Do 15. veljače u Njemačkoj će trajati veliko zatvaranje s ciljem suzbijanja širenja novog soja koronavirusa, a kako je živjeti pod iznimno strogim mjerama ispričali su nam Hrvati koji žive u državi koju vodi Angela Merkel, piše Ivana Petrić za Net.hr
Njemačka kreće u borbu protiv pandemije koronavirusa strogim lockdownom koji podrazumijeva produljenje aktualnih mjera zatvaranja do sredine veljače te uvođenje novih. Građani će morati nositi medicinske zaštitne maske FFP2 u trgovinama i javnom prijevozu, radnici će posao obavljati od kuće, vrtićka djeca i školarci imat će online nastavu, dok je pripadnicima jednog kućanstva omogućen kontakt samo s jednim članom drugog domaćinstva.
Isto tako, tu je i zabrana kretanja, odnosno moguće je kretati se u radijusu od 15 kilometara. Striktnije mjere Nijemcima je predstavila njihova kancelarka Angela Merkel nakon sastanka s premijerima saveznih pokrajina.
Dakle, iznimno strogi lockdown trajat će do 15. veljače. Njemačka smatra da će se tako izboriti s novim sojem koronavirusa koji se, kažu stručnjaci, širi brže od “običnog”. Inače, još od studenoga, Njemačka mjere nije popustila nego ih još više “stegnula”.
Prema pisanju njemačkih medija, veliko zatvaranje željeli su i sami građani. Budući da u Njemačkoj živi puno Hrvata, zamolili smo ih da nam opišu stanje sa strožim mjerama u državi te kako oni gledaju na još stroži lockdown.
Splićanin Željko Basta živi u Münchenu te radi u struci kao elektrotehničar. Najavljene strože mjere mu nisu “sjele” baš najbolje, no kaže da Nijemcima neće biti problem pridržavati ih se jer su “discipliniran narod”.
Ono što ga brine jest putovanje i zabrana kretanja jer bi volio posjetiti svoju majku u Hrvatskoj koju nije vidio dvije godine.
“Pitam se kad će nas u logore smjestiti kako najavljuju. Najteže mi pada to što su frizeri zatvoreni. Za mene je život ustvari počeo kad je izbila korona jer sam lani u travnju dobio dobar posao u struci. Smetaju mi maske iskreno, ali razumijem zašto ih je potrebno nositi. Naviknuo sam se nekako na život pod mjerama. Smatram da se većina protivi lockdownu ili, recimo, mišljenja su podijeljena”, govori nam Željko.
Klara Vlahčević Lisinski živi u njemačkom gradu Trieru te radi kao šefica istraživanja i razvoja kurikuluma te kao asistentica direktorice tvrtke Pomera Services za poslovnu edukaciju. Zagrepčanka kaže da od početka pandemije radi od kuće i da joj je teško zamisliti što bi bio “megalockdown”. Kaže da su kod njih otvoreni samo dućani s hranom, ljekarne te ordinacije obiteljskih liječnika kao i bolnice. Sve ostalo, poput kafića, restorana, dućana, kazališta, knjižara, teretana, sportskih dvorana, zatvoreno je već gotovo tri mjeseca.
“Zabrinuta sam za ranjive skupine ljudi, poput starijih osoba, invalida ili bolesnih. Mi već sad ‘poluskrbimo’ o vrlo starom susjedu koji je kat ispod nas. Ne znam kako bi on funkcionirao da mora online kupovati lijekove ili hranu. O osamljenosti da ne pričam. Meni osobno najteže pada nemogućnost putovanja. Shvatila sam da mi ne nedostaje nikakav šoping, veliki trgovački centri pa čak niti restorani. Nedostaje mi otići nekamo, posjetiti muzej i onda sjesti na kavu, kao i kućni tulumi. Nedostaje mi, možda više od ičega, tenis u balonu. Da, definitivno je prisutan osjećaj da je život stao, kao i da se 2020. dogodila, a zapravo kao da nije. Nekako kao da se ‘ne broji’.
Sigurno je mnogo teže ljudima koji su na rubu egzistencije, moraju raditi u teškim uvjetima ili su izgubili poslove. Nemojmo se zavaravati, i ovdašnja ekonomija pati. No, dojma sam da Nijemci generalno imaju povjerenje u ljude koji ih vode, kao i povjerenje u znanost. Ne mislim da žele dodatni lockdown, ili pretjerano navijaju za produljenje ovog, ali mislim da su disciplinirani i prilagodit će se onome što se ‘propiše’. Ovdje nema taksista koji će odbiti nositi masku i iz taksija izbaciti stariju osobu, barem nisam čula za takve slučajeve, piše Net.hr
Naravno, ne znači da u tako velikoj zemlji neće biti prosvjeda ili nezadovoljnih, kao i one struje (pa i znanstvene) koja smatra da zatvaranja nisu dobar način suzbijanja pandemije. Isto tako, od svoje liječnice opće prakse čujem da se gotovo svi žele cijepiti, dakle postoji nekakvo povjerenje u znanost. Kod Hrvata mi se čini da su se svi ‘bez beda’ cijepili k’o klinci, i procijepili svoju djecu, a sada su odjednom svi doktori znanosti. Život se sigurno još neko vrijeme neće vratiti u normalu, a i kada do toga dođe mislim da će ići korak po korak”, ispričala nam je Klara te dodala da osobno vjeruje znanstvenicima koji kažu da će se maske u javnosti nositi do kraja godine.
“To naravno ne znači da ćemo do tada ovako živjeti”, smatra Zagrepčanka.
Zadranin Jure Matić živi u Haaru te radi kao njegovatelj u jednoj zdravstvenoj ustanovi. Trenutačno je na terenu kao mobilni njegovatelj koji pacijentima stiže na vrata. Kaže da se bez FFP2 maski građani ne mogu nikamo kretati, ali i da je to ljudima zaposlenima u zdravstvu i moralna obaveza, ne samo zakonska.
“Mi ‘Balkanci’ u Njemačkoj i dalje se okupljamo i družimo. No, Nijemci su druga priča. Oni se pridržavaju propisanih mjera. Kada odem na autobusnu postaju vidim da ljudi stoje razmaknuti i pridržavaju se distance od dva metra. Hrvati ovdje pak nisu baš disciplinirani. Prvi dan kada je stupila mjera da se dva kućanstva ne smiju miješati, moji prijatelji su se okupili i družili se uz piće cijelu noć. Tako da… Mislim da ljude s ‘Balkana’ toliko ne tangiraju mjere”, ispričao nam je.
Iz razgovora s “našim” ljudima u Njemačkoj može se zaključiti da Nijemcima neće teško pasti još stroži lockdown. Ostaje vidjeti hoće li zbog novog soja veliko zatvaranje biti sudbina i drugih država.