ZAŠTO ŠUTE?

Video |Hrvatska je zemlja u kojoj nitko nije gay. Svi glumci, glazbenici, sportaši, sve javne osobe su straight. Zašto?

Idi na originalni članak

Hrvatska, zemlja u kojoj nitko nije gay. Imamo, brojkom i slovom, jednog gay saborskog zastupnika, doduše saznali smo to jer je bio žrtva obiteljskog nasilja od strane partnera. Imamo i jednog gej glumca, doduše saznali smo to prije 15 godina jer je netko zlonamjerno objavio njegove fotografije s drugim muškarcem. I evo sad svi nagađaju da je gej i ministar Habijan, jer je to u maniri kakva nikad nigdje na svijetu nije viđena, objavio predsjednik Republike. Nije neobično da u konzervativnoj Hrvatskoj nitko ne želi govoriti o svojoj seksualnosti, jer nitko ne želi da ga se samo po tome prosuđuje, da ne kažem sudi. Jedini koji javno priznaju da su gay: su aktivisti, predstavnici gej udruga, oni koji se bore da se istospolnim obiteljima dozvoli udomljavanje. I to je Hrvatska, zemlja u kojoj su svi glumci, svi glazbenici, svi sportaši, svi novinari, i sve javne osobe straight

Oglas

Imamo deseti saziv Sabora, ukupno je oko 1500 ljudi u posljednjih 30 i više godina bilo u ulozi zastupnika. U istoj dvorani danas je s njima bila i četrnaesta Vlada, dakle još otprilike 200-tinjak ljudi. I među svima njima, jedan jedini javno deklarirani gej. Ne, on danas nije bio u sabornici nego u Bruxellessu.

Zastupnika Socijaldemokrata Domagoja Hajdukovića pitali smo kako on tumači da je jedini hrvatski političar u više od tri desetljeća koji je javno rekao da je gej. “Puno ljudi i u Vladi i u politici općenito su gejevi, lezbijke, LGBT osobe, kako hoćete. Mislim da se nisu autali čisto iz utilitarnih razloga, bilo da misle da će to naštetiti njihovoj političkoj karijeri, bilo obiteljskom životu ili čemu već drugom”, odgovara Hajduković.

Ista je situacija, recimo, i na dodjelama medijskih nagrada – kad među najprepoznatljivijim licima s estrade svih ovih godina svijećom treba tražiti gej osobu. Kako je moguće da u Hrvatskoj gotovo nitko nije javno gej pitali smo one rijetke koji se o tome ne ustručavaju govoriti – aktiviste. “Javne osobe imaju puno više toga za izgubiti nego što mogu dobiti s time da se autaju, i ne razmišljaju da bi oni mogli dati nekakvu pozitivnu sliku mladima, da bi to osnažilo druge LGBT osobe, nego gledaju na to da će oni osobno biti izloženi nekakvoj diskriminaciji, napadima i slično”, kaže Daniel Martinović, predsjednik udruge “Dugine obitelji”.

Ivan Zidarević je prvi u Hrvatskoj, još 2014., sklopio životno partnerstvo i tako dobio hrvatsko državljanstvo. On podsjeća da svi podaci govore da gej osobe pate više u odnosu na druge jer ih društvo prisiljava da se u svojoj koži osjećaju lošije. “Znači, problem je u društvu, kad društvo bude više tolerantnije i empatičnije, onda će i više ljudi reći ‘hej, ja sam gej ili što već’. Tako da bi lopticu trebalo kompletno prebaciti na društvo, na one koji su heteroseksualci, a ne homoseksualce”, kaže Zidarević.

U moru reakcija na predsjednikovu izjavu o Damiru Habijanu ni danas nismo čuli ministrovu. Reagirali su gotovo isključivo heteroseksualci, ali danas je stav iznio i jedan gej, Viktor Zahtila, poručivši ministru u tekstu za Novosti, već u naslovu – ‘budi muško i reci, jesam, peder sam!’. I kako Zahtila objašnjava, problem je što je i stanje uma geja odraslog u Hrvatskoj, u odnosu na one koji žive u emancipiranim društvima na zapadu, sasvim drukčije.

“Zašto, zato što gej ljudi u Hrvatskoj imaju tu autohomofobnu tendenciju da se dodvoravaju strejt ljudima i da uvijek paze kako će oni reagirati na njihov identitet. Znači, ‘nemoj biti pregej, budi gej u onoj mjeri da to neće stvoriti tvojim strejt prijateljima nelagodu’. Kakav je to život, meni je to patetično”, zaključuje Zahtila.

No, tu su i nove generacije, odrasle na društvenim mrežama, puno spremnije da se javno izjasne o koječemu, pa i o seksualnom opredjeljenju. Marku Cuccurinu, jednom od poznatijih influencera u državi nije nikakav problem reći da je gej. “Pogotovo mi mladi učimo koliko je važno prihvaćati, ne samo na osnovi seksualnog opredjeljenja, isto možemo primijeniti i kad je u pitanju vjera, rasa, nacionalnost, jer vidim da je sada bilo aktualno i ovo s Novom godinom i Filipincima. Dakle, mislim da možemo svugdje primijeniti tu neku poruku koliko je važno prihvatiti, pa onda i voljeti”, kaže Cuccurin.

U tom duhu, čekamo iduće javne osobe koje će se dobrovoljno autati, ponosno šetati na gej prajdu, možda čak i u javnosti poljubiti partnera. Bilo bi dobro da to ne moramo čekati još 30 godina, prenosi Danas.hr.

Exit mobile version