza za ovqj performans zapravo unaprijed odrekli hrvatskih branitelja kao potencijalnih gledatelja? Naime, vjerovali oni ili ne, ima branitelja koji su željeli pogledati ovaj performans, ali im njihove aktivnosti na sam Dan pobjede i Dan branitelja nisu to omogućavale. Jesu li hrvatski branitelji intendatnu riječkog Kazališta nepoželjna publika?
Riječki dragovoljci Domovinskog rata pod vodstvom Mile Biondića okupili se se na Mostu hrvatskih branitelja u 19 sati, odakle je negdje oko 19.20 krenula povorka od nekoliko stotina ljudi pojačana sa stotinjak pripadnika navijačke skupine Armada.
Povorka je u organiziranom mimohodu prošla Korzom, no nitko u tom trenutku nije mogao „organizirati“ i parole i povike koje su „Frljićevim performansom na dan proslva Oluje“ ogorčeni prosvjednici izvikivali, pa se moglo čuti niz uvreda na račun intendanta Frljića i riječkog gradonačelnika Obersnela.
Nešto prije 20 sati povorka se zaustavila pred gradskom vijećnicom gdje je Mile Biondić pročitao svoj poziv za prestankom „provokativnog Frljićeva djelovanja“ te uime svoje udruge i istomišljenika zatražio njegovo razrješenje s mjesta intendanta HNK Ivana pl.Zajca.
Negdje oko 22.20 sati, kada je velika većina publike performansa Drugi rat izišla iz Kazališta, a štitio ju je kordon interventne policije (prema posjetiteljima Kazališta upućivane su uvrede, posebno žestoke prema publicistu Dragi Pilselu), jedan fotograf, vrativši se upravo Korza, požalio se kako su njega i skupinu posjetitelja predstave napali prosvjednici. Pripadnici policije ubrzo su gotovo svi napustili prostor pred Kazalištem krećuči prema mjestima mogućih incidenata nakon okončanja prosvjeda pred Kazalištem.
Na kraju svih ovih riječkih događaja koji su sasvim sigurno narušili sliku mirne i dostojanstvene hrvatske proslave 20. obljetnice Oluje odnosno Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana branitelja, u zraku ostaje visjeti pitanje – kome je ovo trebalo?!
Kome je u interesu da Riječane dijeli na „desne“ i „lijeve“, „crne“ i bijele“, zar je moguće da u težnji za drastičnom podjelom biračkog tijela – a sve kako bi se ostvarile veće šanse za pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima – neke politike idu toliko daleko da izazivaju nove međunacionalne nesporazume, napetosti i animozitete?! Tko se, i s kojim opravdanjem, ima obraza i hrabrosti igrati vatrom?
Odgovor mora dati onaj tko „amenuje“ ovakva događanja – a pritom ne treba zanemariti i nemale troškove organizacije i „zaštite“ narodnog kazališta (od naroda?!), jer i sav ovaj policijski pogon treba platiti, a tu su vjerojatno i drugi troškovi. No sve je to beznačajno naspram uporne politikantske igre u koju nažalost upada sve veći broj građana – dok oni na balkonima, i Kazališta i Vijećnice, gledaju „raju“ – i ove „unutra“ i ove „vani“ – kako se svađaju, a nedaj Bože i tuku.
Umjesto da im daju posla, i jednima i drugima, i bolji životni standard, čijem se srozavanju ne vidi kraja.