Ranije su ga kupovali stariji ljudi, umirovljenici. Danas?
Marica Špoljarić, vlasnica pekare, kaže: ‘Svi! Od studenata do prosječnih ljudi’. Ovu tradiciju davanja pekarskih proizvoda za malo kuna, prije nekoliko godina uveo je njen suprug. Nedavno je preminuo, a Marica je nastavila lijepu tradiciju
Kruh se grabi od ranog jutra. Kroz dan ne ostane ni komad viška. U pakiranju je uvijek po dva komada i cijena im je uvijek sedam kuna.
“U zadnje vrijeme svi – od studenata, starijih ljudi, prosječnih ljudi, svi! Ranijih godina većinom su stariji ljudi kupovali, umirovljenici”, govori vlasnica pekare Marica Špoljarić.
Ova ideja Maričinog supruga koji je preminuo prije tri mjeseca živi godinama, a Marica će tradiciju nastaviti.
“Upravo je bila to ideja, ta pomoć tim ljudima koji nemaju”, kazala je Špoljarić.
A nema njih sve više. Svaka kuna koja ostane u džepu je i više nego dobrodošla.
“Da se takve stvari bacaju, hrana gdje ljudi danas nemaju novaca praktički za kruh tako da mislim da bi trebalo malo misliti o ljudima koji nemaju”, govori Jadranka iz Pule.
“Zašto ne?! To je od jučer ni kući ne bacamo hranu od jučer ni kolač niti bilo što”, kazala je Aseda iz Pule.
“Uvijek koristim proizvod od danas i sutra čak i preksutra jer su dobri, ne baca se, nema potrebe, može se potrošiti na sto načina”, govori Saša iz Pule.
Ništa se iz ove pekare ne baca u smeće. Što se ne proda dan poslije, odlazi ribarima i za obroke domaćim životinjama.
“Zašto bi se bacalo recimo to kad bi ljudi to koristili recimo ja osobno kući znam imati kruha po tri, četiri dana tako da nikad nije star kruh razumijete dok se može jesti”, kazao je zaposlenik u pekari Šemsedin
“Znate kako mi je milo baš ono dođu žene uzmu po tri, četiri, pet paketa i kažu ja si to zamrznem, ja si to prepečem, ispečem i to mi je kao da sam sad pekla”, dodala je vlasnica pekare Špoljarić.
Jer ljudi se snalaze. Sami ili uz pomoć Marica koje nesebično pomažu ljudima u nevolji, izvještava Petra Fabian Kapov za RTL Danas.hr.