Mnoge smrti su se mogle izbjeći da je ljudima pružena hitna liječnička pomoć
Silviji Bertuletti trebalo je 11 dana da nagovori obiteljskog liječnika da dođe pregledati njezinog 78-godišnjeg oca Alessandra koji je imao temperaturu i teško je disao.
Kad je dežurni liječnik 18. ožujka posjetio njihov dom blizu Bergama, epicentra epidemije koronavirusa u sjevernoj Italiji, već je bilo prekasno.
Alessandro Bertulleti umro je iza ponoći 19. ožujka, 10 minuta prije nego što je pristigla hitna pomoć koju su satima čekali. Jedina terapija koju mu je liječnik telefonski prepisao bili su lijekovi protiv bolova i antibiotici širokog spektra.
“Moj otac ostavljen je da umre sam kod kuće, bez ikakve pomoći”, rekla je 48-godišnja Bertulleti. “Nitko ne zaslužuje takav kraj.”
Razgovori s obiteljima, liječnicima i medicinskim sestrama u talijanskoj Lombardiji ukazuju da takva iskustva nisu rijetka. Brojni umiru kod kuće, a telefonske konzultacije nisu uvijek dovoljne.
Samo je u provinciji Bergamo broj umrlih vjerojatno duplo veći nego što pokazuju službeni podaci o 2.060 mrtvih u koje su uvršteni samo preminuli u bolnicama.
I dok se globalna borba za spašavanje života usredotočila na povećanje broja respiratora, neki liječnici tvrde da se nedostatak primarne zdravstvene zaštite pokazuje jednako skupim jer liječnici ne mogu ili neće u kućne posjete.
“Liječnici obiteljske medicine nisu tjednima posjetili svoje pacijente i to je dovelo do ovakve situcije”, rekao je liječnik Riccardo Munda koji radi dvostruku smjenu, jednu u Selvinu, a drugu u Nembru nakon što mu se kolega zarazio koronavirusom.
“I ne mogu ih osuđivati jer tako spašavaju sami sebe.”
Kaže da su se mnoge smrti mogle izbjeći da im je pružena hitna liječnička pomoć, ali liječnicima nedostaje zaštitnih maski i odijela pa ne odlaze u kućne posjete osim kad je to neophodno.
“Liječnici njeguju ljude u njihovim domovima. No, ako terapija ne djeluje, a liječnik ne dolazi redovno i ne može je promijeniti ili prilagoditi, tada pacijent umire.”
Glasnogovornica državne zdravstvene agencije ATS u Bergamu rekla je da su vlasti u Lombardiji naložile obiteljskim liječnicima da “telefonski komuniciraju s pacijentima što je više moguće” i ograniče kućne posjete kako bi “spriječili širenje zaraze i smanjili potrošnju zaštitne opreme”.
Navela je da je u okolici Bergama bolesno ili u karanteni 142 liječnika, ali je svima pronađena zamjena.
Mrtvih je puno više
Vlasti su počele jačati primarnu zdravstvenu zaštitu prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) koja je ustvrdila da im to treba biti druga najvažnija stvar, odmah do osiguranja kapaciteta za intenzivnu njegu.
U Bergamu je 19. ožujka počelo djelovati šest specijalnih liječničkih jedinica, sve opremljene za kućne posjete bolesnicima. U obližnjem Milanu, gdje se broj mrtvih kod kuće i u domovima za umirovljenike više nego udvostručio u drugoj polovici ožujku, slični timovi počeli su djelovati 31. ožujka.
Službeni broj smrtnih slučajeva u Italiji u subotu iznosio je 15.887, što je gotovo trećina svih stradalih od koronavirusa u svijetu. No, sve je više dokaza da je stvaran broj veći jer mnogi umiru kod kuće.
Studija lokalnih novina L’Eco di Bergamo i istraživačkog instituta InTwig, u kojoj su korišteni podaci iz lokalnih općina, procjenjuje da je u ožujku u Bergamu umrlo 5.400 ljudi, šest puta više nego prije godinu dana. Od koronavirusa ih je umrlo 4.500, dvostruko više nego što pokazuju službeni podaci. Među njima je i 600 ljudi koji su umrli u domovima za starije, navodi se u studiji.
ATS još nije komentirao nalaze studije.
Pietro Zucchelli, direktor pogrebnog poduzeća u okolici Bergama, kaže da mu se u posljednja dva tjedna više od 50 posto posla svodi na odlazak po mrtve u njihove kuće.
Munda odlazi u kućne posjete od kraja veljače i pacijentima daje u slučaju potrebe antibiotike protiv bakterijske pneumonije i terapiju kisikom.
Kaže da antibiotici, iako nisu lijek protiv virusa, mogu pomoći protiv komplikacija i pomoći pacijentima da se oporave bez hospitalizacije.
Koristi zaštitne maske koje je platio 600 eura i svake večeri ih sterilizira parom.
Više od 11.000 zdravstvenih djelatnika u Italiji zaraženo je koronavirusom, a 80 ih je umrlo. Mnogi od njih su obiteljski liječnici.
“Budite strpljivi”
U nekoliko europskih zemalja i SAD-u, liječnike se ohrabruje na telefonske konzultacije umjesto fizičkog susreta s pacijentima.
Bertulleti je više puta telefonski kontaktirala svog obiteljskog liječnika koji joj je prvo rekao da svom ocu daje paracetamol.
Kako mu se stanje pogoršavalo, ona ga je ponovno nazvala. “On je rekao: nisam prisiljen dolaziti u kućne posjete, budite strpljivi”, ispričala je Bertulleti.
Reuters je kontaktirao tog liječnika koji nije htio biti imenovan, ali im je ispričao, u suzama, da liječnici moraju donositi strašne odluke.
Kaže da ga zovu 300 do 500 puta dnevno jer pokriva i bolesnog kolegu.
“Morao sam napraviti selekciju. Ne mogu posjećivati one koji kašlju i imaju temperaturu. Mogu otići pregledati samo najozbiljnije slučajeve.”
Udruga liječnika obiteljske medicine u Bergamu procjenjuje da je u tom području zaraženo 70.000 ljudi.
“Unatoč našim najvećim naporima, nije moguće sve odvesti u bolnicu, a nekad i obitelji radije žele biti s oboljelim kod kuće jer strahuju da se možda neće imati priliku oprostiti”, rekao je gradonačelnik Bergama Giorgio Gori.
Mnogi gradonačelnici diljem Lombardije mole za pomoć.
“Imamo bolesne građane kod kuće koji se osjećaju napušteno. Mogla bih vam dati stotinu primjera”, navodi Giovanna Gargioni, gradonačelnica Borghetta Lodigiana, u zajedničkom pismu koje je upućeno regionalnim zdravstvenim vlastima 27. ožujka.
Čak i u Milanu, glavnom gradu Lombardije i talijanskom financijskom središtu, liječnici mole vlasti za zaštitnu opremu.
“Radimo bez zaštite i nitko nas ne testira”, govori Roberto Scarano, kirurg i obiteljski liječnik.
Vozila hitne pomoći koja su ranije dolazila par minuta nakon poziva sada se čekaju satima. Boca s kisikom toliko je malo da medicinske sestre žure po njih čim pacijent umre.
“Navikli smo gledati ljude kako umiru”, kaže Maura Zucchelli, medicinska sestra u privatnoj klinici Itineris.
“Ali sada nam pacijenti umiru za dva, tri dana. To je iscrpljujuće. Nalik je ratu.”
Vijesti.hr